- 1 -              Poslovni broj: I Kžzd-7/2021-4

 

Poslovni broj: I Kžzd-7/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene I. K. zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Kzd-2/2020-10 od 6. travnja 2021., u sjednici održanoj dana 8. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. iz točke 1. prvostupanjske presude, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Vukovaru je na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.) oslobodio od optužbe optuženu I. K. da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 4. KZ/11., činjenično i pravno opisano pod točkom 1. izreke te presude i kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisano pod točkom 2. izreke.

 

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. i nužni izdaci optuženice, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu podnijela je optužena I. K. po braniteljici J. M. B., odvjetnici iz V., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

 

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

 

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

6. Prije svega, u povodu žalbe državnog odvjetnika pobijana je presuda ispitana i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio i apsolutno bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. koja se odnosi na kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. i 4. KZ/11.

 

6.1. Naime, činjeničnim opisom inkriminacije djela iz članka 177. stavak 1. i 4. KZ/11. optuženica se tereti da je u razdoblju od 29. ožujka do 18. lipnja 2019. u S. M. dijete M. K., iako svjesna da ono ima autizam u komorbiditetu s intelektualnim oštećenjem "u više navrata ostavljala samog bez nadzora odrasle osobe, iako svjesna da je dijete M., uslijed prirode psihijatrijskih poremećaja od kojih je bolovao i kronološke dobi, bio potpuno ovisan o skrbi i brizi odrasle osobe", pa ga i kritičnog dana, odnosno 18. lipnja 2019. "samog ostavila u kući u vremenu od 15,30 do 19,10 sati, a kojom prilikom je dijete M. u pomoćnoj prostoriji obiteljske kuće pronašao ručnu bombu M75 te je na ulaznim stepenicama i aktivirao", od čega je zadobio niz ozljeda i odmah preminuo.

 

6.2. Bitna obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. i 4. KZ/11. navedena su u citatima činjeničnog opisa inkriminacije, navedeni u odlomku 6.1. ove odluke, u kojima je opisan oblik krivnje optuženice, grubog zanemarivanja dužnosti podizanja djeteta, i posljedice koja su zbog toga nastale, obuhvaćeno nehajem optuženice.

 

6.3. Međutim, prvostupanjski sud obrazlaže zaključak o nedostatnosi dokaza da je optužena I. K. počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 4. KZ/11. navodeći da se "optuženica konstantno brinula o djetetu i nije ga zanemarivala, već je bila posvećena jedino njemu prvenstveno zbog njegovih potreba i bolesti i činjenice da je on odbijao suradnju s drugim osobama terapeutima, učiteljima, liječnicima posebno bez njezine prisutnosti", da je optuženica "stvorila evidentno čvrstu emotivnu vezu s djetetom i veliku želju da ga zbrinjava u odgojnom i emocionalnom smislu, dok s druge strane nije imala prave podrške od društva, niti je za života mlt. M. ostvarila status njegovatelja". Ujedno prvostupanjski sud konstatira kako je optuženica "ponekad znala na vrlo kratko vrijeme ostavljati mlt. M. samog bez nadzora odrasle osobe" uz primjedbu da nije opravdano zbog toga optuženicu osuđivati, jer je to "zbog dnevnog životnog ritma i izostanka pomoći okoline i društva jednostavno bilo nužno i neizbježno". Prvostupanjski sud potom iznosi stav kako u "životnoj i obiteljskoj situaciji optuženice nije bilo moguće očekivati da ista ima od 0-24 h nadzor nad mlt. M., tim više što nitko osim nje nije mogao brinuti se o mlt. M., jer isti nije prihvaćao druge osobe", kao i da je "isto tako, kritične zgode optuženica mogla kuhati ručak u kući ili obavljati neki drugi kućanski posao i vjerojatno bi došlo do iste tragične posljedice".

 

6.4. Takvim obrazloženjem prvostupanjski sud u suštini ne osporava da je optuženica dijete M. u inkriminiranom razdoblju ostavljala samog u kući, bez nadzora odrasle osobe, kao i da je bila svjesna da dijete M. takav nadzor zbog utvrđenih dijagnoza treba, iako naglašava da se radilo o kraćim razdobljima. Ujedno prvostupanjski sud ne obrazlaže je li kritičnog dana optuženica dijete Mateja ostavila samog u kući u vremenu od nekoliko sati, dakle ne u kraćem razdoblju, nego se upušta u procjenu je li do identične posljedice, odnosno smrti djeteta M. uzrokovane aktiviranjem ručne bombe M75 moglo doći i u slučaju da je optuženica bila u kući, ali da je bila okupirana drugim poslom. Tako izloženi razlozi su potpuno nejasni jer prvostupanjski sud zanemaruje podatke iz činjeničnog opisa inkriminacije, tj. da je do tragičnog ishoda došlo za vrijeme odsutnosti optuženice iz kuće, pri čemu je trajanje te odsutnosti bilo višesatno, a kako proizlazi iz podataka u spisu, to nije bilo neplanirano. Prvostupanjski sud se pritom upušta u nagađanje na koje je sve načine moglo doći do identične posljedice, što nije u vezi s činjeničnim opisom optužbe. Uz to, navodi obrazloženja o postojanju emotivne angažiranosti optuženice i neadekvatne brige društva nisu od utjecaja na opstojnost bitnih elemenata kaznenog djela koje se optuženici stavlja na teret. Zbog toga su izneseni razlozi nejasni.

