Poslovni broj: Gž-1269/2021-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1269/2021-4

 

U   I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice O. B. iz S., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženica 1. R. F. iz S. G., (OIB: ...), 2. N. D. iz S., (OIB: ...), koje zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6033/2018-18 od 22. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženica kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-6033/2018-18 od 22. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, te u dijelu kojim pod točkom III. izreke tuženici N. D. nije priznat trošak postupka preko dosuđenog iznosa od 15.750,00 kuna.

 

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tuženica.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo prvotuženici R. F. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 48.193,56 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose do 31.12.2007., te od 01.01.2008.. uvećano za zakonske zatezne kamate koja se obračunava po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2008., a od 01.08.2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana dospijeća pojedinog obroka uzdržavanja pa do isplate, koja teče na pojedine iznose kako je to navedeno u dijelu pod točkom I. izreke te presude.

 

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je prvotuženici R. F. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 75.750,00 kune ( točka II. izreke presude), te je naloženo tužiteljici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi drugotuženici N. D. parnični trošak u iznosu od 15.750,00 kuna (točka III. izreke presude).

 

3. Tuženica R. F. presudu pobija u dijelu kojim je u odnosu na nju prihvaćen tužbeni zahtjev zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14,70/19; dalje: ZPP), te predlaže da se presuda ukine ili preinači u skladu s žalbenim navodima, dok tuženica N. D. žalbom pobija odluku o troškovima postupka uz prijedlog da odluka o trošku u odnosu na nju preinači i dosude joj se svi zatraženi parnični troškovi.

 

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu protiveći se žalbenim navodima i predložila odbiti žalbu kao neosnovanu.

 

5. Žalba je neosnovana.

 

6. Kod donošenja pobijane presude nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke11. ZPP-a na koju tuženice ukazuju žalbom, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa se presuda može ispitati, niti su počinjene ostale postupovne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na isplatu utuženog iznosa kojeg potražuje od tuženica na ime koristi koju su ostvarile iznajmljujući i koristeći cijelu nekretninu u suvlasništvu stranaka označenu kao čest. zem.4591/5 dvor površine 502 m2 i čest. zem.4591/13 kuća površine 72 m2, z.u.10292 k.o. S., anagrafske oznake S., ... Tužiteljica po ovom osnovu za razdoblje od mjeseca rujna 2002. do svibnja 2017. potražuje od prvotuženice R. F. iznos od 120.375,00 kuna, a od drugotuženice N. D. za razdoblje od rujna 2002. do svibnja 2005. iznos od 8.250,00 kuna.

 

8. U ovom je stadiju postupka pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženicu N. D., dok je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženicu R. F.

 

9. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tužiteljica suvlasnica za 1/4 dijela predmetne nekretnine koja u naravi predstavlja zemljište i kuću, da se kuća sastoji od prizemlja i kata, da je prvotuženica u utuženom razdoblju iznajmljivala stan na prvom katu navedene nekretnine, da je prema podacima dostavljenim od strane Porezne uprave prosječna cijena najma takvog stana u spornom razdoblju iznosila 28,21 kn/m2, da bi visina bruto najamnine za predmetnu nekretninu iznosila 2.031,12 kunu mjesečno za čitavo sporno razdoblje, da iznos neto najamnine za utuženo razdoblje iznosi 1.843,45 kuna mjesečno, te da bi od navedene neto najamnine tužiteljici na ime njezinog suvlasničkog dijela pripadalo 272,28 kuna mjesečno za sve mjesece u utuženom razdoblju.

 

10. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na prvotuženicu, time da je primijenio odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), a trebao je primijeniti odredbu članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV) prema kojoj nepošteni posjednik tuđe stvari mora vlasniku naknaditi korist koju je imao za vrijeme posjedovanja, međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti.

 

11. Naime, u konkretnom se slučaju radi o uporabi tuđe stvari koja je još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta).

 

12.Ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet, radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari, tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO-a prema kojoj je osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist od upotrebe te stvari, bez obzira na svoje poštenje, odnosno nepoštenje. Izraženi pravni stav u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. listopada 2009. (Su-IV-188/09-7).

 

13.Identično pravno shvaćanje o navedenom pitanju izraženo je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. kada je navedeno:

 

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

 

14. Slijedom iznesenog o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kada je moguća predaja nekretnine u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi članka 164. i članka 165. ZV-a.

 

15. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženica R. F. bila nepoštena posjednica predmetne nekretnine za cijelo utuženo razdoblje jer je znala da je tužiteljica darovnim ugovorom sklopljenim za života oca stranaka od istoga stekla suvlasnički dio predmetne nekretnine od 1/6 dijela, pa je ova tuženica znala i mogla znati da joj ne pripada pravo na posjed cijele nekretnine, već da joj kao suvlasniku pripada pravo samo na suposjed. Stoga vršenje posjeda preko njenog suvlasničkog dijela nema potrebnu kvalitetu - poštenje u smislu odredbe članka 18. stavka 3. ZV-a, radi čega je prvotuženica kao nepoštena posjednica u obvezi isplatiti tužiteljici sve koristi koje je u tome razdoblju od nekretnine imala.

 

16. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu najamnine za predmetni stan prema podacima Porezne uprave, te je tužiteljici sukladno njezinom suvlasničkom dijelu dosudio naknadu koju joj je prvotuženica dužna isplatiti na ime koristi od uporabe tuđe stvari.

 

17. Odluka o troškovima postupka, suprotno žalbenim navodima tuženica, donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

 

18. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

 

19. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi trebalo je odbiti žalbu tuženica kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a), a na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a i odluku o troškovima postupka.

 

U Splitu 8. srpnja 2021.