Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1328/21-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i dr. sc. Sanje Otočan, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. A. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenik A. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. & p. d.o.o., Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na nasljedstva i darove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpor-88/2020-9 od 28. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2021.,
p r e s u d i o j e
Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpor-88/2020-9 od 28. prosinca 2020. i sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/15-01/05, URBROJ: 513-04-19-2 od 16. svibnja 2019. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, KLASA: UP/I-410-16/2012-01/02392, URBROJ: 513-07-01-60/2014-011 od 9. prosinca 2014.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-16/15-01/05, URBROJ: 513-04-19-2 od 16. svibnja 2019. (točka 1. izreke) i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, KLASA: UP/I-410-16/2012-01/02392, URBROJ: 513-07-01-60/2014-011 od 9. prosinca 2014. (točka 2. izreke). Ujedno je obustavljen postupak utvrđivanja poreza na nasljedstvo i darove (točka 3. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 4.158,10 kn odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka 4. izreke).
2. Tuženik je izjavio žalbu protiv navedene presude zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS). U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud previdio okolnost da žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, KLASA: UP/I-410-16/2012-01/02392, URBROJ: 513-07-01-60/2014-011 od 9. prosinca 2014. ne odgađa njegovo izvršenje, u skladu sa člankom 167. stavkom 2. Općeg poreznog zakona (''Narodne novine'', broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16. – dalje: OPZ). Stoga se, u situaciji kada žalba ne odgađa pravne učinke prvostupanjskog poreznog rješenja, ne može smatrati da je predmetni porezni dug s osnove poreza na nasljedstva i darove utvrđen tek donošenjem osporenog rješenja KLASA: UP/II-410-16/15-01/05, URBROJ: 513-04-19-2 od 16. svibnja 2019., kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud. Stoga tuženik predlaže poništiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovome Sudu uz žalbu, proizlazi da je tužitelj, kao oporučni nasljednik pokojne V. B. na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. J. iz Z., poslovni broj O-9017/2010 od 29. studenoga 2011. (UPP-OS-115/2010) naslijedio, između ostaloga, obveznice Fonda za naknadu oduzete imovine (19 nedospjelih anuiteta po 2.595,88 Eura, koji se isplaćuju na dan dospijeća po svojoj nominalnoj vrijednosti u kunskoj protuvrijednosti, što ukupno iznosi 362.277,89 kn), kao i novčana sredstva kod P. b. Z. d.d., Z., u iznosu od 48.107,51 kn.
6. Slijedom toga, prvostupanjsko tijelo je u skladu sa odredbama Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (''Narodne novine'', broj: 117/93., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08. i 25/12. – dalje: Zakon) rješenjem od 9. prosinca 2014. utvrdilo osnovicu poreza na nasljedstva i darove u iznosu od 410.385,40 kn te je na tako utvrđenu poreznu osnovicu obvezalo tužitelja na uplatu poreza na nasljedstva i darove po stopi od 5% u iznosu od 20.519,27 kn.
7. Naime, prema članku 6. stavku 1. navedenog Zakona porez na nasljedstva i darove plaća se na nekretnine, u skladu sa zakonom, na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretnine ako im je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 50.000,00 kuna na dan utvrđivanja porezne obveze.
8. Obveznici poreza na nasljedstva i darove su fizičke i pravne osobe, koje na teritoriju Republike Hrvatske naslijede ili prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove (članak 7. stavak 1. Zakona).
9. Pri tome, osnovicu poreza na nasljedstva i darove čini iznos gotova novca, te tržišna vrijednost financijske i druge imovine, na dan utvrđivanja porezne obveze, nakon odbitka dugova i troškova što se odnose na imovinu na koju se plaća taj porez (članak 9. stavak 1. Zakona).
10. Prema ocjeni ovoga Suda, kraj činjenice da je tužitelj naslijedio obveznice Fonda za naknadu oduzete imovine, odnosno 19 nedospjelih anuiteta po 2.595,88 Eura, koji se isplaćuju na dan dospijeća po svojoj nominalnoj vrijednosti u kunskoj protuvrijednosti (što ukupno iznosi 362.277,89 kn), kao i novčana sredstva kod P. b. Z. d.d., Z., u iznosu od 48.107,51 kn, pravilno je i zakonito tijekom upravnog postupka utvrđena porezna osnovica poreza na nasljedstvo i darove u iznosu od 410.385,40 kn te porezna obveza u iznosu od 20.519,27 kn. Pri tome, u odnosu na navode tužitelja, valja reći da doista mogu postojati određene razlike između nominalne i tržišne vrijednosti predmetnih obveznica. Međutim, u situaciji kada je posljednji anuitet dospio na naplatu najkasnije 1. srpnja 2019. (pri čemu se po dospijeću pojedinog anuiteta dobiva nominalna vrijednost obveznice, uz valutnu klauzulu), a tužitelj, prema podacima spisa, predmetne obveznice nije niti pokušao prodati na burzi prije dospijeća, niti je na nedvojben način dokazao da bi prodajom obveznica na burzi prije dospijeća za njih ostvario nižu (tržišnu) vrijednost, to je tužitelj u konačnici pravilno i zakonito oporezovan porezom na nasljedstva i darove.
11. No, usprkos navedenome, prvostupanjski sud poništio je rješenja poreznih tijela zbog nastupa zastare prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze.
12. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pri tome previdio okolnost da žalba izjavljena protiv rješenja od 9. prosinca 2014., kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza, ne odgađa njegovo izvršenje. U takvoj situaciji, kada žalba ne odgađa pravne učinke prvostupanjskog poreznog rješenja, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze teče do trenutka u kojem je porezna obveza izvršno utvrđena, a nakon toga se stječe pravo na naplatu utvrđene porezne obveze i počinje teći zastara prava na naplatu iz članka 94. stavka 6. OPZ-a. U tom smislu izjasnio se Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (npr., u presudama poslovni broj: Usž-3520/19-2 od 21. listopada 2020., Usž-318/21-2 od 3. veljače 2021. i Usž-1896/19-2 od 5. veljače 2020.).
13. U konkretnom slučaju predmetna porezna obveza izvršno je utvrđena rješenjem prvostupanjskog tijela od 9. prosinca 2014., koje je tužitelju dostavljeno 22. prosinca 2014., pa kako do tada nesporno nije nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrđujući nastup zastare prava na utvrđivanje predmetne porezne obveze. Naime, razlozi koje prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijane presude odnose se na situacije u kojima žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je utvrđena porezna obveza, odgađa pravne učinke tog rješenja, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju.
14. Slijedom izloženog, valjalo je na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a poništiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, a kako je tužitelj spor izgubio odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 79. stavak 4. ZUS-a).
U Zagrebu 8. srpnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan, v.r.