Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
OPĆINSKI SUD U SPLITU Pnš-594/12 Ex Vojarna sv. Križ, Dračevac
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I RJEŠENJE
Općinski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Rubić kao sutkinji pojedincu u pravnoj
stvari tužitelja pod 1. A. P., OIB:…, O., pod2. D. P., OIB:.., O., pod 3. A. P., OIB:…,
O., , pod 4. M. P., OIB:…, K., pod 5. A. P., OIB:….., O.,pod 6., V.P.,
OIB:…., O., pod 7. M.P., OIB:….,, O., svi zastupani po Ž. Ć. odvjetnik iz S.,
protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Općinskog državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, nakon provedene glavne i javne raspravu zaključene dana 11.
svibnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te zakonske zastupnice tužene L.
Golemac, dana 7. srpnja 2021.
presudio je
I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima
novčanu naknadu neimovinske štete,isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja
Ž. Ć., odvjetnik iz S., ,OIB: …. , broj računa: IBAN HR 66234000911601676, kod P. banke Z. d.d.,PBZGHR2X,i to:
- tužiteljici ad 1.) A. P. iznos od 340.000,00 kuna uvećano za
zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. srpnja 2012. godine do 31.7.2015.
godine prema stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. godine do isplate prema
stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- tužitelju ad 2.) D. P. iznos od 340.000,00 kuna uvećano
za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14.srpnja 2012. godine do 31.7.2015.
godine prema stopi od 12% godišnje,od 1.8.2015. godine do isplate prema stopi
zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- tužitelju ad 3.) A. P. iznos od 340.000,00 kuna uvećano za
zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. srpnja 2012. godine do 31.7.2015.
godine prema stopi od 12% godišnje,od 1.8.2015. godine do isplate prema stopi
zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- tužiteljici ad 5.) A. P.. iznos od 340.000,00 kuna uvećano za
zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14. srpnja 2012. godine do 31.7.2015.
godine prema stopi od 12% godišnje,od 1.8.2015. godine do isplate prema stopi
zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- tužitelju ad 6.) V. P. iznos od 120.000,00 kuna uvećano za
zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14.srpnja 2012. godine do 31.7.2015.
godine prema stopi od 12% godišnje,od 1.8.2015. godine do isplate prema stopi
zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
- tužitelju ad 7.) M. P. iznos od 120.000,00 kuna uvećano za
zakonsku zateznu kamatu tekuću od 14.srpnja 2012. godine do 31.7.2015.
godine prema stopi od 12% godišnje,od 1.8.2015. godine do isplate prema stopi
zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
riješio je
I. Prekida se postupak u odnosu na zahtjev tužitelja pod 4. M. P. jer je isti preminuo.
II. Postupak će se nastaviti kada nasljednik (nasljednici) preuzmu postupak ili kad
ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine.
III. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljima
pod 1., 2., 3., 5., 6. i 7. troškove postupka u iznosu od 333.250,00 kn, isplatom na
žiro račun punomoćnika tužitelja Ž. Ć., odvjetnik iz S., , OIB: ….., broj računa:
IBAN HR ……, ,kod P. banke Z. d.d.,PBZGHR2X, uvećano za zakonsku
zateznu kamatu tekuću od
dana donošenja prvostupanjske presude do isplate prema stopi zateznih kamata
koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija zahtjev tužitelja za više zatraženi
trošak kao i zahtjev tužitelja kojim je tražena isplata zakonskih zateznih kamata na
troškove postupka tekućih na iznos od 5.000,00 kn od 8.12.2015. do donošenja
presude te na iznos od 10.750,00 kn od 20.05.2016. do donošenja presude.
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu 22.listopada 2012. se navodi kako je prednik
tužitelja sada pokojni D. P. bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske, HRM-F., bojna O.–S. K.-Informacijske potpore, a preminuo je dana 31.3.2011. godine u vojarni u Đakovu za vrijeme pohađanja dočasničke izobrazbe. Iz liječničke dokumentacije pribavljene službenim putem od Ministarstva obrane je razvidno da je uzrok smrti pok. D. P. teški oblik aterosklerotske bolesti krvnih žila srca dok je neposredni uzrok smrti novonastali infarkt (na već oštećenom srcu) u području prednje stjenke lijeve klijetke
srca.
Za smrt prednika tužitelja isključivo i jedino je odgovoran poslodavac (Ministarstvo
obrane) zbog propusta prilikom obavljanja liječničkih pregleda a što je razvidno iz
priložene liječničke dokumentacije. Naime, pok. D. P. primljen je u
vojnu službu 1995. kao potpuno zdrava osoba, a upućen je na dočasničku izobrazbu
čiji je cilj uz ostalo bio i podizanje razine tjelesne spremnosti koja podrazumijeva
morfološko-funkcionalnu obradu kardiovaskularnog sustava a što poslodavac nije
učinio. Iz priložene liječničke dokumentacije je razvidno da je poslodavac
zdravstvenim pregledima mogao i trebao utvrditi (i uspješno liječiti) bolest koja je
uzrokovala smrt sada pok. D. P.. U odnosu na provedbu periodičnih
pregleda sukladno Pravilniku prigovoreno je kako je pregled i ocjena u 2008.
obavljen prema starom EKG nalazu od 9. kolovoza 2007. koji datum je na istom
upisan programski a ne ručno pa nije postojala mogućnost pogreške. Također da iz
tiskanice „Sistematski pregled“ od 13.10.2008. proizlazi da je prednik tužitelja u
vrijeme pregleda imao 105kg (na visinu od 183cm) pa nije jasno kako je takav
izuzetno gojazan čovjek, koji je inače obavljao uredski posao upućen na obuku bez
ikakvog zdravstvenog pregleda, iako je na obuci uz ostalo planirano podizanje razine
tjelesne spremnosti na 210 bodova, koje podrazumijeva 18 sati motoričkog programa
te 9 sati tjelovježbe, ukupno 27 sati i trčanje na 2400m, sklekove i zgibove. što sve
proizlazi iz dijela tiskanice „Opis i trajanje izobrazbe“ te nastavnog plana sa opisom
motoričkih priprema sa dočasničke izobrazbe.
Između tužitelja ad 6.V. P. i ad 7.M. P. te pok. D. P. (njihovog brata) je postojala trajnija zajednica života s obzirom da su se uzajamno pomagali te i živjeli u istoj obiteljskoj kući pa s obzirom na odredbu članka 1101.st.2. ZOO-a i tužitelji ad 6. i ad 7. imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu
neimovinske štete.
Tužitelji su se dana 13. srpnja 2012. godine obratili nadležnom državnom
odvjetništvu sa kompletnim zahtjevom za mirno rješenje spora a koji zahtjev je
tužena odbila kao neosnovan, pa kamata na naknadu neimovinske štete teče od
dana 13. srpnja 2012. godine (dan podnošenja zahtjeva državnom odvjetništvu).
Slijedom navedenog predloženo je presudom obvezati tuženika na isplatu
tužiteljima od 1.-5. iznos od po 220.000,00 kn svakome te tuženicima pod 6. i 7.
iznos od po 75.000,00 kn svakome sa kamatom od 14. srpnja 2012. i parničnom
troškom.
