Poslovni broj: 14 Pn-63/2020-21

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužitelja D.N., OIB: …, K., zastupanog po punomoćnicima iz O.D. Ž., B. & A. d.o.o., odvjetnicima u Z., protiv tuženog J.E., OIB: …, L., zastupanog po punomoćniku Ž.P., odvjetniku u V., radi nakade štete u iznosu od 4.039,47 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 2. srpnja 2021., u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, 8. srpnja 2021. objavio je i

 

p r e s u d i o   je

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku J.E. iz L., OIB: …, na ime naknade štete isplatiti tužitelju D.N. iz K., OIB: … iznos od 4.039,47 HRK (slovima: četiri tisuće trideset devet kuna i četrdeset sedam lipa) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počevši od 17. travnja 2020. godine do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku J.E. iz L., OIB: …, isplatiti tužitelju D.N. iz K., OIB: … trošak ovog parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“

 

 

2. Nalaže se tužitelju da, u roku od 15 dana, naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je 31. srpnja 2020. podnio tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je dugogodišnji posjednik i zakupnik (od 2013. godine) nekretnina upisanih u zk.ul.br. …, k.o.: L., i to kčbr. … – oranica lendava krčevina sa 421 čhv i kčbr. … – oranica krčevina sa 500 čhv, a temeljem Ugovora o zakupu zaključenog s tuženikom kao zakupodavcem, time da tužitelj posjeduje jedino zadnji Ugovor o zakupu od dana 11. veljače 2019. godine, a iz kojeg je razvidno da su mu naprijed navedena poljoprivredna zemljišta dana u zakup do 30. prosinca 2022. godine ( toč. II. Ugovora o zakupu).

 

2.              U tužbi tužitelj ističe da je izvršavao posjed na predmetnim nekretninama na način da je na istima početkom mjeseca listopada 2019. godine imao posijanu kamilicu. Naknadno je tužitelj utvrdio da je za vrijeme trajanja i važenja predmetnog ugovora o zakupu došlo do promjene vlasništva na predmetnim nekretninama na način da je kao vlasnik istih sada upisana treća osoba i to J.Đ. iz L., OIB: …, a temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 30. listopada 2019..  

 

3.              Tužitelj navodi i da je 06. ožujka 2020. utvrdio da su mu preorane nekretnine koje je imao u zakupu temeljem valjane pravne osnove i na kojima je u to vrijeme imao posijanu kamilicu koja je kritične zgode bila i više nego vidljiva obzirom da je tada već nikla i narasla do visine od cca 5-7 cm iznad zemlje, slijedom čega je tužitelju prouzročena šteta. Zbog navedenog tužitelj se obratio tuženiku usmeno, ali i odvjetničkom opomenom od 17. travnja 2020. u svezi mirnog rješenja nastalog spora, no tuženik je tek djelomično udovoljio njegovu tužitelja, te mu isplatio iznos od 4.000,00 kn na ime povrata dvostruke kapare (no ne i nadoknadio prouzročenu mu štetu na usjevu kamilice), a sve iz razloga što je prethodno dogovorio s tužiteljem kupoprodaju predmetnih nekretnina na ime kojeg pravnog posla mu je tužitelj na ime kapare platio iznos od 2.000,00 kn, no unatoč tome, tuženik je predmetne nekretnine prodao trećoj osobi i to, dakle, za vrijeme trajanja i važenja zaključenog Ugovora o zakupu od dana 11. veljače 2019. godine s tužiteljem kao zakupnikom.

 

4.              Zaključno, tuženik je tužitelju dostavio Izjavu o raskidu predmetnog ugovora o zakupu tek početkom mjeseca svibnja 2020. godine, dakle kada je tužitelju već nastala šteta na usjevu kamilice. Uvažavajući činjenicu da je usjev kamilice tužitelja preoran i uništen za vrijeme trajanja pravno valjanog zakupa nekretnina pobliže opisanih u toč. II. ove tužbe, a na koji način mu je prouzročena šteta, to tužitelj potražuje naknadu štete od tuženika kao zakupodavca i to u ukupnom iznosu od 4.039,47 kn.  

