Broj: Kž 399/2018-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. rujna 2018. broj Kv I-139/18 (K-30/17) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. P. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke rješenja optuženiku je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode od 6. veljače 2018. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. P. po branitelju, odvjetniku D. B., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika ukine istražni zatvor, podredno uz određivanje mjera opreza, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i nemogućnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Optuženik u žalbi opširno obrazlaže zašto smatra da osnovana sumnja u konkretnom slučaju ne postoji, odnosno smatra da je sud tu činjenicu pogrešno utvrdio jer da dokazi koji su provedeni u tijeku rasprave upućuju na zaključak da više nema osnovane sumnje da je optuženik počinio terećena mu djela. No, protivno ovim žalbenim navodima, provedenim dokazima nije dovedeno u sumnju postojanje dovoljnog stupnja vjerojatnosti da je optuženik počinio na teret mu stavljena kaznena djela, s time da će konačnu ocjenu vjerodostojnosti svih provedenih dokaza dati raspravno vijeće prilikom odlučivanja o optuženikovoj odgovornosti za terećena djela. Stoga su neosnovani optuženikovi opširni žalbeni navodi kojima se prvenstveno pobija postojanje osnovane sumnje da je počinio predmetna kaznena djela, zbog čega smatra da ne postoje niti razlozi za njegovo daljnje zadržavanje u istražnom zatvoru.

              Nadalje, one osobite okolnosti iz kojih proizlazi razborito predvidiva opasnost od optuženikovog bijega, prvostupanjski sud, i prema ocjeni ovog suda, pravilno temelji na činjenici da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da se do optuženika nije moglo doći još 2007. u postupku inspekcijskog nadzora (s time da je inkriminirano razdoblje u ovom predmetu do 28. veljače 2007.), a potom je bio nedostupan i tijelima kaznenog progona. U stadiju istrage je protiv njega rješenjem od 9. listopada 2012. određen pritvor i naloženo izdavanje tuzemne i međunarodne tjeralice, no, on je uhićen tek 28. siječnja 2018. u Republici Mađarskoj na temelju izdanog europskog uhidbenog naloga.

Povezujući te okolnosti s činjenicom da optuženik nema prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj jer je iz službenih evidencija odjavljen 3. svibnja 2014. na temelju važećih odredbi Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/12. i 158/13.), nezaposlen je i bez imovine te imajući u vidu narav kaznenih djela za koja je optužen i visinu protupravne imovinske koristi koja mu se stavlja na teret, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su to one osobite okolnosti koje opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Također je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se ista svrha, s obzirom na kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to u žalbi predložio optuženik.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, niti načelo razmjernosti boravkom optuženog M. P. u istražnom zatvoru u trajanju od osam mjeseci, za sada nije povrijeđeno s obzirom na razmjer između težine počinjenih kaznenog djela za čije je počinjenje osnovano sumnjiv, kazne koja se prema podacima kojima raspolaže sud može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Slijedom izloženog, budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je  na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. listopada 2018.