Poslovni broj 34 Gž Ob-566/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž Ob-566/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja I. V. /OIB:…/ iz S., kojeg zastupa M. P., odvjetnica u S¹., protiv tuženice J. B. /OIB:…/ iz G., koju zastupa D. T. K., odvjetnica u S²., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P Ob-56/2020 od 23. ožujka 2021., nadnevka 8. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P Ob-56/2020 od 23. ožujka 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20.799,17 kn sa zateznim kamatama opisanim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.866,00 kn sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude /23. ožujka 2021./ do isplate (stavak II. izreke).

 

2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 20.799,17 kn (1/2 dijela kredita koji je tužitelj platio nakon prestanka bračne zajednice stranaka i razvoda njihova braka) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama.

 

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasnih razloga, sukladno stanju spisa, zakonitost koje se žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu.

 

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) a niti pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a), budući da sud prvog stupnja niti o jednoj bitnoj činjenici nije donio nepravilan zaključak, uzeo da određena činjenica postoji, iako ne postoji, ili obrnuto i odgovarajući je cijenio snagu izvedenih dokaza.

 

8. Naime, iz rezultata raspravljanja proizlazi:

 

-          da su stranke živjele u bračnoj zajednici od 2003. do 2015., kad je njihov brak razveden pravomoćnom presudom;

 

-          da su za vrijeme trajanja bračne zajednice, tijekom 2007. i 2008. realizirana tri kredita - dva kod P. b. Z. d.d. /05 26328-9011807519-7  i  05 26328-9013179131-7/ i jedan kod S. b. d.d.;

 

-          da su kreditom realiziranim kod S. b. d.d. /15.000,00 Eura/ kojeg je podigla tuženica /tužitelj sudužnik/ podmirena dva kredita podignuta kod Privredne banke d.d. /05 26328-9011807519-7 - 55.837,16 kn i  05 26328-9013179131-7- 27.045,94 kn/, a ostali dio 23.297,00 kn/ isplaćen na račun tuženice kao korisnice kredita, i u većem djelu utrošeni za obrt koji vodila od 2007.;

 

-          da su troškovi preuređenja kupaonice djelomično plaćeni kreditnom karticom tužitelja, a djelomično sredstvima kredita realiziranih kod Splitske banke d.d.

 

-          da je tužitelj nakon prestanka bračne zajednici otplatio kredit realiziran kod Splitske banke d.d. u iznosu od 41.598,34 kn,

 

-          i da stranke bračnim ugovorom nisu uređivale imovinskopravne odnose na postojećoj niti budućoj imovini.

 

9. Prema mjerodavnim pravilima o imovinskim odnosima bračnih drugova (članak 248. - 253. Obiteljskog zakona /Narodne novine, broj: 116/2003., 17/2004., 136/2004., 107/2007., 61/2011., 25/2013. u daljnjem tekstu: ObZ-a/ u vezi s člankom 551. stavkom 2. Obiteljskog zakona /Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019./), neovisno o tome tko je od bračnih drugova otplaćivao kredit nakon prestanka zajednice, stvar stečena tim kreditom u tijeku zajedničkog života njihova je stvar u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili (članak 249. stavak 1. ObZ-a), što znači da i obveza nastala iz kredita ostaje zajednička obveza, odnosno obveza u jednakim dijelovima. To stoga, što se prestankom bračne zajednice i razvodom braka ne mijenjaju pravni odnosi proistekli iz zajedničke obveze (krediti/zajmovi vezano za stjecanje imovine, ušteđevina stranaka), tako da ona stranka koja je umjesto druge isplatila u potpunosti ili djelomično kredit, ima pravo tražiti od druge strane da joj namiri ono što je ona bila dužna učiniti, dakle obveznopravnim zahtjevom, čime se ne mijenja njihov stvarnopravni odnos.

 

10. Pored navedenog, ne mogu se prihvatiti neargumentirani a time i neosnovani navodi tuženice da krediti kod P. b. d.d. nisu realizirani za potrebe bračne zajednice, već za  potrebe tužitelja prije sklapanja braka (prije 2003.) i da je neovisno o materijalnim dokazima u spisu, na okolnosti podizanja i zatvaranja kredita trebalo izvesti i personalne dokaze, a niti s tim u vezi tumačenje pravila o teretu dokazivanja. Naime, dovođenjem u vezi materijalnih dokaza u spisu (Ugovor o kreditu od 16. listopada 2008. /list 21. - 23. spisa/, izvješće kreditora - S. b. d.d. /list 26.- 32. spisa/, Izvadak iz obrtnog registra /list 37. spisa/, računa /list 38. - 40. spisa/, Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 9013179131 od 17. listopada 2007. /list 61. - 64. spisa/), kao jedini objektivni zaključak ostaje, kako je to apostrofirao i sud prvog stupnja, da su sredstva ostvarena kreditom, koja je tužitelj vratio nakon prestanka bračne zajednice stranaka /41.598,34 kn/ utrošena za zajedničke potrebe njihove bračne zajednice, koje stranke terete na jednake dijelove, a time i obveze nastala iz kredita. U konačnici i sam tuženica je navela da je dio kredita uložen za uređenje kupaonice, a dio u njezin obrt, i da nakon prestanka bračne zajednice nije otplaćivala rate kredita.

 

12. Stoga, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kad je naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 20.799,17 kn (1/2 od 41.598,34 kn) sa zateznim kamatama, tijek i visina kojih nije sporna.

 

13. Budući da žaliteljica ne navodi razloge pobijanja odluke o parničnom trošku i da ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o parničnom trošku pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude ostaje neizmijenjena.

 

14. Zaključno, odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj P Ob-56/2020 od 23. ožujka 2021., budući da ispitivanjem iste nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

 

 

U Zagrebu 8. srpnja 2021.

 

        Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.