 

5.              Slijedom svega naprijed navedenoga, tužitelj predlaže da sud presudom naloži tuženiku da naknadi tužitelju štetu koja mu je nastala uslijed toga što je usjev kamilice preoran, u ukupnom iznosu od 4.039,47 kuna.

 

6.              Obzirom da se tužba nije mogla dostaviti tuženiku jer se isti nalazi u inozemstvu, a nije imao punomoćnika u Republici Hrvatskoj, Rješenjem ovog suda poslovni broj 14 Pn-… od 2. prosinca 2020., tuženiku je postavljen privremeni zastupnik – Ž.P., odvjetnik iz V., kojem je tuženik naknadno izdao punomoć za zastupanje (str. 62).

 

7.              U odgovoru na tužbu, tuženika je osporivo osnov i visinu tužbenog zahtjeva te tvrdio da tužitelj nije bio u neposrednom posjedu predmetne parcele i da nije on posadio kamilicu.

 

8.              Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj u svojstvu zakupnika sklopio Ugovor o zakupu s tuženikom kao zakupodavcem, te da je temeljem predmetnog ugovora tuženik predao tužitelju poljoprivredno zemljište tj. čestice broj - kč.br. …, … i … k.o. L., u zakup uz visinu zakupnine od 2.000,00 kuna. Nije sporno ni da je ugovor sklopljen do 31. prosinca 2022..

 

9.              Nesporno je i da je tužitelj dao tuženiku iznos od 2.000,00 kuna na ime kapare za kupnju spornih čestica, kao i da su za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, tj. 30. listopada 2019. predmetne nekretnine prodane trećoj osobi tj. – J.Đ., koji se vodi kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama.

 

10.              Među strankama nije bilo sporno ni da je na predmetnim nekretninama bila zasijana kamilica u listopadu 2019. godine, te da je istu preorao B.Đ., početkom 2020. godine, odnosno nakon što je sklopljen Ugovor o kupoprodaji spornih čestica.

 

11.              Sporno je da li je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju obzirom da je za vrijeme važenja Ugovora o zakupu prenio pravo vlasništva na spornim česticama na drugu osobu.

 

12.              Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo slijedeće dokaze: izvršen je uvid u Izvatke iz zemljišne knjige (str. 5-12), Ugovor o zakupu (str. 13-14), odvjetničku opomenu (str. 15-16), izjavu o raskidu Ugovora o zakupu (str. 17-18), Izvješće o događaju PU Virovitičko-podravske od 5. svibnja 2021. (str. 58), saslušani su svjedoci Đ.N. (str. 52), V.G. (str. 52-53), B.Đ. (str. 53-54) te J.Đ. (str. 54), saslušan je tužitelj (str. 60) te izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

13.              Iz suglasnih iskaza svjedoka V.G. (str. 52-53), Đ.N. (str. 52), B.Đ. (str. 53-54), te iz iskaza tužitelja slijedi da je tužitelj dulji niz godina zakupnik spornih čestica, te da je isti bio i zakupu u trenutku kada je izvršena štetna radnja – odnosno kada je kamilica preorana.

 

14.              Iskazi svjedoka kose se u dijelu koji se odnosi na obrađivanje zemljišta i sijanje kamilice, te plaćanje zakupnine za 2019. godinu, gdje su svjedoci V.G., Đ.N. i sam tužitelj tvrdili da je sporne čestice obrađivao i kamilicu zasijao tužitelj, dok je svjedok B.Đ. tvrdio da je predmetnu zemlju obrađivao svjedok V.G..

 

15.              Sud cijeni da je iskaz svjedoka V.G. istinit, obzirom da je okolnosan, životan i logičan, a predmetni svjedok je iskazivao o činjenicama koje je neposredno opažao, te nije zainteresiran za ishod ovog postupka.

