Broj: Kž 565/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika N. J., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 3. rujna 2018. godine, broj Ik I-163/18-15, u sjednici održanoj 16. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Sisku je na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11. - Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ-a) zatvorenik N. J. uvjetno otpušten sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci koju izdržava temeljem presude Županijskog suda u Vukovaru broj K-50/09 od 12. svibnja 2014. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-180/15 od 23. prosinca 2015. zbog počinjenja kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavka 2. KZ/97 u vezi sa stavkom 1. KZ/97. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici G. Pobijanim rješenjem zatvoreniku su određene posebne obveze i zaštitni nadzor u skladu sa člankom 163. ZIKZ-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, no prema sadržaju žalbe zbog pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači, podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsku odluku, državni odvjetnik ističe kako nisu ispunjeni uvjeti koji bi opravdavali odluku da se zatvorenik uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora. Drži kako nije ostvarena svrha kažnjavanja u smislu specijalne prevencije obzirom da zatvorenik kazneno djelo negira, procijenjen je na razinu „zadovoljava“, a odbio je i uključivanje u program prevencije recidivizma i kontrole impulzivnog ponašanja (PRIKIP). Osim toga, navodi žalitelj, zatvorenik se pokazao nekritičnim  prema posljedicama koje je pretrpjela žrtva, nakon što je u prvom postupku oslobođen od optužbe. Kada se uzme u obzir da  je zatvorenik i stegovno kažnjavan, onda je žalitelj stava kako je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Ocjenjujući iznesene okolnosti iz žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale rezultirati zaključkom da je odluka prvostupanjskog suda o odobrenom uvjetnom otpustu zatvorenika zakonski neutemeljena.

Naime, iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne urednog ponašanja, da poštuje pravila Kućnog reda, radno je angažiran. Kaznu je prihvatio, no poriče počinjenje kaznenog djela, zbog čega odbija uključenje u posebni program PRIKIP, a što je sve rezultiralo stagniranjem u provedbi programa postupanja s kontinuiranom procjenom uspješnosti „zadovoljava“. Navedeno je kako je zatvorenik osoba koja je u ponašanju prilagođena društvenim normama i pravilima, s razvijenim radnim navikama i socijalnim vještinama.  Mogućnost povrata ne može se posve isključiti, no rizik se procjenjuje niskim. Osim toga, zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat, zadržao je i podršku obitelji, a po otpuštanju iz zatvora izgledno je da će obavljati poslove kojima se bavio prije izvršenja kazne. Zatvorenik je od ranije neosuđivana osoba, nema drugih kaznenih postupaka u tijeku. Nakon podnošenja prijedloga za uvjetni otpust, stegovno je kažnjen ukorom zbog lakšeg stegovnog prijestupa iz članka 145. stavak 2. točke 5. ZIKZ, a do tada nije stegovno kažnjavan.

Stoga, suprotno žalbi državnog odvjetnika, ispravno je sud prvog stupnja odlučio o uvjetnom otpuštanju zatvorenika sa izdržavanja zatvorske kazne. To sve iz razloga što je sve iznijete okolnosti vezane uz izdržavanje kazne zatvorenika prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao, uz činjenicu da isti izdržava zadnju četvrtinu zatvorske kazne te cijeneći pritom omjer između izdržanog i neizdržanog dijela kazne. Uzevši tako u obzir sve okolnosti koje je iznio prvostupanjski sud, protivno žalbi državnog odvjetnika, i ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je dosad izdržana kazna u potpunosti postigla svrhu kažnjavanja.

Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. listopada 2018.