Tužitelji su u više navrata uređivali zahtjev, odnosno preinačavali ga, u konačnici
podneskom od 26.08.2020. povećavajući ga na način da su pozivom na nove
Orijentacijske kriterije tražili isplatu i to tužiteljica pod 1. A. P. (supruga)
340.000,00 kn; tužitelj pod 2.D. P. i pod 3. A. P. (sinovi) po
340.00,0,00 kn; tužitelji pod 4. M. P. i pod 5. A. P., roditelji, po
340.000,00 kn te tužitelji pod 6. V. P. i pod 7.M. P., braća, po
120.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama i parničnim troškovima, kako
je to u zahtjevu pobliže navedeno.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti te
ističući kako tužitelji ničim nisu dokazali da bi u konkretnom slučaju za štetu koju trpe
bio odgovoran poslodavac zbog propusta prilikom obavljanja liječničkih pregleda. U
konkretnom slučaju nedvojbeno je pok. D. P. bio podvrgnut
zdravstvenim pregledima sukladno Pravilniku o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti
za vojnu službu kojom je propisano da se zdravstveni pregledi djelatnih vojnih osoba
primljenih na neodređeno vrijeme provode svakih 5 godina, te da je pok. D.
Perkušić u skladu sa navedenim Pravilnikom i pregledan u Zavodu za pomorsku
medicinu 2001., 2003. te 2008. godine. Također je imao sve uredne nalaze, a iz
potvrde izabranog liječnika medicine Dr. M. G.. proizlazi da mu nije bila
evidentirana kardiovaskularna niti neka druga bolest.
Nadalje, sukladno metodologijskim uputama za provedbu zdravstvenih pregleda
koji čine sastavni dio Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu
službu, u sklopu redovnog pregleda se obavlja EKG srca, a ostala ispitivanja srca i
pluća obavljaju se samo u slučaju postojanja indikacije za daljnju dijagnostiku što kod
pok. D. P. obzirom na uredan EKG nalaz i uredan nalaz krvnog tlaka
nije bio slučaj.
Pok. D. P. je slijedećem periodičkom zdravstvenom pregledu trebao
pristupiti 2013. godine, a u intervalu između obavljenog pregleda 2008. i dana
njegove smrti u slučaju pojave simptoma kardiovaskularne bolesti njegovo je liječenje
bilo u nadležnosti izabranog liječnika obiteljske medicine. Pri tome ukazuje da u
prilogu br.4. Pravilnika su sadržane i metodologijske upute za provedbu zdravstvenih
pregleda kojima je propisano da se uz obavezni EKG nalaz ostala ispitivanja funkcije
srca i pluća obavljaju prema indikacijama a u konkretnom slučaju indikacije za
postojanje patoloških procesa u koronarnim i drugim krvnim žilama nakon obavljenih
propisanih pretraga nisu bile utvrđene, a osim toga Pravilnik ne propisuje obvezu
upućivanja na zdravstveni pregled djelatne vojne osobe kada se osoba nominira za
pojedini oblik izobrazbe- u ovom slučaju dočasničke izobrazbe pa sukladno tome
nadležne službe poslodavca su postupile sukladno zakonskim propisima i nisu
počinile nikakav propust vezano za dinamiku i postupak utvrđivanja zdravstvene
sposobnosti pok. D.P. Pored toga i da iz potvrde izabranog liječnika
dr. M. G. iz O. od 10.listopada 2008. proizlazi da kod pok. prednika nije
evidentirana vaskularna niti koja druga bolest pa bi za slučaj moguće pojave
simptoma bolesti od 10. listopada 2008. do 31. ožujka 2011. te za eventualno
liječenje, dijagnostiku ili preveniranje bolesti bio nadležan izabrani liječnik obiteljske
medicine.
Slijedom iznijetog, a sukladno teoriji adekvatne uzročnosti prema kojoj se pravno
relevantnim uzrokom štete smatra samo onaj koji to redovitom normalnom životnom
tijeku stvari dovodi do konkretne posljedice, tuženik smatra kako tužitelji ničim ne
dokazuju da bi u postupanju tužene postojao bilo kakav propust ili činjenje koje bi
moglo predstavljati pravno relevantan uzrok štete te da se u postupanju tužene nije
ni na koji način i ni u kojem segmentu ostvario element protupravnosti.
U konkretnom slučaju tužena nije štetnik niti je poduzela štetnu radnju činjenjem
niti propuštanjem nečega što bi bila dužnost činiti, a niti je bilo kakvo propuštanje ili
činjenje tužene u adekvatnoj uzročnoj vezi sa štetom koju trpe tužitelji, slijedom čega
je predloženo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Istaknut je prigovor promašene
aktivne legitimacije za tužitelje pod 4. M. P. i 5. A. P., roditelje.
Također i da je prilikom sistematskog pregleda prednika tužitelja 2008. obavljen
EKG a da je datum od 9. kolovoza 2007. ispisan zbog sistemske pogreške jer je
uvidom u protokol pregleda pomorske i hiperbarične medicine ZPM za 2007.
utvrđeno da pok. D. P. nije bio na liječničkom pregledu u 2007. već na
redovnom 13.10.2008. kada je u sklopu pregleda učinjen i EKG time da datum ne
odgovara danu pregleda budući datum na EKG nije bio ažuriran pa i zapisi drugih
pacijenata imaju takav datum. Također je navedeno kako je prema odredbi čl.193. st.
6. Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine 73/13.,75/15. i 50/16.)
isključena mogućnost ostvarivanja prava na naknadu štete ako je ostvareno pravo na
kolektivno osiguranje upućujući na policu osiguranja osoba od posljedica nesretnog
slučaja (nezgode) broj N02362000500 (preslik na str.254) prema kojoj su osiguranici
sve djelatne vojne osobe u OSRH prema kadrovskoj evidenciji prema kojoj
osiguranje počinje u 24 sata 1.01.2011. a traje do 31.12.2012., pri čemu je na
traženje suda tužena na ročištu od 7. Srpnja 2018. odgovorila kako prema
saznanjima tužene po polici nije izvršena isplata a na protivno nije ukazano do
okončanja postupka.
U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom odštetnog zahtjeva za mirno
rješenje spora od 12.7.2012., medicinske dokumentacije za pok. D. P.,
vjenčanog lista Matičnog ureda O. K.: 223-06/11-08/277 od 8.4.2011., rodnih
listova Matičnog ureda O. K.: 223-06/11-06/693, Klasa: 223-06/11-06/692 od
14.4.2011., Matičnog ureda I. od 27.6.1994. i 14.10.2005., dopisa pun. tužitelja
HRM od 11.1.2012. te MORH-u od 20.1.2012., odgovora MORH-a od 16.1.2012.,
28.3.2012., dopisa MORH-a od 8.3.2012., pregledom nastavnog plana i programa
općeg dijela napredne dočasničke izobrazbe, pregledom dopisa MORH-a od
31.3.2012., pregledom uvjerenja o prebivalištu za tužitelje od strane RH MUP PUSD
PPP O., saslušanjem tužitelja pod 6. V. P., pod 7. M. P.,
pregledom rješenja MORH-a od 31.12.2007., dopisa punomoćnika tužitelja MORH-u
od 20.6.2014., dopisa pun. tužitelja Domu zdravlja SDŽ od 20.6.2014., saslušanjem
tužiteljice pod 1. A. P., pregledom dopisa MURH-a od 10.7.2014.,
saslušanjem svjedoka M. Š., D. A., N. M., pregledom
dopisa MORH-a od 25.5.2015. s prilozima, saslušanjem svjedoka A. V.,
vještačenjem po Medicinskom fakultetu sveučilišta u Splitu te pregledom nalaza i
mišljenja Povjerenstva za sudbena mišljenja – vještaci dr. sc. I. V. i prof. dr.
sc. M. D. G., pregledom police osiguranja C. osiguranje d.d. broj
023620000500, saslušanjem svjedokinje E. J., saslušanjem Dr. I.
