1              Poslovni broj 19 S Pr-762/2021-7

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U ZABOKU

Zabok, M. Gupca 22

                            Poslovni broj 19 S Pr-762/2021-7

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu toga suda Nives Škudar, a na prijedlog više sudske savjetnice Tanje Babić, u pravnoj stvari tužitelja J. G., OIB: …, S.T.,, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. škole B., OIB: …, B., zastupanog po punomoćniku R.H., odvjetniku iz Z., radi isplate, nakon dana 9. lipnja 2021. zaključene javne glavne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja N.Š., odvjetnika iz O. i zamjenice punomoćnika tuženika K. K., odvjetnice iz Z., dana 8.  srpnja 2021. 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Nalaže se tuženiku S. školi B., OIB: …, B., da tužitelju J.G., OIB: …, S.T., isplati iznos od 1.068,30 kn (tisućušezdesetosamkuna i tridesetlipa) bruto zajedno s zakonskom zateznom kamatom, tekućom: 

 

- na iznos od 110,53 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 88,42 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,70 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 112,50 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 125,66 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 110,25 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 115,91 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 113,29 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 46,65 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 46,65 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 46,65 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 46,65 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu od 115,44 kuna (stopetnaestkuna i četrdesetčetirilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate, u visini stope određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu iz toč. 1. izreke ove presude.

 