 

16.              Sud, nalazi vjerodostojnim i iskaz svjedokinje Đ.N., osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakupnine za 2019. godinu obzirom da se ista svjedokinja nije mogla određeno izjasniti da li je zakupnina za predmetnu godinu doista i plaćena (već je rekla da je vrlo vjerojatno plaćena).

 

17.     Iskaz svjedoka J.Đ. sud nije posebno cijenio obzirom da isti svjedok nije imao neposrednih saznanja o bitnim činjenicama.

 

18.     Iskaz svjedoka B.Đ. sud nije našao vjerodostojnim u dijelu u kojem isti navodi da tužitelj nije obrađivao sporne čestice, već da je kamilicu orao i sijao V.G., a ne tužitelj (zbog razloga navedenih u točki 42. i 43. obrazloženja ove presude).

 

19.   Sud također nalazi da i dijelu iskaza tužitelja postoje određene kontradiktornosti. Naime, tužitelj navodi da je jedna od spornih čestica bila opterećena pravom služnosti, te je njegov uvjet za kupnju bio se to pravo briše. Iz tužiteljeva iskaza slijedi da je u rujnu 2019. godine izvadio novi zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je slijedilo da je nekretnina i dalje opterećena, no da je ponudio tuženiku da mu isplati u cijelosti kupoprodajnu cijenu. Nelogično je, stoga, i neživotno da bi tužitelj ponudio isplatiti u cijelosti kupovinu iako je iz zk izvatka vidio da je nekretnina i dalje opterećena pravom čije je brisanje bio njegov uvjet za kupnju iste. Također, neživotno je i nelogično je da bi tuženik, odnosno njegova supruga, odbili uzeti kupovinu u tom trenutku,  obzirom da su već primili kaparu od tužitelja.

 

20.     Iskaz tužitelja neživotan je i u dijelu u kojem tvrdi da nije znao tko je preorao kamilicu. Naime, tužitelj je iskazao da je u ožujku 2020., nakon što ga je svjedok V.G. obavijestio da je kamilica preorana, kontaktirao tuženika koji mu je rekao da je prodao nekretnine B.Đ. i da se njemu obrati za pitanje naknade štete. Prema tomu, životno je i logično, da je tužitelj mogao pretpostaviti da je tu radnju izvršio novi vlasnik ili netko po njegovu nalogu, a i sam je iskazao da ga je tuženik uputio da pitanje naknade štete riješi sa kupcem. 

 

21.              Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe članka 8. („Narodne novine“ br. 91/92., 112/99.,117/03., 84/08.,123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP) sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

22.              Na temelju izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće činjenice:

 

-          da iz zemljišnoknjižnih izvadaka slijedi da se kao vlasnik spornih čestica– kč.br. … Oranica krčevina sa 500 čhv te kč.br. … oranica lendava krčevina sa 421 čhv, sve k.o. L., koje su bile u zakupu tužitelja, vodi J.Đ., L., OIB: … (str. 6-7),

 

-          da je J.Đ. upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30. listopada 2019., što slijedi i iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišnih knjiga (str. 8-12)

 

-          da je tužitelj temeljem Ugovora o zakupu (str. 11) bio u zakupu spornih čestica– kč.br. …Oranica krčevina sa 500 čhv te kč.br. … oranica lendava krčevina sa 421 čhv sve k.o. L, koji je sklopljen na određeno vrijeme tj. do 30. prosinca 2022.,

 

-          da je tuženik 18. ožujka 2020., nakon što je već prenio pravo vlasništva na spornim nekretninama na J.Đ., potpisao Izjavu o raskidu Ugovora o zakupu,

 

-          da je B.Đ. znao da je tužitelj bio u zakupu spornih čestica i da je tužitelj imao dogovor s tuženikom da će kupiti predmetne nekretnine (str. 53),

 

-          da je B.Đ. preorao kamilicu u siječnju ili veljači 2020. (što proizlazi iz njegova iskaza, str 53-54),

 

23.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčane naknade zbog pretrpljene imovinske štete uslijed toga što mu je, za vrijeme trajanja pravno valjanog Ugovora o zakupu, preoran i uništen usjev kamilice u visini od 4.039,47 kuna,.