Vukovića te pregledom njegovih pisanih očitavanja, vještačenjem po Medicinskom
fakultetu sveučilišta u Zagrebu te pregledom njihovog nalaza i mišljenja kao i
očitovanja na primjedbe time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
Tužbeni zahtjev tužitelja pod 1., 2., 3., 5., 6. i 7. (glede glavnog potraživanja) je u cijelosti osnovan.
Nije osnovano potraživanje u dijelu kojim je bila zatražena isplata zakonskih
zateznih kamata na troškove postupka, a tekućih na iznos od 5.000,00 kn od
8.12.2015. do donošenja prvostupanjske presude te na iznos od 10.750,00 kn od
20.05.2016. do donošenja prvostupanjske presude.
Utvrđeno je u postupku da je tužitelj pod 4. M. P. preminuo 15. veljače
2020. radi čega je postupak u odnosu na tog tužitelja valjalo prekinuti sukladno
odredbi iz čl. 212. st. 1., točka 1. ZPP-a, radi čega je riješeno kao u izreci.
Nije sporno među parničnim strankama da su se tužitelji prije podnošenja tužbe
obratili nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora
(dopis tužitelja od 12. srpnja 2012. – list 6. i dr. spisa) koji je razmotren i ocijenjen
neosnovanim (dopis ODO Split punomoćniku tužitelja od 18. rujna 2012. – list 5.
spisa) nakon čega je dana 22. listopada 2012. podnesena tužba koju je u smislu
odredbe iz čl.186.a. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08.,57/11., 25/13., 70/19. dalje ZPP)
razmatrati kao dopuštenu te je o zahtjevu tužitelja valjalo meritorno odlučiti.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice pod 1. A. P. kao supruge; tužitelja
pod 2. i 3. D. i A. P., sinova; tužitelja pod 4. i 5. M. i Ane
P., roditelja te tužitelja pod 6. i 7. V. i M. P., kao braće sad
pok. D. P., preminulog 31.ožujka 2011. tijekom planirane motoričke
pripreme sa temom “aerobno-anaerobni trening“ odnosno intervalno trčanje
polaznika, kao dijela obavljanja napredne dočasničke naobrazbe prema nastavnom
planu, spram tužene, kao njegova poslodavca, radi naknade neimovinske štete koju
su pretrpjeli zbog smrti supruga, oca, sina odnosno brata, sve to pozivom na odredbu
iz čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05., 41/08,125/11,
78/15 i 29/18 dalje ZOO), pri čemu, u bitnome, tužitelji smatraju da je tužena kao
poslodavac odgovorna za nastup smrtne posljedice zbog propusta prilikom
obavljanja liječničkih pregleda uslijed kojih nije obavljena potrebita liječnička obrada i
dijagnostika te liječenje koji bi spriječili nastup smrtne posljedice.
Nije sporno među parničnim strankama da je pok. D. P. kao djelatna
vojna osoba bio pripadnik oružanih snaga RH, HRM – Flotila, bojna OSMIO – Satnija
komunikacijske potpore, da se srušio 31.ožujka 2011.u vojarni Đ. za vrijeme
pohađanja dočasničke izobrazbe te ubrzo preminuo, da je prije primitka u vojnu
službu 1995. obavio potrebite liječničke pregleda te je utvrđena njegova zdravstvena
sposobnost sukladno čl. 20. Zakona o službi u oružanim snagama Republike
Hrvatske koji je tada bio na snazi („Narodne novine“
33/02.,58/02.,175/03.,136/04.,76/07.,88/09. i 124/09, ZSOS) što je bio preduvjet
primitka u službu, da su u skladu s odredbom čl. 45. st. 5. ZSOS, Pravilnikom o
utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu službu(„Narodne novine“ broj
33/02,58/02,175/03,136/04 i 76/07, dalje Pravilnik) propisana mjerila za ocjenu
zdravstvene sposobnosti za službu, odrednice o zdravstvenim pregledima i
psihološkim ispitivanjima, radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti, o periodičnim
zdravstvenim pregledima i psihološkim ispitivanjima, radi utvrđivanja zdravstvene
sposobnosti te da se zdravstveni pregledi i psihološka ispitivanja obavljaju svake
dvije do pet godina, da je pok. D. P. obavio zdravstvene preglede i
psihološka ispitivanja, prema dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji, 2001., 2003 i
2008., da od strane liječnika obiteljske medicine niti liječnika poslodavca odnosno
Komisije nije bio upućivan na posebnu kardiološku obradu nakon spomenutih
pregleda odnosno prije upućivanja na dočasničku izobrazbu niti je to tražio ili se tužio
da ima zdravstvenih tegoba.
Sporno je postoji li odgovornost tužene (kao poslodavca) za nastup smrti pok.
D. P. zbog propusta prilikom obavljanja liječničkih pregleda ili
neobavljanja potrebitih pregleda pošto tužitelji u bitnome drže da je prilikom
upućivanja sad pok. D. P. na dočasničku izobrazbu čiji je cilj uz ostalo
bio podizanje razine tjelesne spremnosti tijekom koje je i preminuo 31.03.2003., zbog
ranije evidentiranih uočljivih promjena i čimbenika koji su upućivali na mogućnost
nastupa kardiovaskularnog incidenta bilo nužno obaviti prethodnu morfološko
funkcionalnu obradu kardiovaskularnog sustava, koja nije učinjena iako je iz
liječničke dokumentacije bilo razvidno da se pregledima moglo i moralo utvrditi i
uspješno liječiti bolest koja je uzrokovala smrtnu posljedicu, a osim toga mogu li
tužitelji ostvariti pravo na naknadu štete ako je ostvareno pravo na kolektivno
osiguranje po polici osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj
N02362000500.