III. Nalaže se tuženiku S. školi B., OIB: …, B., da tužitelju J. G., OIB:…, S. T., naknadi parnični trošak u iznosu od 937,50 kn (devetstotridesetsedamkuna i pedesetlipa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na iznos troška od 8. srpnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika, a da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09.) Navodi da je dana 23. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske (nastavno Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno osnovica) za po 6 % u 2007.g., 2008.g. i 2009.g. Zbog nastupa recesije, dana 12. svibnja 2009. godine Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (nastavno Dodatak sporazumu). Dodatkom sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu 2008. g. na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6 % iz 2009.g. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. g. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, što predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011.g. Sukladno čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena Izmjena Dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. godine. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. g. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjene Dodataka Sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama". Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015.g. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečnu 2015.g. u odnosu na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015. godine. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 %, krajem studenog 2015.g. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući je odredbom čl. VII. c. st. 3. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec", da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015.g. povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući da je tuženik od prosinca 2015.g. i nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike u plaći iznosi 1.183,74 kuna, za sve plaće od prosinca 2015. g. do zaključno siječnja 2017. godine, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Navodi da nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlenik tuženika. Nije sporno ni da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Također, nije sporno niti da je dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, sve kako to i tužitelj navodi. Također osporava tužiteljevu tvrdnju da bi Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljen dana 13. svibnja 2009. godine te Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljene dana 26. listopada 2011. godine, predstavljali dodatke, izmjene i dopune, anekse ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime, a kako je razvidno i iz samih naziva - Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006. godine, a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. godine. Tuženik nadalje ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenog Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Naime, prije svega sporno jesu li Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od dana 26. listopada 2011. pravno valjane i mogu li proizvoditi pravne učinke, napose u smislu da bi utjecale na to da osnovica za obračun plaća iznosi 5.415,37 kuna. U pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljenih dana 26. listopada 2011. godine valja ukazati kako je isti potpisan od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od strane osam potpisnika. Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio jedan od potpisnika Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Slijedom iznijetog, slijedi da nisu svi potpisnici Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sudjelovali u postupku izmjena i dopuna tog Sporazuma niti su svi sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Da bi izmjene i dopune ugovora bile valjane, trebaju ih zaključiti svi potpisnici izvornog ugovora. To znači, da bi odredbe Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bile pravno valjane, trebali su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključiti svi potpisnici izvornog Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik drži da je to temeljno načelo obveznog prava. U konkretnom slučaju na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka, dakle nisu sve stranke prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su stajale na ugovornoj strani sindikata prihvatile, sudjelovale u izmjenama i dopunama, te sklopile Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Iz tog razloga tuženik drži da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine pravno nevaljane. Za slučaj kada se radi o kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista – da bi izmjene kolektivnog ugovora, bez obzir na njihov naziv, bile pravno valjane potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili i sam izvorni kolektivni ugovor. Tuženik tvrdi da je izmjena kolektivnog ugovora “pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor (…)”, dakle, nezakonita. Ovakvo pravno stajalište izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske o broj Gž-5/05 od dana 27. travnja 2005. godine i broj Revr-409/09 od dana 17. ožujka 2010. godine. Slijedom iznijetog pravno su nevaljane, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine te ne postoji nikakva utuživa obveza, pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljena dana 26. listopada 2011. godine. U odnosu na pravnu narav, a podredno i pravnu valjanost, Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine tuženik ističe tvrdnju da ti akti ne predstavljaju na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovor, stoga što sklapanju kolektivnog ugovora (i svih njegovih potonjih dodataka te izmjena i dopuna) nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu odredbi Zakona o radu. Poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika svih sindikata - nego samo sa predstavnicima pojedinih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa - te da ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95 – ispravak, 65/95 – ispravak, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03 – ispravak i 68/05 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), odnosno odredbi članka 254. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). Tuženik stoga tvrdi da se radi o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava, odnosno da je kao potonji ništetan. U odnosu na ove činjenice i ovo stajalište tuženik upućuje i na stajalište iznijeto u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-425/13 od dana 16. travnja 2013. godine koji glasi: “Kako je odredba čl. 254. st. 1. ZR, kojom je određeno da poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora može pregovarati (samo) s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, u odnosu na takvu obvezu poslodavca, kogentna norma, prisilni propis pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica u postupku pregovaranja sa sindikatima za sklapanje KU/11 nije poštivala navedenu odredbu ZR o formiranju pregovaračkog odbora sindikata, i da u izostanku sporazuma sindikata niti Gospodarsko - socijalno vijeće koje je utemeljeno, u smislu čl. 254. st. 3. ZR, nije odlučivalo o broju i sastavu pregovaračkog odbora, slijedom čega prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je navedeni KU/11 zaključen protivno prisilnom propisu i kao takav ništetan te suprotno tvrdnji žalitelja i materijalno pravo iz čl. 254. st. 1., 2. i 3. ZR u vezi s odredbom čl. 322. ZOO pravilno primijenio kada je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti tog ugovora kao osnovan prihvatio.” Iz gore navedenog slijedi kako je moguće prigovoriti svojstvu odnosno pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao kolektivnog ugovora, obzirom za njih nikad, prema proceduri propisanoj odredbama Zakona o radu, sporazumno nije uspostavljen ili ustanovljen (ugovoren) Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarsko-socijalnom vijeću. Dakle, ovi akti ne mogu se smatrati Kolektivnim ugovorom ili dopunama Kolektivnog ugovora, niti mogu supstituirati Kolektivni ugovor. Nastavno, tuženik iznosi da Temeljni kolektivni ugovori za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine, u člancima 51. stavak 4. navode kako ”Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.”, a što je različito u odnosu na odredbu članka 49. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. godine u kojoj se navodi da: “Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora.” Dakle, kako zbog propusta kolektivnog pregovaranja po Odboru sindikata za kolektivne pregovore, zaključeni sporazumi ne mogu se smatrati kolektivnim ugovorom, odnosno, takav kolektivni ugovor bi bio ništetan, a i prema pravnom statusu i kvalifikaciji iz Temeljnih kolektivnih ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. godine, ne bi se moglo raditi o kolektivnim ugovorima, to ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća. Drugim riječima, činjenica da se u pogledu ovih pravnih izvora ne radi o kolektivnim ugovorima po svojoj pravnoj naravi, ima za posljedicu da ne postoje odredbe s normativnim učinkom – pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa - koja bi se neposredno i obvezno primjenjivala na sve zaposlene. Tako tužitelj, kao radnik zaposlen kod tuženika kao javne ustanove koja obavlja djelatnost javne službe, nije aktivno legitimiran potraživati neka prava iz Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, u sudskom postupku. Konačno, opreza radi ističe se kako se niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenoga 2006. godine, Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti, već su njima samo određene obveze koje su trebale biti pretočene u odgovarajuće odluke Vlade RH. Tužitelj u tužbi iznosi tvrdnju da je u utuženom razdoblju osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosila 5.415,37 kn bruto temeljeći ovu tvrdnju na odredbi čl. III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine koja glasi: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.” Tuženik osporava ovu tužiteljevu tvrdnju. Plaće se u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09 i 124/09). Prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak: (a) koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen; i (b) osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su: (a) prijedlog proračuna za sljedeću godinu; (b) sporazum o politici plaća; i (c) prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku i objavljuje u “Narodnim novinama”. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2., uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje: (a) kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi; a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje (b) Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, dakle, Odlukom Vlade. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Navedeno uređenje plaće i osnovice plaće u javnim službama Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama predstavlja strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens, od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Na sjednici održanoj dana 29. prosinca 2016. godine Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je ista utvrđena u visini od 5.211,02 kuna bruto te se ta osnovica primjenjuje od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine. Prethodno nije bilo drugačijeg kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se utvrdila osnovica plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn, odnosno nije bilo drugačije odluke Vlade, slijedom čega se primjenjivala osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice, koji bi bio interpretiran na način da proizlazi iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, a kako to pogrešno čini tužitelj, u izravnoj je koliziji sa odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama i kao takav nedopustiv. Slijedom iznijetog, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od dana 29. prosinca 2016. godine, s primjenom od dana 1. siječnja 2017. godine, počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. godine, službeno je u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 kn bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine. Naime, Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, prema prijelaznim i završnim odredbama istog, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, imala se primjenjivati osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Prije donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od dana 29. prosinca 2016. godine, nije bilo kolektivnog ugovora zaključenog između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi kojim bi se na drugi način uređivala osnovica za plaće u javnim službama, to je do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. prosinca 2016. godine za primjenu bila utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 kn bruto, prema Dodatku Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 13. svibnja 2009. godine. Iz ovog razloga pogrešno je pozivanje tužitelja na članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine u kojem stoji: “Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.”. Naime, tužitelj pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kn bruto iz odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Tužitelj previđa da su u članku 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine određene pretpostavke za primjenu odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine. Tako se u točci 1. istoga članka navodi kako “Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Ova odredba se primjenjuje od dana stupanja na snagu ovih Izmjena i dopuna.” Citirano uređuje odgodu “uskladbe” za onaj broj razdoblja “pada realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativni rast) u odnosu na trenutak utvrđen člankom 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine kao trenutak primjene - “poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)”. Kako je, nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine, prema dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini - “realni tromjesečni BDP” - u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine, zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počam od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to iz gore navedenog, imajući u vidu podatke Državnog zavoda za statistiku o “padu realnog tromjesečnog BDP-a” (tzv. negativnom rastu) proizlazi da se uskladba prema člancima III. do V. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počam od siječnja 2016. godine nadalje. To znači kako se nisu ostvarile pretpostavke za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako to navodi tužitelj. Pritom, a kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo dana 25. listopada 2016. godine, to implicira da do “uskladbe“ osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. godine ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tuženik ističe kako potonje argumente iznosi opreza radi te da raspravljanjem o istima ničime ne prejudicira neosnovanost ili neopstojnost prethodno iznijetih argumenata o neosnovanosti tužbe. U prilog osnovanosti tvrdnji iznijetih u odgovoru na tužbu tuženik dostavlja presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr -2826/16-57 od 21. prosinca 2017. g. i Pr-584/17-17 od 30. listopada 2017. g. te dokumenat „Zaključci sa sastanka 08. 12. 2016. g.“ o tematici koja je predmet spora u ovoj parnici, te se poziva na sadržaj istih. Tuženik ne osporava točnost tužiteljeva obračuna razlike neisplaćene plaće u utuženom razdoblju, pod hipotetskom pretpostavkom da je osnovica za plaću u označenom razdoblju doista iznosila 5.415,37 kn, ali osporava pravnu osnovu za isticanje kondemnatornog tužiteljeva zahtjeva prema tuženiku na temelju akata na koje se tužitelj poziva, a iz već naprijed detaljno iznijetih razloga. Tuženik ističe prigovor zastare za sve tražbine dospjele prije 9. veljače 2016.