 

24.              Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

 

25.              Pretpostavke svakog obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu su štetnik, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost.

 

26.              U konkretnom slučaju, tužitelju je nastala obična imovinska šteta jer je njegova imovina umanjena radnjom treće osobe. Razmatrajući, međutim, ostale pretpostavke odgovornosti za štetu, za zaključiti je da je štetna radnja koja je dovela do štete – zapravo preoranje kamilice, jer je to radnja tj. čin koji je uzrokovao umanjenje imovine na strani tužitelja (oštećenika). Između te radnje i nastale štete, kao posljedice, postoji izravna uzročna veza, dok između radnje koju je tuženik poduzeo – prodaja spornih čestica i posljedice- uništenja kamilice, takve veze nema.

 

27.              Uzevši u obzir rečeno, sud nalazi da štetnu radnju nije počinio tuženik. Prodaja spornih čestica nije, dakle, štetna radnja, već je štetna radnja preoranje kamilice, koju je štetnu radnju počinio svjedok– B.Đ., što je uostalom i sam potvrdio u  svom iskazu. Iz njegovog iskaza također slijedi da je znao da je tužitelj u zakupu čestica što ih J.Đ. kupio 30. listopada 2019., no unatoč tomu je, poduzeo predmetnu štetnu radnju.

 

28.              Tužitelj svoje potraživanje od tuženika, po osnovi naknade štete, temelji na tvrdi da mu je usjev kamilice preoran za vrijeme trajanja pravno valjanog ugovora o zakupu. No, sama činjenica što je stvar koja je predmetnom zakupa, prodana, za vrijeme trajanja ugovora o zakupu, ne utječe na sudbinu zakupa, niti može činiti ranijeg zakupodavca odgovornim za štetu koju mu je uzrokovala treća osoba koja nije ni pribavitelj stvari.

 

29.              Naime, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br: 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) zakup ne prestaje kada zakupodavac otuđi zakupljenu stvar trećemu (pribavitelju stvari).

 

30.              Odnos osobe koja je pribavila stvar koja je predmet zakupa i kasnijeg zakupodavca uređen je odredbama članka 541. ZOO-a. Sukladno predmetnim odredbama, u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika (odredba stavka 1.).

31.              Prema tomu, kupnjom spornih čestica J.Đ., stupio je na mjesto ranijeg zakupodavca (tuženika), i na njega su nakon toga prešla prava i obveze iz zakupa, odnosno on novi zakupodavac.

 

32.              Novi zakupodavac, sukladno odredbi stavka 2. članka 541. ZOO-a, ne može zahtijevati od zakupnika da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka.

33.              Obzirom da je ugovor o zakupu između tužitelja i tuženika, sklopljen na određeno vrijeme, tj. do 30. prosinca 2022., J.Đ., kao novi vlasnik zakupljene stvari i novi zakupodavac, nije mogao prije proteka toga roka, tražiti od tužitelja da mu preda stvar, već je imao ostati u posrednom posjedu spornih čestica, odnosno eventualno otkazati Ugovor o zakupu ukoliko zakupnik (tužitelj) ne plati zakupninu ni u roku 15 dana pošto ga je pozvao na plaćanje.

34.              Prema tomu, tuženik, u konkretnom slučaju nije mogao Izjavom od 18. ožujka 2020. otkazati Ugovor o zakupu, jer u to vrijeme više nije bio niti vlasnik spornih čestica, pa prema tomu niti zakupodavac istih, već je to samo mogao učiniti J.Đ., ukoliko mu tužitelj nije po pozivu platio zakupninu.