Naprotiv, odgovornost tužena odlučno poriče smatrajući da je u svemu
postupljeno sukladno Pravilniku, da nije bilo indicija iz dostupne liječničke
dokumentacije za izvanredni liječnički pregled, prednik tužitelja nije ukazivao na
zdravstvene tegobe niti njegov liječnik obiteljske medicine, periodični pregled se
trebao obaviti po proteku roka od 5 godina od posljednjeg iz 2008., dakle 2013., da
nije propisano obavljanje liječničkog pregleda prije upućivanja na dočasničku
izobrazbu, da sukladno teoriji adekvatne uzročnosti prema kojoj se pravno
relevantnim uzrokom štete smatra samo onaj koji po redovitom normalnom životnom
tijeku stvari dovodi do konkretne posljedice, tužitelji ničim ne dokazuju, da je u
postupanju tužene postojao bilo kakav propust ili činjenje koje bi moglo predstavljati
pravno relevantan uzrok ili da je ostvaren element protupravnosti pa da tužena nije
štetnik pošto nije poduzela štetnu radnju činjenjem niti propuštanjem nečega što bi
bila dužnost činiti, niti je bilo kakvo propuštanje ili činjenje tužene u adekvatnoj
uzročnoj vezi sa štetom koju trpe tužitelji, a podredno da bi za nastup štetne
posljedice bio odgovoran ili suodgovoran sam prednik tužitelja odnosno njegov
liječnik obiteljske medicine. Prigovoreno je i aktivnoj legitimaciji tužitelja pod 4. i 5.
M. i A. P., kao roditelja, jer da između njih i pok. D. P.. nije
postojala trajnija životna zajednica.
Iz spisu priloženog očitovanju MORH-a, Hrvatske kopnene vojske, Pukovnije
Vojne policije od 31.3.2011. proizlazi da je tog dana oko 9,40 sati u vojarni D. u
Đ., tijekom obavljanja planirane motoričke pripreme sa temom aerobno-
anaerobni trening, odnosno intervalno trčanje polaznika 24. naraštaja Napredne
dočasničke izobrazbe, narednik D. P. rođen 4. srpnja 1967. nakon 30
metara trčanja u drugoj dionici zaustavio se kako bi zavezao vezicu na tenisici, nakon
čega se srušio, a odmah po uočavanju ostali polaznici i stožerni narednik pristupili su
reanimaciji do dolaska Dr. B. koja je naredniku P. dala adrenalin
venozno te je po dolasku HMP Đakovo oko 9:48 sati narednik P. preveden
kolima HMO u KBC Osijek gdje je isti preminuo u 10:40 sati.
Prema spisu priloženom zapisniku broj 82/2011 KBC O. – Kliničkog zavoda
za patologiju i sudsku medicinu od 1. travnja 2011. i u istom sadržanom mišljenju
nadležnog liječnika specijaliste sudske medicine uzrok smrti je akutni srčani infarkt,
a u tom obdukcijskom mišljenju i nalazu (list 21 – 26 spisa) utvrđene su sljedeće
promjene i postavljene dijagnoze: opće ovapnjenje krvnih žila srednjeg stupnja,
začepljenje srčanih krvnih žila gotovo u potpunosti, posebno lijeve srčane krvne žile,
povećanje i proširenje cijelog srca, prošireno vezivno promijenjen srčani mišić, akutni
infarkt srčanog mišića u području prednje stjenke lijevog srca, izraziti otok pluća,
udahnuće želučanog sadržaja, prijelomi 3 i 4 rebra lijevo i prijelom prsne
kosti(posljednje najvjerojatnije kao posljedica reanimacije).
Spisu prileži medicinska dokumentacija za preglede obavljene 2001., 2003. i
2008. godine i osobni zdravstveni karton Ordinacije Opće medicine M. G.,
dr.med. O.,.
Tako iz preslika nalaza sistematskog pregleda pok. D. P. u okviru
temeljne dočasničke izobrazbe od 14.12.2001.(list 39-46 135-142 i 178-189 spisa)
proizlazi utvrđenje da nije bolovao, da puši 20 cigareta dnevno, u statusu: visine
183cm, težine 89 kg, puls 75/min, RR 145/85, HGR b. o., ocijenjen sposobnim
Prema fotokopiji nalaza od 28.05.2003.(list 47-54, 128-137 i 190-203 spisa)
upisna je visina 184cm, težina 92 kg, RTG pluća i srca uredan, RR 120/80, EKG
68/min b.o., SE 6; E4,8 ; HB 144; šuK 4,4, GUK, kreatinin b.o., kolesterol 5,3,
psihološki i neurološki nalaz uredan, ocijenjen sposobnim.
Iz preslike nalaza sistematskog pregleda 13.10.208. (list 55-61, 122-127 i list 166-
171) proizlazi da su anamneza i status nečitki, u podacima se navodi visina 183cm,
težina 105 kg, status b.o.EKG sinus ritam, 70/min, T val u D3 negativan, prekordijalni
odvodi uredni, nalaz psihijatra uredan, u laboratorijskom nalazu, u bitnome, Eritrociti
4,82; leukociti 6.80, hemoglobin Hb144; hematokrit 0422; trombociti 240;
sedimentacija 12 GUK 4,9; Kreatinin 75;bilirubin 4.2; Kolesterol 5,6 N; Trigliceridi 2,9
N; HDL-kolesterol 0,8N i LDL-kolesterol 3,5N.
U liječničkoj dokumentaciji je i izjava D. P. od 10.10.2008. za čiju
istinitost jamči svojim potpisom pod stegovnom, materijalnom i kaznenom
odgovornošću da se ne liječi zbog posttraumatskog stresnog poremećaja i da je
njegov izabrani doktor opće medicine M. G., Ordinacija Opće medicine
“Punta“, O. te potvrda izabranog doktora medicine istog nadnevka da D.
Perkušić ne boluje od psihičke, zarazne i kronične bolesti te da ne uzima povremeno
ili stalno lijekove.
Prema Uvjerenju Zavoda za pomorsku Medicinu Ministarstva obrane RH broj
170/08 od 28. listopada 2008. ocijenjen je sposobnim za djelatnu vojnu službu, za
ustrojbeno radno mjesto na koje je raspoređen i za dodijeljenu specijalnost
roda/službe/struke.
Ovdje je posebno navesti kako je na snimku (ispisu) EKG, priloženom liječničkoj
dokumentaciji za periodični pregled 2008, otisnut datum “ 09.aug 2007“(list 59 spisa)
za koji tužitelji tvrde da je pribavljen upisanog dana te da je periodični pregled
obavljen uz taj stari snimak a tužena da je obavljen u sastavu pregleda 13. listopada
2008. ali je zbog greške na uređaju ispisan krivi datum.
U raspravi navedenog spornog pitanja uvidom u izvornik dostavljen po tuženoj
knjige pod naslovom "IPM-HRM PROTOKOL" za razdoblje od 1997. do uključiv
2008.-u kojoj godini je zaključena s rednim brojem 281 i knjige nazvana "PROTOKOL
KONTROLNIH PREGLEDA DJELATNIKA (PONOVNIH) za razdoblje 2001. do
uključiv 2008.–s ispisima EKG nalaza obavljenih pregleda, je utvrđeno da su kao
pregledane osobe po datumima pregleda evidentirani: M. P. – 6.8.2007.,
D. B., J. T.. i I. J. – 9.8.2007.,E. C. – 10.8.2007.,
A. M. – 10.8.2007., Z. V. – 10.8.2007.,V. G. –
5.8.2007.,Z. R. – 5.8.2007.,B. M. – 5.8.2007.,I. V. –
5.8.2007.,T. E. – 3.8.2007. i D. P. – 9.8.2007.
