1

                            Poslovni broj 78 Gž R-893/2021-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 78 Gž R-893/2021-2

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu toga suda Jadranki Matić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika S. u Z., S. računski centar, Z., …, OIB: …., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika, R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7015/20-12 od 1. ožujka 2021., dana 8. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tuženika S. u Z., S. računski centar, Z., … kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-7015/20-12 od 1. ožujka 2021. u dijelu pod točkama I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 13.842,91 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine, od ukupno navedenog iznosa glavnice, na način određen izrekom te presude izuzev u dijelu kojim se traži isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom iznosu glavnice (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 963,21 kn koja teče od 16. veljače 2016. do 15. veljače 2017. (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2021. do isplate (točka III)

 

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/9.9, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda RH i 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u iznosu od 13.842,91 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom temeljem odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011..

 

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2 ZPP na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP. Time nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i istu je moguće ispitati.

 

6. U žalbenoj fazi postupka i dalje je sporna zakonitost pobijane odluke kojom je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim.

 

7. Prethodno utvrdivši:

 

- da je tužitelj u cijelom utuženom periodu bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Predstojnika sektora u Sektoru za mrežne i komunikacijske sustave i da mu je isplaćivana plaća po osnovici od 5.109,84 kn,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Nar. nov. broj: 27/01., 39/09.),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u članku I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je iz Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., također sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, razvidno da se u točki III. tog dodatka navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto,

- da je temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn brutto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199 stavka 1 Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.,

- da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. u kojoj je i u članku III. navedeno da se članak III mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna brutto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama”,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena dodatka sporazumu, prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine, a koja činjenica proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.10.2011.,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen 4. prosinca 2015.,

- da nije sporan matematički izračun na ime razlike brutto plaća prema osnovici plaće od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 6.820,26 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne pripadajuće mjesečne iznose od njihova dospijeća do isplate,

 

sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je tuženik tužitelju za cijeli utuženi period bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, koji zahtjev za isplatu plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn tužitelj osnovano temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. te arbitražnoj odluci od 07. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

 

8. U žalbi tuženik zapravo ponavlja sve prigovore koje je isticao tijekom postupka smatrajući da je sud o istima zauzeo pogrešna shvaćanja.

 

9. Stoga žalitelju valja odgovoriti da nije osnovan prigovor o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome, i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženica prigovora da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika pa da u tom smislu navedene izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženica nije tijekom postupka dokazala da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Dapače, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Tako je Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02, zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Osim toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama pa je stoga neosnovano isticanje da sklapanju KU-a nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori, odnosno neosnovani su navodi žalbe vezani uz sastav pregovaračkih odbora.

 

10. Nadalje, čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Nar. nov., broj: 39/09., 124/09., dalje: ZOPJS) propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

 

11. Tužiteljev zahtjev prema tuženiku kojim traži isplatu razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na osnovici iz članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

 

12. Navedenom je odredbom (članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.) izmijenjen članak III Dodatka sporazumu o osnovici plaće tako da uz naslov "Način povrata osnovice" glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje 3 stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.".

 

13. Članak III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni je dio Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov. 115/10., dalje: TK/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama kao i odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Nar. nov. broj: 141/12., dalje: TK/132), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

 

14. Člankom 51. stavak 4. TK/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što je propisano i odredbom čl. 51. st. 4. TK/12.

 

15. Iz navedenih razloga, a suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na koje se tužitelj poziva u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5., a u svezi sa člankom VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom su smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

 

16. Shodno tome neosnovani su i svi navodi žalbe kojim se ukazuje da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom od siječnja 2017. koja je isplaćena u veljači te godine, u primjeni bila osnovca obračuna plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn, u skladu s kojom je tužitelju i vršena isplata, odnosno da ne postoji valjani osnov za isplatu po većoj, utuženoj osnovici plaće.

 

17. Neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članka IV stavak V izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

 

18. Stoga je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude te je odluka u tom dijelu potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

 

19. Odluka o zateznim kamatama ispitana je u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP-a i ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.).

 

20. Odluka o troškovima postupka ispitana je u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a te je ocijenjena zakonitom i stoga je potvrđena u skladu s čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Zagrebu 8. srpnja 2021.

 

 

                                         S u d a c:

                                                                                             Jadranka Matić