 

35.              Iz svega navedenog slijedi da, B.Đ., za kojeg je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je izvršio štetnu radnju preoranja kamilice, nije bio u položaju novog zakupodavca, jer je vlasništvo na spornim česticama temeljem kupoprodajnog ugovora, stekao njegov sin, J.Đ.. J.Đ. stupio je kupnjom spornih čestica na mjesto novog zakupodavca. Tuženik prodajom spornih čestica nije umanjio imovinu tužitelja niti ga prodaja stvari koja je dana u zakup čini odgovornim za štetu koja je nastala radnjom treće osobe (koja nije ni pribavitelj stvari).

 

36.              Uslijed navedenog, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tuženik nije štetnik, odnosno osoba koja je odgovorna za štetu, već je tuženik u konkretnom slučaju samo prodao stvar koja je bila u zakupu.

 

37.              Činjenica što je kupoprodajnim ugovorom kojim je tuženik prenio vlasništvo na spornim česticama J.Đ. navedeno da isti stupa u posjed odmah, što tuženik tijekom postupka nije osporio, također ne daje za pravo svjedoku B.Đ., za navedeno postupanje. Obzirom da je svjedok B.Đ., tijekom svog iskaza naveo da je znao da su sporne čestice u zakupu tužitelja, isto je moralo biti poznato i njegovom sinu, koji je formalno stekao vlasništvo istih, pa mu je, stoga, moralo biti poznato da stječe posredan, a ne neposredan posjed predmetnih nekretnina. Zbog istih razloga, obzirom da je svjedok J.Đ., sukladno odredbi članka 541. ZOO-a, stupio na mjesto novog zakupodavca, i stekao posredan posjed stvari, ni predmetna činjenica što je u Ugovoru o kupoprodaji navedeno da kupac stupa u posjed odmah, ne čini tuženika odgovornom osobom za štetu koja je nastala radnjom treće osobe.

 

38.              Tijekom postupka bilo je sporno i da li je tužitelj izvršio svoju obvezu isplate zakupnine za 2019. godinu prema tuženiku. Tuženik i svjedok B.Đ., su naime tvrdili da zakupnina nije plaćena, dok je tužitelj u svom iskazu naveo da je zakupninu platio u rujnu 2019. godine u gotovinskom iznosu od 1.400,00 kuna, u domu tuženika i prisustvu njegove supruge, A.E.. Iz iskaza supruge tužitelja, Đ.N., slijedi pak, da je tužitelj zakupninu, inače plaćao u prosincu za tekuću godinu, zbog čega pretpostavlja da je na isti način plaćena i zakupnina za 2019. godinu.

 

39.              Neovisno o tomu, da li je u konkretnom slučaju zakupnina bila plaćena ili ne, činjenica je da je u listopadu 2019. godine, pravo vlasništva na spornim česticama stekla druga osoba, tj. J.Đ., zbog čega je isti, sukladno odredbi članka 542. stavka 1. ZOO-a, imao pravo na zakupninu počev od prvoga idućeg roka nakon pribavljanja stvari, a ako je prenositelj (tuženik) primio tu zakupninu unaprijed, morao mu je predati.

40.              Iz rezultata cjelokupnog postupka slijedi da u konkretnom slučaju novi zakupodavac (J.Đ.) nije ni obavijestio tužitelja o otuđenju zakupljene stvari, niti ga je pozvao na plaćanje zakupnine. Obzirom da tužitelj nije bio obaviješten da je zakupljena stvar otuđena, jasno je da je zakupninu mogao platiti samo tuženiku, što je po njegovim tvrdnjama učinio i prije otuđenja (tj. u rujnu 2019. godine). Obzirom da prijavitelj zakupljene stvari, tj. J.Đ. nije pozvao tužitelja na plaćanje zakupnine, tužitelj nije ni mogao prigovoriti da ju je već platio prenositelju (tuženiku), koji bi ju u tom slučaju morao predati.