Nadalje je pregledom knjige "Protokola kontrolnih pregleda djelatnika (ponovnih)
za razdoblje od 2001.g. do 2008." utvrđeno da kroz razdoblje cijele 2007. do 2008. u
toj knjizi nije evidentiran nijedan pregled osoba gore navedenih (P., B.,
T., J., C., M., V., G., R., M., V., E. i P.).
Također je pregledom knjige "IPM-HRM Protokol" utvrđeno slijedeće:M.
P. pregledana je 10. listopada 2008., redni broj 168; D. B. pregledan je
13. listopada 2008. redni broj 169; J. T. pregledan je 13. listopada 2008. redni
broj 171; I. J. pregledan je 13. listopada 2008. redni broj 172; E. C.
pregledan je 13. listopada 2008. redni broj 177; A. M. pregledan je 13.
listopada 2008. redni broj 178; Z. V. pregledan je 13. listopada 2008.redni
broj 179; V. G. pregledan je 9. listopada 2008. redni broj 166; Z. R.
pregledan je 9. listopada 2008. redni broj 165; B. M. pregledan je 9. listopada
2008. redni broj 161; I. V. pregledan je 9. listopada 2008. redni broj 164;
D. P. pregledan je 13. listopada 2008. redni broj 170 a nisu nađeni
podaci o pregledu T. E. koji je prema ispisu EKG nalaza dostavljenog
po tuženoj pregledan 3. kolovoza 2007., ali je u ovoj knjizi nađen podatak o pregledu
T. E.. pod br. 160 na dan 7. listopada 2010.
Prema navedenom bi proizlazilo da je na ispisima EKG snimka za trinaest osoba,
uključiv i pok. D. P., bio upisan pogrešan datum (osmi mjesec 2007.)
iako su te osobe obavile pregled u 10. mjesecu 2008., a da se radilo o pogrešci
uređaja potvrdu je naći i u kazivanju svjedokinje E. J., medicinske sestre,
zaposlene kod tuženika, u sporno vrijeme u Odjelu medicine rada, koja je potvrdila
kako je EKG uređaj bio ispravan što se tiče očitavanja rada srca ali je imao tehničku
grešku jer je neko duže vrijeme printao krivi datum što joj je bilo poznato kao i ostalim
zaposlenicima ali se nije smatrala pozvanom o tome obavijestiti nadležne, misleći da
je to sigurno znao doktor B. kojemu je nadređeni bio dr. P.. Glede
prigovora objektivnosti iskaza svjedokinje kao zaposlenice tuženika odgovoriti je kako
u konkretnim okolnostima njegovu istinitost potvrđuju drugi dokazi objektivne naravi,
kao što su knjige protokola, kako je to već navedeno, radi čega se prigovor ukazuje
neosnovanim.
Dosljedno, utvrditi je kako je u okviru periodičnog pregleda izvršeno i EKG
snimanje kod pok. D. P. 13.listopada 2008. ali je zbog postojeće
tehničke greške na uređaju na ispisu snimka upisan pogrešan datum „9. August
2007“.
U zdravstvenom kartonu Ordinacije Opće medicine M. G., dr.med. O., Punta bb, datum prve posjete evidentiran je 20.06.2001, a iz sadržaja kartona koji je
za vrijeme ručnog vođenja teže čitljiv, ipak je razvidno da kod pacijenta nisu
evidentirane tegobe koje bi ukazivale na bolesti srca i krvožilnog sustava a od
početka vođenja računalnog ispisa evidentirani su posjeti liječniku 10.10.2010.-dg.
contusio thoracis,1.06.2009. –bez upisane anamneze; 2.02.2009.-dg Hypertensio
arterialis essentialis RR 130/90, bez daljnjih uputa ili lijekova; 16.12.2008.- dg
Conjuctivitis i 16.12.2008- obrađeni slučajevi:H10, s utvrđenjem: Izdani recepti- izdat
je recept za Maxidex kapi za oči.
Zdravstveni karton za ranije razdoblje nije bilo moguće pribaviti ali je o
zdravstvenom stanju pok. D. P. iskazivao svjedok A. V. (list 217
spisa) kao njegov obiteljski liječnik u razdoblju od 1979-1991.pa tako da nije imao
tegoba osim zaušnica i sl. a kategorično tvrdeći kako nije imao kardiovaskularnih
problema te krvožilnih tegoba, da mu se javljao i 1992. te nadalje, često ga je
pregledavao, kao i cijelu obitelj, nije mu bilo poznato koji liječnik je vodio njegov
zdravstveni karton nakon 1991. a u svakom slučaju da Dom zdravlja I. nije
imao službenu arhivu za pohranu zdravstvenog kartona pacijenata što je inače
obavljano prilično neuredno i znalo se dogoditi da se izgube i prema njegovim
saznanjima čuvaju se deset godina.
Tužena je prigovorila iskazu jer da svjedok nakon 1991. nije imao relevantna
saznanja vezano za zdravstveno stanje pok. D. P., a posebno
eventualne promjene ili sklonosti promjenama u kardiovaskularnom sustavu na što je
odgovoriti kako je i sam svjedok potvrdio da je bio njegov liječnik do 1991.ne znajući
gdje mu je kasnije bio zdravstveni karton pa eventualna kasnija prijateljska javljanja ili
pregledi, ako ih je obavljao kao i za druge članove obitelji s prebivalištem na području
Imotskog, kada nije ukazivao da se radilo o detaljnim i uz potrebite nalaze obavljenim
pregledima, nisu od značaja za ovaj postupak.
Prema spisu priloženim ispravama, pok. D. P. je bio pripadnik
oružanih snaga RH (dalje OSRH) HRM Flotila koji je rješenjem MORH-a Klasa: 805-
03/07-01/03 od 31.12.2007. kao desetnik ranije raspoređen u ustrojstvenu cjelinu
zapovjedništvo HRM pristožernim postrojbama, 805. bojne veze, druga satnija veze,
Vod veze za potporu taktičkog ZPM VPS (NOS) komutacijska linijska desetina na
dužnosti vođe skupine, premješten po potrebi službe i raspoređen u ustrojstvenu
cjelinu HRM vojna OSMIO, Satnija komunikacijsko-informacijske potpore, Vod veze
desetina za kriptološku zaštitu na dužnost poslužitelja sredstava kripto zaštite
ustrojstveni čin narednika, sa danom 15. siječnja 2008. godine.
Prema priloženom izvatku iz Knjige ustroja za radno mjesto poslužitelja sredstava
kripto zaštite (list 159. spisa) ustrojstveni čin je desetnik – narednik, kriterij za
raspoređivanje su SSS, četvrti stupanj elektrotehničkog/informatičkog smjera;
završena temeljna dočasnička izobrazba, položen ispit za SOUD, položen tečaj za
HZ, znanje engleskog jezika u prvom stupnju, određena informatička znanja i
sposobnosti korištenja programa osnovnog paketa MS Office, a od ostalih posebnih
zahtjeva za obnašanje dužnosti navedeno je: poslužuje KZ sustave, vodi propisanu
operativnu dokumentaciju, pristupa i obrađuje klasificirane informacije sukladno
odobrenim ovlastima, a izvješćuje nadređene o radu KZ sustava, izvršava radnje i
postupke sukladno propisanim planovima i elaboratima, provodi tjedne tehničke
preglede MS, rukuje osobnim naoružanjem i vojnom opremom, PP opremom,
održava urednost i čistoću zajedničkih prostorija i okoliša, provodi mjere prevencije
izvanrednih događaja, mjere zaštite informacija, standarde koji se odnose na vojnički
izgled i ponašanje te se pridržava svih propisanih mjera sigurnosti, zaštitu ljudi i MS.