 

3. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 6-7. spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora (list 8-9. spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (Obrazac IP1) tužitelju (10-23. spisa), Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. godine (list 24-26. spisa), Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine (list 27-31. spisa), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (list 32-39. spisa), Arbitražnu odluka od 7. prosinca 2011. godine (list 40-47. spisa), Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012. godine (list 48-50. spisa), priopćenja za javnost u povodu prve procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. te procjene tromjesečnog domaćeg proizvoda za drugo i treće tromjesečje 2015. Državnog zavoda za statistiku (list 51-69. spisa), Zaključci sa sastanka 08.12.2016. s profesorima Pravnih fakulteta u RH, Katedri radnog prava, na temu Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (list 111-112. spisa), ispis poruke e-pošte (list 113-122. spisa).

 

4. Temeljem provedenog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19., dalje ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja gotovo u cijelosti osnovanim.

 

5. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u predmetnom razdoblju i da mu je tuženik obračunao i isplatio plaće u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama za isplatu plaće (obrazac IP1) koji su dostavljeni u spis.

 

6. Sporno je, je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma te, podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili pak je ista odgođena te i prestala važiti budući da je primjena Izmjena i dopuna Dodatku Sporazuma istekla 26. siječnja 2017. godine.

 

7. Nije sporna niti sama visina tužbenog zahtjeva, a koju tuženik na ročištu održanom 9. lipnja 2021. nije osporio. Naime, radi se o jednostavnoj matematici pa zbog toga nije trebalo provoditi financijsko vještačenje, a nije ga trebalo provoditi niti radi utvrđenja jesu li ostvarene pretpostavke za povećanje osnovice jer se radi o pravnom pitanju budući da službene podatke Državnog zavoda za statistiku o bruto domaćem proizvodu, naravno, ne osporava ni tuženik.

 

8. Kao prvo, valja reći da je pozivanje tuženika na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti kojeg su 25. studenoga 2006. godine sklopili Vlada Republike Hrvatske s jedne te Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikat hrvatskih učitelja s druge strane, sasvim bespredmetno budući da tužitelj na istome niti ne temelji svoju tražbinu te on za odluku u ovom predmetu nema nikakvog značenja.

 

9. Kronološki gledano, pitanje osnovice za obračun plaće u javnim službama regulirano je slijedećim pravnim izvorima:

 

- Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 23. studenoga 2006. godine sklopili sindikati javnih službi navedeni u njemu s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, a kojim je ugovoreno povećanje osnovce za plaće u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,

 

- Odlukom o visini osnovice za izračun plaća u korisnika državnog proračuna u 2007. godini koju je 21. prosinca 2006. donijela Vlada Republike Hrvatske, a kojom se osnovica utvrđuje u iznosu od 4.819,66 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2007. godine (Narodne novine, br. 142/06), a koja se odluka u uvodu izrijekom poziva na navedeni Sporazum,

 

- Zakonom o osnovicama plaće u javnim službama (Narodne novine, br. 39/09), koji je stupio na snagu 1. travnja 2009., a prema čl. 2. kojeg osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom dok prema čl. 3., danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, br. 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koje i su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju,

 

- Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 13. svibnja 2009. sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, kojim je, među ostalim ugovoreno da se s danom potpisa ovog Sporazuma primjenjuju osnovica za izračun plaće za službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto (čl. II) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto."; točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u Republici Hrvatskoj te su u točci VII. određeni i uvjeti za ostvarivanje odredbi Sporazuma,

 

- Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, br. 124/09) od 2. listopada 2009., kojim je izmijenjen članak 2. na način da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovica plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom te je člankom 3. propisano da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. ovog Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine,

 

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama sklopljenim 4. listopada 2010. godine (Narodne novine, br. 115/10) koji u članku 51. st. 4. navodi: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

 

- Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojeg su 26. listopada 2011. godine sklopili sindikati javnih službi navedeni u istome s jedne te Vlada Republike Hrvatske s druge strane, koji se u uvodu izrijekom poziva na osnovu iz čl. 51. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne broj 115/10) i kojim je, među ostalim promijenjen članak III. tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe čl. VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III do V ovih izmjena i dopuna u s k l a d b a se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao".

 

- Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. godine kojom se utvrđuje sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine kojom u biti nisu promijenjene odredbe čl. III. i čl. VII. točke 1.,

 

- Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (Narodne novine, br. 141/12), koji u članku 51. st. 3. određuje: "Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.",

 

- Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske te samo navedeni sindikati javnih službi, koje u članku 1. navodi da je među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011. godine "jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31. 12. 2013.", dok o primjene odredbe čl. III. nema niti riječi.

 

10. Imajući u vidu kronologiju i sadržaj prethodno navedenih pravnih izvora sud, kao prvo, ocjenjuje sasvim apsurdnim tvrdnje tuženika, u pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine.

 

11. Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik tih Izmjena i dopuna, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. godine, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. godine te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koje su 28. prosinca 2012. godine; niti prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, a ni inače nije nikada dovodila u pitanje njihovu pravnu valjanost, a nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njihove ništavosti. Pri tome je, po ocjeni ovoga suda, sasvim irelevantno što Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske.

 

12. Sukladno navedenom, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine obvezuju i tuženika u čije ih je ime i za čiji račun Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi sklopila.

 

13. Što se tiče odgode primjene članka III. Izmjena i dopuna, ovaj sud ocjenjuje da se odredbe članka VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, budući da se iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen člankom IV. dok je članak III. (do V.) samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

 

14. Sukladno navedenom, nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice.

 

15. U vezi ispunjenja uvjeta za povrat osnovice, iz službenih pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH (na koje se čl. III. poziva), vidljivo je da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isti tromjesečje 2014., godine, a da je tromjesečni BPD u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

 

16. Iz navedenoga sasvim jasno proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno dva posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja – 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) tako da su krajem studenoga 2015. godine ispunjeni uvjeti iz čl. III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kuna bruto.