 

41.              No, čak i da tužitelj nije platio zakupninu, novi zakupodavac je zbog toga mogao samo otkazati ugovor o zakupu ili tražiti isplatu iste sudskim putem, što je u konkretnom slučaju izostalo. Izjavu o raskidu, potpisao je, naime, tuženik, u vrijeme dok više nije bio ni vlasnik ni posredni posjednik, tj. 18. ožujka 2020..

 

42.              U odnosu na istaknuti prigovor aktivne legitimacije, sud je utvrdio da je tuženik prigovorio istoj, zbog toga što po navodima svjedoka B.Đ. sporne čestice obrađivao V.G., a ne tužitelj. Iz iskaza svjedokinje Đ.N., proizlazi da nitko drugi nije obrađivao sporne nekretnine osim nje i tužitelja, a predmetno slijedi i iz iskaza svjedoka V.G. te tužitelja koji je naveo da je samostalno zasijao kamilicu, te da su si on i V.G., znali pomagati, no da je konkretno ove čestice samostalno zasijao. 

 

43.              U predmetnom dijelu, sud nalazi iskaz tužitelja vjerodostojnim, jer je isti skladu i s ostalim izvedenim dokazima, posebice iskazima svjedoka V.G. i Đ.N.. Iz rezultata cjelokupnog postupka, ne proizlazi da je svjedok V.G., izvršavao ikakvu svoju faktičku vlast na spornim česticama, pa ukoliko je pomagao tužitelju dok je isti sijao kamilicu, ne može se uzeti da je bio u neposrednom posjedu spornih čestica. I sam je svjedok B.Đ., naveo da je osobno vidio svjedoka V.G., da obrađuje sporne čestice, no samo obrađivanje ne znači da je vršio ikakvu svoju faktičku vlast na istim česticama, jer  ih je mogao obrađivati i po naputku tužitelja, u kojem bi ga se slučaju smatralo pomoćnikom u posjedovanju u smislu odredbe članka 12. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14).

 

44.              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012, 103/14. i 118/14., u nastavku Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

 

45.              Tuženik je u cijelosti uspio u postupku i u pogledu osnove i u pogledu visine tužbenog zahtjeva zbog čega mu je tužitelj dužan naknaditi troškove postupka koji su bili potrebni.

 

46.              Tuženiku je kao potreban, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife uz PDV od 25%, što ukupno iznosi 625,00 kuna, trošak zastupanja na ročištu od 10. veljače 2021., 20. travnja 2021. i 4. lipnja 2021. u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 9. toč.1. Tarife uz PDV od 25%, što ukupno iznosi 625,00 kuna za svako ročište.

 

47.              Tuženiku je stoga kao potreban priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna (uključen PDV), zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

 

48.              Neosnovano, međutim, tuženik potražuje trošak sudske pristoje na odgovor na tužbu, jer isti nije u smislu odredbe članka 219. stavka 1. ZPP-a dokazao da je navedeni trošak zaista i nastao. Iz stanja spisa slijedi da tuženik nije platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu. Neovisno od navedenog, odredbom članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 74/95., 57/96., 137/02., (26/03.), 125/11., 112/12., 157/13., 110/15. i 118/18., dalje u tekstu: ZOSP) propisano je da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.  Budući da sam zakon regulira da se pristojba na odgovor na tužbu plaća razmjerno uspjehu u parnici (po pravomoćnom završetku postupka), tuženiku se ne može priznati trošak plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu. Ne samo što ova obveza nije dospjela (jer postupak nije pravomoćno okončan), predmetna obveza ne može teretiti protivnu stranku, obzirom da ju, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, po pravomoćnom završetku postupka, svaka stranka plaća razmjerno uspjehu u parnici

 

49.              Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

Virovitica, 8. srpnja 2021.

 

Sutkinja:

 

Željka Jurić

 

 

Pouka o pravnom lijeku:     

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

 

Dostaviti:

1. Za tužitelja: O.D. Ž., B. & A., Z. 

2.   Za tuženika: Odvjetnik Ž. P., V.