Nije sporno da su poslovi na koje je bio raspoređen pok. D. P. bili
uredski i da je bio upućen na dočasničku izobrazbu tijekom koje je i preminuo.
Prema čl. 6. Pravilniku o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu službu
prethodni pregled obavlja se prije prijema u službu, potpisivanja ugovora o
školovanju-stipendiranju, upućivanja na dragovoljno služenje vojnog roka,
potpisivanja ugovora za ugovornog pričuvnika, koji je pok. D. P.
nesporno obavio a prema čl. 7.periodični pregledi kod dočasnika i časnika obavljaju
se svake pete godine za osobe mlađe od 45 godina a svake treće godine za osobe s
navršenih 45 godina života u godini pregleda, koje je, također nesporno obavio
zaključno sa 13. listopada 2008., o čemu je spisu priložena i pregledana
dokumentacija s rezultatima pregleda kako je to ranije navedeno.
Prema čl. 13. Pravilnika, ocjena zdravstvene sposobnosti donosi se na temelju
rezultata obavljenog zdravstvenog pregleda, medicinske i druge dokumentacije te
rezultata psihologijskih ispitivanja a na periodičnom i izvanrednom pregledu uvažava
se i zdravstvena dokumentacija koja nije starija od 6 mjeseci, uz mogućnost
ponavljanja odnosno dodatne obrade po indikaciji, a prema čl. 14. zdravstvena
sposobnost ocjenjuje se jednom od ocjena: sposoban, nesposoban i Daljnje
liječenje/dijagnostička obrada.
Proizlazi da je kod periodičnih pregleda koji su kod pok. D. P. kao
dočasnika obavljani svakih pet godina, sukladno čl. 11. Pravilniku izvršitelju
pregleda bila dostavljena uz svoju izjavu (za pregled 2008.) i potvrda izabranog
doktora medicine o nepostojanju psihičkih, zaraznih i kroničnih bolesti (potvrda dr.
G.) na obrascu P kao sastavnom dijelu Pravilnika te da je ocijenjen sposobnim.
Prema čl. 8. Pravilnika izvanredni pregled je zdravstveni pregled koji se provodi
izvan propisanih rokova za periodične zdravstvene preglede, a obavlja se na zahtjev
nadređenog zapovjednika na dužnosti zapovjednika samostalne bojne, njemu ravne
ili više razine, na osobni zahtjev pripadnika oružanih snaga, na prijedlog izabranog
doktora medicine primarne zdravstvene zaštite ili na zahtjev vojnog ordinarijata.
Nesporno da nitko od propisanih predlagatelja nije zatražio izvanredni pregled.
Prema nastavnom planu napredne dočasničke izobrazbe (list 62 do 64 spisa), cilj
izobrazbe je polaznike poučiti općim vojnim znanjima potrebnim za rad na višim
dočasničkim dužnostima svih grana OSRH, osposobiti u primjeni stečenih znanja i
vještina na razini vođenja planiranja i nadzora, a između ostalog zadaća je bila i
podići razinu tjelesne spremnosti na 210 sklekova, dok glede trajanja izobrazbe (list
63 i 64 i 112) na koju je nesporno bio upućen pok. D. P., ista traje 5
tjedana ili 154 nastavna sata, svakodnevna traje 6 nastavnih sati prijepodne i dva
nastavna sata poslijepodne, tjedno se može planirati do 40 obaveznih nastavnih sati
a u razdoblju kada se provode praktični terenski oblici izobrazbe, može trajati ukupno
50 sati tjedno, praktični oblici školovanja i vježbe na terenu mogu se planirati u
trajanju do 10 sati dnevno a dopunski sadržaji motoričkih priprema i vojnog
engleskog obrađuju se sukladno zapovijedi zapovjednika Dočasničke škole,
motoričke pripreme provode se dva puta tjedno po dva nastavna sata sati. Prema
nastavnom planu tjelovježba je predviđena u trajanju od 9 sati, a motoričke pripreme
u trajanju od 18 sati. Glede sadržaja vježbi određeno je:1. Primjer razvoja anaerobne
izdržljivosti,2 (trčanje po dionicama); 2.primjer razvoja repetitivne snage, 6; 3.primjer
razvoja aerobnog treninga,6; 4.intervalno trčanje,2 i 5. Metodični oblici,2 (metodički
oblik krugova. Praktična provedba jutarnje tjelovježbe planirana je dnevnim
rasporedom rada svako jutro u trajanju od 45 minuta, odnosno 20 sati temeljem
općeg dijela temeljne dočasničke izobrazbe.
Sukladno naprijed utvrđenom, pok. D. P. se srušio tijekom obavljanja
planirane motoričke pripreme sa temom aerobno-anaerobni trening, odnosno
intervalno trčanje.
O naravi dočasničke izobrazbe pobliže je iskazivao svjedok N. M., kao
zapovjednik pok. D. P. od ljeta 2010. do smrti, potvrđujući da je bio
raspoređen na mjesto poslužitelja sredstava za kripto zaštitu, kao isključivo uredski
posao i obavljao ga do upućivanja na dočasničku izobrazbu koja predstavlja obuku
za buduće preuzimanje viših dočasničkih dužnosti i eventualno napredovanje u
službi, u okviru koje se provodi nastava u kabinetima i terenskim uvjetima te
održavanje psihofizičke kondicije.
Glede plana i programa izobrazbe, nakon predočenja mu pismena u spisu iskazivao je da se razina tjelesne spremnosti boduje ovisno o starosnoj dobi i
postignutim rezultatima u tri discipline i to trčanje na 2400m, sklekovi i zgibovi te se
za pozitivan rezultat mora ostvariti minimalno 180 bodova ovisno o postignutom
rezultatu, poznato mu je da je bio punije građe ne ocjenjujući ga pretilim, nije
zamijetio da ima zdravstvenih tegoba, niti zna je li pušio. Prema njegovim
saznanjima, u slučaju zdravstvenih tegoba javlja se liječniku obiteljske medicine, a
kod redovitih zdravstvenih pregleda koji se obavljaju kod djelatnih vojnih osoba,
specijalist o tome pita pacijenta te pribavlja i zdravstveni karton njegovog liječnika a
kod upućivanja na dočasničku izobrazbu se ne obavlja nikakav zdravstveni pregled
već se polazi od pretpostavke da ne postoje zdravstvene tegobe dok se pregledi
obavljaju svakih 5 godina i prema njegovim saznanjima to je kod pok. D.
P. bilo obavljeno 28. listopada 2010.
Navedeni iskaz nijedna od stranaka nije učinila upitnim niti je sud našao
elemenata koji bi činili upitnom njegovu vjerodostojnost.
Proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem.
