1              Poslovni broj: Gž-790/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-790/2020-2

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

PRESUDA

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. G. T., OIB: … iz R. i 2. Z. S., OIB: …, iz B., oboje zastupanih po punomoćnici J. S.-B., odvjetnici u R., protiv tuženice R. B., OIB: …, iz P., zastupane po punomoćnici M. H., odvjetnici u P., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo od 16. ožujka 2020. pod poslovnim brojem 30 P-1234/2019, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo od 16. ožujka 2020. pod poslovnim brojem 30 P-1234/2019.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo proglasiti kao pravno nevaljanu vlastoručnu oporuku pok. P. S. rođene ..., a umrle ... ( točka I. izreke).

 

2.              U odluci pod točkom 2.) izreke naloženo je tužiteljima naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 6.500,00 kn, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za nadoknadu parničnog troška odbija.

 

3.              Protiv te presude žalbu su izjavili tužitelji, kako iz žalbenih navoda proizlazi zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, podredno preinači shodno navodima žalbe.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

4.              Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

5.              Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

6.              U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je rješenjem Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Poreču – Parenzo poslovni broj 7 O-175/16 od 21. travnja 2016., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, pod poslovnim brojem Gž-1386/16 od 13. veljače 2017., prekinut ostavinski postupak iza pokojne P. S., umrle ..., te su tužitelji upućeni u roku 30 dana od pravomoćnosti rješenja ustati tužbom da vlastoručna oporuka ostaviteljice od 25. travnja 2011. nije pravno valjana.

 

7.              Sporno je međutim pitanje pravne valjanosti vlastoručne oporuke od 25. travnja 2011., odnosno odgovara li ista pretpostavkama i oblikom odredbama Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZN).

 

8.              Tužitelji svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da je predmetna oporuka pravno nevaljana jer je riječ o falsifikatu, odnosno o oporuci koja nije sadržajno ni formalno u skladu s odredbama Zakona o nasljeđivanju budući da navedena oporuka nema niti propisanog oblika niti propisanog sadržaja, a prvenstveno rukopis u predmetnoj oporuci da nije rukopis pok. P. S. te da je ista pisana općenito, nema katastarske čestice, površine ni adrese stana kao ni navoda o tome što spada u pokretnu, a što u nepokretnu imovinu koja bi bila predmetom oporuke.

 

9.              Prema odredbama članka 30. ZN-a oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao, a za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena.

 

10.              Dakle, za ocjenu pravne valjanosti vlastoručne oporuke nije nužno naznačiti o kojom se sve imovini ostavitelja radi pa tako ni navođenje posebnih zemljišnoknjižnih oznaka nekretnina obuhvaćenih općenitom pojmom sve imovine ostavitelja.

 

11.              Prvostupanjski sud je pregledom oporuke od 25. travnja 2011. (str. 11) utvrdio da je u istoj naznačeno rukopisom kako ostaviteljica, sada pok. P. S. za slučaj smrti slobodno, bez ičije prisile, svojom voljom i pri potpunoj svijesti svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja tuženici, te da je na predmetnoj oporuci potpis, kao i mjesto i datum kada je ista sastavljena.

 

12.              Upravo na ovu okolnost da ostaviteljica nije skriptor predmetne oporuke u postupku je provedeno grafološko vještačenje po vještaku za rukopise iz kojeg proizlazi da je tekst predmetne oporuke ispisala ista osoba kao i dostavljeni usporedni rukopis ostaviteljice.

 

13.              S pravom sud prvog stupnja otklanja prigovor tužitelja da dostavljeni usporedni materijal nije rukopis pisan od strane pok. P. S. iz razloga što je teret dokaza na okolnost navoda tužbe upravo na tužitelju sukladno odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

14.              S druge strane utvrđenje vještaka kako postoji niska stopa vjerojatnosti da potpis na predmetnoj oporuci nije potpis ostaviteljice iz čega se onda ne može isključiti da je ostaviteljica mogući skriptor potpisa na predmetnoj oporuci, u kontekstu naprijed iznesenih utvrđenja otklanja osnovanost navoda tužitelja da je vlastoručna oporuka pok. P. S. falsifikat.

 

15.              Naime, iako predmet postupka nije okolnost postojanja istospolne zajednice između ostaviteljice i tužene kao oporučne nasljednice s obzirom na sadržaj predmetne oporuke kojom ostaviteljica raspolaže cjelokupnom svojom imovinom u korist svoje nasljednice, koja je sukladno odredbama članka 4. stavka 2. u svezi s odredbom članka 55. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/2014) izjednačena u pogledu prava na nasljedstvo s izvanbračnim supružnikom prema odredi članka 8. stavak 2. ZN-a, za ukazati je kako rezultati provedenog dokaznog postupka govore upravo u tom pravcu.

 

16.              O neformalnom životnom partnerstvu ostaviteljice s pok. P. S., te o njihovoj zajednici života suglasno iskazuju tuženica te svjedoci Ž. T. i J. Đ., a njihovim iskazima nije protivan ni iskaz svjedoka S. P. G.. Tvrdnje pak tužitelja da je tuženica bila njezina podstanarka ili sustanarka sud cijeni nevjerodostojnim jer o prirodi odnosa tuženice i pok. P. S., nemaju konkretnih saznanja budući s pokojnicom nisu bili u redovnom kontaktu ako se uzme u obzir da ju nisu posjećivali zadnjih 30 godina, odnosno da je nevjerodostojno da bi pok. P. S. svoju podstanarku/sustanarku vodila u obiteljske posjete, s njom bila nerazdvojna tridesetak godina, te od iste kao podstanarke ili sustanarke primala novac za otkup stana.

 

17.              Slijedom toga, sud otklanja osnovanost navoda tužitelja te zaključuje da su tuženica i pok. P. S. živjele u neformalnom životnom partnerstvu osoba istog spola i da je tuženica spisu priložila upravo isprave koje su pisane rukopisom pok. P. S., a koje su poslužile kao usporedni materijal za grafološko vještačenje.

 

18.              Stoga ovaj sud drži neosnovanim navode žalbe kojima se osporava pravilnost odlučnih činjenih utvrđenja suda pravog stupnja budući da su isti zasnovani na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a na temelju kojeg je suprotno navodima žalbe pravilno primijenjeno materijalno pravo i zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

19.              Slijedom naprijed kako nisu ostvareni navodi žalbe te kako ovaj sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, pobijanu presudu potvrditi a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovnu.

 

20.              Potvrđena je i odluka o troškovima postupka budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a pri čemu su troškovi vještačenja obzirom na sadržaj tužbe i s tim u svezi tužbenog zahtijeva nužni i potrebni za vođenje postupka, što ne utječe na pravo tužitelja zahtijevati povrat više uplaćenog iznosa na ime predujma troškova vještačenja.

 

U Splitu 8. srpnja 2021.