 

17. Što se tiče samog načina primjene osnovice, a s obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te da ih tuženik sam niti ne obračunava već to čini preko Centralnog obračuna plaća, do primjene navedene osnovice plaća nije moglo doći "automatizmom" ali propust Vlade Republike Hrvatske da donese odluku o visini osnovice za izračun plaće u javnim službama ne može ići na štetu tužitelja.

 

18. Naime, Vlada Republike Hrvatske sklopila je sve navedene pravne poslove, uključujući i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala osigurati sve materijalne i formalne pretpostavke da poslodavci pa tako i tuženica mogu ispuniti svoje obveze, uključujući i povećanje osnovice kad su se zato ostvarili uvjeti.

 

19. Pri tome treba ukazati i da su se prema čl. 6. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (kojim je potvrđena valjanost Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju) stranke obvezale primjenjivati ovaj Ugovor u dobroj vjeri, a prema stavku 2. tog članka, ako zbog promjene okolnosti koje nisu postojale niti su bile poznate u trenutku zaključenja ugovora, jedna od strana ne bi mogla neke od odredbi Ugovora izvršavati ili bi joj to bilo izuzetno otežano, obvezuje se da neće jednostrano prekršiti ovaj Ugovor, nego će drugoj strani predložiti njegovu izmjenu.

 

20. Osim toga, i prema općoj odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a s obzirom na izneseno, Vlada Republike Hrvatske tako očito nije postupala.

 

21. Vezano za sporno pravno pitanje, a obzirom na istaknute prigovore tuženika, za istaknuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. odbio reviziju umješača na strani tuženika Republike Hrvatske podnesenu protiv presude Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž R-1083/2018-5 od 3. prosinca 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Z. poslovni broj Pr-581/2017-42 od 20. lipnja 2018.

 

22. Naime, u obrazloženju te odluke, a koja se tiče iste pravne stvari, dakle zahtjeva tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., zauzeto je pravno shvaćanje, odnosno dan je odgovor na postavljena pravna pitanja:

„1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjena članka IV, a ispunjene uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene članka V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječene plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).Prema tome odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. godine, nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).“

 

23. Glede prigovora zastare, prema čl. 139. Zakona o radu (NN 93/14), ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, a prema čl. 92. istog Zakona, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Razlika plaće za mjesec prosinac 2015. dospjela je 15. siječnja 2016., a tužba tužiteljice je zaprimljena na ovom sudu dana 8. veljače 2021., pa je prigovor zastare osnovan u odnosu na navedeno potraživanje, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, potraživanja od siječnja 2016. (dospjelo 15. veljače 2016.) nadalje, tužba je podnesena prije isteka roka zastare od 5 godina pa u odnosu na taj dio zahtjeva, prigovor zastare nije osnovan.

 

24. Zbog svega navedenoga, tužitelj ima pravo da mu se u predmetnom razdoblju plaća obračuna i isplati po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

 

25. Sud je odbio prijedlog tuženika da se u ovome predmetu odredi prekid postupka do odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije u istovrsnom predmetu Općinskog suda u Z., poslovni broj Pr-36/2017.

 

26. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a, kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznosa pa je na taj način i prihvaćen tužbeni zahtjev, a kako isplata poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak dospijeva tek isplatom plaće, odnosno dosuđenog bruto iznosa, to nema zakašnjenja s njihovom isplatom zbog čega na njih niti ne teku zakonske zatezne kamate, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

 

27. Budući da tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, a zbog kojeg posebni troškovi nisu nastali, valjalo je tuženiku naložiti da tužitelju nadoknadi parnični trošak.

 

28. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 25 bodova (Tbr. 7 t. 1), podneska od 11. svibnja 2021. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.t.1), zastupanja na ročištu 9. lipnja 2021. u iznosu od 250 bodova (Tbr. 9 t. 1). Uz vrijednost jednog boda u iznosu od 10,00 kn priznati trošak tužitelja iznosi 750,00 kn što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (187,50 kn) ukupno iznosi 937,50 kn.

 

29. Na parnični trošak dosuđena je zakonska zatezna kamata od presuđenja temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, u daljnjem tekstu: OZ).

 

30. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zaboku 8. srpnja 2021.

 

                                                                                               Sudac

 

                                                                                          Nives Škudar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležnom županijskom sudu.

 

Dostaviti:

1. Odvjetnik M. G., Z.,

2. Odvjetnik R. H., Z.,

3. Porezna uprava, Ispostava Z., po pravomoćnosti presude (čl.433. a st. 2. ZPP-a).