 

7. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oba kaznena djela. U točki 6.4. ove odluke je navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ostvarena u pogledu kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. i 4. KZ/11., zbog čega se u tom dijelu ukida presuda po službenoj dužnosti, dok će se u nastavku ove odluke se u skladu s odredbom članka 487. stavak 4. ZKP/08. navesti ocjena žalbenih navoda državnog odvjetnika u pogledu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na to kazneno djelo, ali i u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11. jer su osnovani prigovori žalitelja, državnog odvjetnika, o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na to djelo.

 

7.1. Opravdano državni odvjetnik u odnosu na kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. i 4. KZ/11. ističe da se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o tome da je optuženica i prije kritičnog dana, a u inkriminiranom razdoblju ostavljala dijete M. samog, ali na kraće vrijeme. Naime, svjedoci D. P., G. K. i A. K. navode suprotno, odnosno iskazuju da je optuženica dijete M. više puta po više sati ostavljala samog u kući bez prisutnosti odrasle osobe, a što je upravo radnja kojom se, kraj karakteristika ličnosti i zdravstvenog stanja djeteta M., ostvaruje radnja grubog zanemarivanja roditeljske dužnosti podizanja djeteta. Kod toga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda treba na umu imati neprijepornu činjenicu da je optuženica nesumnjivo bila svjesna kako je M. bio potpuno ovisan o skrbi i brizi odrasle osobe i to zbog psihijatrijskih poremećaja koji su mu dijagnosticirani i svoje kronološke dobi. Optuženica je znala za stanje i potrebe djeteta M. jer se tako i brani, da je upravo zato htjela ishoditi status roditelja njegovatelja, kako to pravilno naglašava i prvostupanjski sud. Međutim, prvostupanjski sud smatra da postoji opravdanje odsustva optuženice iz kuće radi nastojanja optuženice da ishodi status roditelja njegovatelja i, što međutim nikako nije prihvatljivo. Naime, status roditelja njegovatelja se odnosi na materijalni i financijski položaj osobe koja ga ima, ali ne i na njezine obveze u pogledu odgoja i brige za dijete. Grubo zanemarivanje dužnosti podizanja djeteta ne podrazumijeva da je roditelj zakazao u svim područjima podizanja i brige o djetetu, pa činjenica što je optuženica redovito vodila dijete na liječničke preglede i pratila ga do škole ne znače oslobođenje optuženice od krivnje za kazneno djelo zanemarivanja djeteta, već se radi o okolnostima koje mogu biti od utjecaja na izbor vrste i visine sankcije. S druge strane neprihvatljiva je sugestija državnog odvjetnika kako je optuženica "sama odlučila biti samohrani roditelj… jer je radi dobrobiti djeteta trebala imenovati osobu koju smatra ocem, a što nije učinila", jer se optuženici takvo postupanje niti stavlja na teret niti bi ono predstavljalo grubo zanemarivanje dužnosti podizanja djeteta.

 

7.2. Osnovano državni odvjetnik pobija i ispravnost zaključka suda prvog stupnja u pogledu kaznenog djela iz članka 331. stavak 1. KZ/11., prihvaćajući bezrezervno obranu optuženice, a bez da je istu adekvatno kritički analizirao i usporedio s ostalim izvedenim dokazima koji prileže spisu. Naime, ostava u kojoj je bilo spremljeno oružje, odnosno ručna bomba i puška, je pomoćna prostorija obiteljske kuće u kojoj su živjeli optuženica i pokojno dijete M., a prije smrti i otac optuženice. Po prirodi stvari u ostavi se drže predmeti koji se u kućanstvu koriste, pa je logično da je optuženica tamo redovito odlazila. Neovisno o tome je li se ostava zaključavala ili ne, već navedeno u velikoj mjeri dovodi u pitanje mogućnost da je netko drugi pušku i bombu stavio u ostavu koja pripada kući optuženice. Uostalom, prvostupanjski sud potpuno je ignorirao podatke navedene u zapisniku o pretrazi stana i drugih prostorija iz kojih je razvidno da je optuženica dobrovoljno, prije početka pretrage iz drvenog ormara u ostavi izručila automatsku pušku, koja je bila spremljena u crnoj torbi, kao i metke, što ne opovrgava obranu optuženice kako nije znala za te predmete.

 

8. Zbog izloženih razloga prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje.

 

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, ali u izmijenjenom vijeće, ponovno izvesti sve potrebne dokaze, koje će potom pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, imajući na umu sve što je u ovoj odluci navedeno. Tek nakon toga prvostupanjski će sud donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP/08.

 

10. Iz navedenih razloga, na temelju članka 483. stavak 1. i članka 484. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 8. srpnja 2021.