Prema Fakultetskom mišljenju povjerenstva za sudbena mišljenja Medicinskog
fakulteta u S. u sastavu doc. dr. sc. I. V.,dr. medicine, specijalist interne
medicine-kardiolog i prof. dr. sc. M. D. G., dr. med., specijalist sudske
medicine, koji su pregledali spis i u istom sadržanu medicinsku dokumentaciju što
uključuje nalaze iz studenog i prosinca 2001., svibnja 2003. i listopada 2008. te
priloženi zdravstveni karton D. P. koji datira od 2001., Nastavni plan i
program općeg dijela dočasničke izobrazbe i Pravilnik, što su detaljno elaborirali u
Nalazu, prvenstveno je reći kako se istim utvrđuje da prilikom obavljanja
sistematskog pregleda od 13.10.2008. nije učinjen nalaz EKG već je priložen stari
nalaz od 9. kolovoza 2007., koji datum je na snimku i ispisan, pa obzirom na ranije
utvrđenje da je taj datum uređaj isprintao pogrešno, a stvarno je pregled i snimanje
obavljeno 13.10.2008., koje saznanje vještacima nije bilo pravovremeno dostupno,
prednje utvrđenje o starom nalazu treba zanemariti, što ne dovodi u pitanje kvalitetu
nalaza i mišljenja koje uzima u obzir rezultat snimka, kako će se to kasnije detaljnije
obrazložiti.
U svom mišljenju su vještaci bili određeni kako je u EKG nalazu koji je datiran.
"9. aug 2007.“ (a stvarno obavljen 13.10. 2008) vidljive promjene koje su trebale biti
uočene kod sistematskog pregleda 2008., da je jasno iz medicinske dokumentacije i
nalaza patološko-histološke analize kako je uzrok smrti pok. D. P. teški
oblik aterosklerotske bolesti krvnih žila srca, neposredni uzrok novonastali infarkt (na
već oštećenom srcu) u području prednje stjenke lijeve klijetke s akutnim zatajenjem
srca, pa je prije upućivanja na dočasničku izobrazbu čiji je cilj, između ostalog, bio
podizanje razine tjelesne spremnosti bilo potrebno uraditi najmanje osnovnu
kardiološku obradu (klinički pregled, EKG, ergometriju i ehokardiografiju) kako bi se
utvrdila njegova sposobnost za izobrazbu i razina nerizičnog tjelesnog oštećenja koje
nije urađeno, utvrđujući postojanje 4 čimbenika rizika ubrzanog razvoja
aterosklerotske bolesti(povećana tjelesna težina-105 kg, povišen arterijski tlak,
pušenje, „maligni“ tip povišenih masnoća u krvi: povišen uk. kolesterol i LDL uz
smanjenje HDL), kao i patološki nalaz EKG., te ukazujući kako osobe s više
čimbenika rizika imaju višestruko veći rizik za razvoj bolesti kardiovaskularnog
sustava od onih koji to nemaju pa da je svakoj takvoj osobi, posebno kandidatu za
dočasničku izobrazbu bilo potrebno uraditi ozbiljnu kardiološku obradu prije
upućivanja na izobrazbu. Zaključak je vještaka da pok. D. P. nije smio
biti upućen na izobrazbu bez kompletne obrade kardiovaskularnog sustava, posebno
imajući u vidu visok stupanj tjelesnog naprezanja pri izobrazbi(trčanje 2400m,
sklekovi i sl.), pošto se iz stanja utvrđenog ranijim pregledima i nalazima moglo
zaključiti da se radi o bolesniku s povećanim rizikom za nastanak velikog kardiovaskularnog događaja (infarkt, moždani udar, puknuće aorte i sl.).
Također zaključuju kako je propust poslodavca u uzročno-posljedičnoj vezi sa
smrću pok. D. jer poslodavac mora osigurati kvalitetne sistematske preglede
na kojima će se utvrditi zdravstvena sposobnost pristupnika za izobrazbu prema
sadržaju te izobrazbe te osigurati liječnička skrb na samom mjestu izvođenja kako bi
se spriječile tragične posljedice eventualnih propusta u trijaži pristupnika izobrazbe, a
ni jedan od tih uvjeta nije bio ispunjen.
Tužitelji nisu imali primjedbi nalazu i mišljenju, dok je tužena istom prigovarala
(list 248. – podnesak tužene) radi čega je određeno i provedeno dopunsko vještvo i u
pisanom obliku dostavljeno strankama, a vještak dr. I. V. je isto i usmeno na
raspravi obrazložio te odgovorio na primjedbe i upite.
U dopunskom pisanom očitovanju prvenstveno se ukazuje na činjenice koje
proizlaze iz obdukcijskog nalaza: kako je pok. D. P. imao difuznu
aterosklerotsku bolest uz najizraženije promjene vidljive na koronarnim arterijama
(zahvaćene su sve koronarne arterije s hemodinamski značajnim suženjima), kako
se razvila ishemijska kardiomiopatija (tipično remodeliranje lijeve srčane šupljine –
uvećanje lijevog ventrikula sa mjestimičnim promjena miokarda koji su bez funkcije),
kako je osim akutnog infarkta doživljenog na vježbi i zbog kojeg je nastupila
trenutačna smrt, imao po miokardu i stare infarktne ožiljke što ukazuje na
dugogodišnju bolest srca koja nije bila prepoznata i na sistematskim pregledima nije
bilo uočeno, radi čega je dana ocjena nedjelotvornosti i ograničenost takvih
sistematskih pregleda, uz iznošenje mišljenja kako bi u slučaju da je bolest bila
prepoznata na vrijeme i uz tadašnje mogućnosti liječenja pok. D. se mogao
spasiti život i produžiti životni vijek.
Glede nalaza EKG-a u kojem je upisano "EKG sinus ritam 70/min" takav opis u
nalazu je smatran nedostatnim s obrazloženjem kako se iz njega može samo
zaključiti da je u trenutku obavljanja pregleda bio normalan srčani ritam i normalna
srčanu frekvenciju, ali tim opisom nije potvrđeno da je EKG normalan što se trebalo
navesti izričito, a ako je bilo patoloških promjena trebalo ih je i opisati, posebno
objašnjavajući kako u opisu EKG nalaza, osim opisa ritma utvrđivanja srčane
frekvencije treba napisati i kakva je električna os (smjer kojim se širi električni
impuls), ima li ili nema pacijent mikrovoltažu, ima li ili nema hipertrofiju srčanih mišića
te ima li pacijent promjene koje bi ukazivale na ishemijsku bolest srca.
Također je ukazano da se analizom spomenutog EKG-a s datumom iz 2007.
(obavljen 13.10.2008.) vidi negativan T-Val sa horizontalnom do blago spuštenom ST
spojnicom u trajanju dužem od 70 milisekundi, a što nije postojalo u EKG nalazu iz
2001. pa da vidljivo postoji evolucija spomenutih nalaza, pošto su promjene bile
vidljive i postojale i u nalazu EKG-a iz 2003. godine što je, uz činjenicu da je prednik
tužitelja imao i više drugih čimbenika koji višestruko povećavaju vjerojatnost pojave
koronarne bolesti nesporno ukazivalo na postojanje bolesti srčanih krvnih žila i
zahtijevalo daljnju ozbiljnu obradu (ergometrije, ultrazvuk srca te invazivna obrada)
koja nije obavljena, te zaključeno da je kod pok. D. P. postojala bolest
srčanih krvnih žila koje se mogla prepoznati 7-8 godina prije njegove smrti, zasigurno
i na sistematskom pregledu obavljenom 2003. godine, a posebno onom iz 2008.
godine.
