Broj: Kž 569/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. P., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 21. rujna 2018. broj Ik I-225/2018-13, u sjednici održanoj 17. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika R. P.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu je, na temelju čl. 159. a toč. 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. P. koji je po službenoj dužnosti podnio Zatvor u Splitu te je u smislu odredbe čl. 159. st. 3. ZIKZ-a i čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje: KZ/11-17) istim rješenjem odbio i prijedlog za uvjetni otpust kojeg je podnio osobno zatvorenik.

Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 14. lipnja 2016., broj K-802/14, zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i čl. 228. st. 1. KZ/11 s tim da mu je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro pa, kako je nije izvršio, na temelju pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Splitu od 16. ožujka 2017., broj Ik-396/16, upućen je na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine koja mu ističe 19. siječnja 2019.

Protiv tog rješenja je žalbu podnio osuđenik osobno s prijedlogom da mu se odobri uvjetni otpust.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08), koji se u smislu čl. 44. st. 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je potpuno pravilno na temelju čl. 159. a toč. 4. ZIKZ-a odbio prijedlog Zatvora u Splitu jer je utvrdio da se protiv zatvorenika vode kazneni postupci pred Općinskim sudom u Gospiću zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 i tri pred Općinskim sudom u Splitu zbog kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11, i čl. 228. st. 1. KZ/11. Kako se radi o razlozima zbog kojih se prijedlog koji je podnesen po službenoj dužnosti na temelju citiranih propisa obvezno mora odbiti, rješenje je u ovom dijelu utemeljeno na zakonu.

Nadalje sud prvog stupnja je pravilno na temelju čl. 159. st. 3. i čl. 158. st. 1. ZIKZ-a te čl. 59. KZ/11-17 odbio i prijedlog kojeg je osobno podnio zatvorenik, ne nalazeći da su ispunjeni zakonski uvjeti da bi se zatvoreniku odobrio uvjetni otpust. Sud prvog stupnja je pravilno ukazao da to proizlazi iz činjenice da je zatvorenik do sada šest puta osuđivan zbog kaznenih djela teške krađe, prijevara, krađe te lažnog prijavljivanja kaznenog djela, da iz mišljenja Zatvora u Splitu proizlazi da zatvorenik ne priznaje da je počinio predmetno kazneno djelo što ukazuje na njegovu nekritičnost te iskazuje i socijalno nezrelo ponašanje.

Uz navedeno, iz činjenica da je protiv zatvorenika u tijeku više kaznenih postupaka, da iz mišljenja MUP-a slijedi da bi u slučaju izlaska zatvorenika moglo doći do pogoršanih odnosa ili izazvati neželjene posljedice unutar užeg i šireg susjedskog okruženja te da je redovan istek kazne 19. siječnja 2019., sud prvog stupnja pravilno zaključuje da bi za uspješnu primjenu programa izvršavanja kazne zatvora bilo potrebno nastaviti s izvršenjem kazne zatvora.

Sva naprijed navedena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća kao pravilna i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, a tvrdnje žalitelja kojima osporava počinjenje kaznenog djela zbog kojeg izdržava predmetnu zatvorsku kaznu, kojima izražava kajanje zbog počinjenja prijašnjih kaznenih djela, kojima ukazuje da se nakon zasnivanja izvanbračne zajednice u kojoj je rođeno jedno dijete i nakon zaposlenja promijenio, u kontekstu svega naprijed navedenog nisu odlučne i ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke.

Sve te navedene okolnosti ne ukazuju, u smislu odredbe čl. 59. st. 1. KZ/11, da zatvorenik neće u buduće činiti nova kaznena djela, iz čega slijedi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za uvjetni otpust.

Iz navedenih razloga, kako žalba nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije u donošenju pobijanog rješenja počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. listopada 2018.