Vještaku su bili dostupni Pravilnik o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu
službu (Narodne Novine 97/08.) kao i Pravilniku o privlačenju, selekciji i odabiru za
prijam u djelatnu vojnu službu (Narodne novine 97/08.) a nakon uvida u koje je bio
mišljenja da je u postupanju liječnika prilikom obavljanja pregleda 2008. došlo do
propusta jer je postupljeno protivno temeljnim pravilima struke i samog Pravilnika
pošto je obzirom na novonastale promjene u EKG nalazu i prisutne čimbenike rizika
koji su bili jasan pokazatelj i indicija da postoji patološki proces na koronarnim i
drugim krvnim žilama, kako je to pokazao i obdukcijski nalaz, nadležna Komisija za
utvrđivanje zdravstvene sposobnosti morala imati razinu stručnog znanja za
prepoznavanje tako rizičnih oboljenja, a na temelju nalaza EKG-a i postojećih
čimbenika rizika pok. D. ne proglasiti sposobnim već obaviti kompletne
pretrage iz kojih bi se ustanovilo je li potrebna invazivna obrada i intervencija na
krvnim žilama.
Glede potvrde izabranog liječnika od 10. listopada 2008. iz koje proizlazi da
prednik tužitelja ne boluje od psihičkih, zaraznih i kroničkih bolesti, da ne uzima ni
povremeno ni stalno lijekove, Dr. V. je bio mišljenja kako se oštećenja srca ne
mogu uočiti pregledom kod izabranog liječnika, već samo kod specijaliste po
kompletno obavljenim pretragama.
U odnosu na priloženi zdravstveni karton iz kojega je razvidno kako mu je
početkom 2009. godine postavljena dijagnoza povišenog krvnog tlaka koji se do tada
ne spominje, i ovaj podatak smatrao je dokazom da liječnički pregled obavljen kod
tuženika 2008. nije bio kompletan ni sukladan pravilima struke ukazujući kako je
skoro nemoguće da na pregledu iz 2008. uopće nije uočen povišeni krvni tlak, a da je
samo par mjeseci poslije kod izabranog liječnika to uočeno, na što ukazuje i
obdukcijski nalaz u kojem je potvrđeno postojanje hipertrofije lijevog ventrikula, a što
je posljedica višegodišnjeg neliječenog povišenog krvnog tlaka.
Smatrao je kako je razina krvnog tlaka u ovom slučaju bila izuzetno važna jer je
za 45% smrtnih ishoda od bolesti srca i krvnih žila odgovoran povišeni krvni tlak koji
je ujedno najrašireniji i najodgovorniji čimbenik rizika za nastanak bolesti srčanih
krvnih žila pošto oko 70-80% takvih bolesnika ima pridružen i povišeni krvni tlak, pri
tome ukazujući kako je poznata i činjenica da oko 15% bolesnika koji nemaju
nikakve simptome ni znakove bolesti krvnih žila mogu doživjeti infarkt miokarda.
Inače je potvrdio da samo utvrđivanje povišenog krvnog tlaka nije apsolutno
obvezujući čimbenik rizika koji bi sam po sebi zahtijevao daljnju obradu što treba
promatrati na dvije razine pa tako da liječnik opće medicine pruža usluge bolesniku ili
pacijentu u svakodnevnim njegovim aktivnostima i vjerojatno nije bio upoznat s
naporima kojima će biti podvrgnut tijekom opterećenja, dok je kod pregleda kod
tužene to bilo poznato.
Što se tiče nalaza laboratorijskih pretraga KBC Split od 13. listopada 2008. za
pok. prednika tužitelja koji nalaz je priložen na listu 212 spisa smatrao je kako je
prema rezultatima tih pretraga postojao nerazmjer između HDL kolesterola a to je
zaštitni kolesterol i LDL kolesterola kao aterogene frakcije kolesterola i u konkretnom
slučaju taj njihov nerazmjer bi trebao liječnika uputiti na to da su ukupne vrijednosti
kolesterola i odnos ovih dviju frakcija kolesterola sugerirale aterogenost odnosno
ukazivale na aktivni arterosklerostski proces, a to sve skupa znači da ovakve frakcije
kolesterola treba pokušati korigirati kako bi se umanjio njihov aterogeni potencija, što
se vrši lijekovima, primjerice tzv. hipolipemicima. Objasnio je i upotrebu
izraza"maligni" tip hiperlipoproteinemija kao uobičajen radi upozorenja na vrijednost u
nalazu koja može dodatno utjecati na brzinu razvoja aterosklerotske bolesti.
Što se tiče ponašanja liječnika opće prakse po uočavanju postojanje povišenog
krvnog tlaka, a to sve imajući u vidu pravila struke bio je mišljenja kako liječnik opće
medicine ne mora imati takva stručna znanja da bi prepoznao nepravilnosti koje je
bolesnik u različitim nalazima imao jer to nije obvezujuća razina, a daljnje postupanje
ovisi o liječniku pa da u konkretnom slučaju postupak obiteljskog liječnika nije bio
odlučujući u nastanku nagle smrti već je to neprimjereno i bez dodatne obrade
upućivanje na časničku obuku koja je iziskivala tjelesne napore iznad smanjenih
mogućnosti polaznika, potvrđujući i kako u zdravstvenom kartonu nije našao
evidencije da su izdavani lijekovi radi regulacije krvnog tlaka uz izjašnjenje kako
prema njegovim saznanjima opća medicina nema nikakvog protokola za provođenje
preventivnih programa zaštite srca i krvnih žila kod uočavanja povišenog krvnog
tlaka.
Glede negativnog T vala ukazao je kako može biti posljedica različitih srčanih
oboljenja, najčešće je posljedica ishemijske bolesti srca a u konkretnom slučaju,
negativan T val i položaj ST spojnice da su apsolutno ukazivali na postojanje
ishemijske bolesti.
Ostajući kod danog mišljenja smatrao je kako bi pravilan postupak prema
takvom pacijentu bio da ga se uz čimbenike rizika koje je bolesnik imao a to su
gojaznost, hiperlipoproteinemija, pušenje i hipertenzija uputi na dodatnu kardiološku
obradu koja bi sigurno dokazala postojanje bolesti, kao što je vidljivo u obdukcijskom
nalazu i bila bi napravljena revaskulizacijska intervencija (postavljanje stenta ili
kardiovaskularna revaskularizacija) koja bi pokojnom produžila život, a kada bi se
napravila obrada a potom i eventualni zahvat, propisali lijekovi, smatrao je kako bi
pacijent dugo živio zaključujući kako je neprimjereni tjelesni napor kojem je prednik
tužitelja bio izložen i bio u takvim stanjima posebno opasan uzrokovao smrt.
U postupku je izveden dokaz i vještačenjem po vještacima Odbora za sudbena
mišljenja, Medicinskog fakulteta u Z. u sastavu prim. dr. sc. M. Z.
spec. medicine rada, prof. dr. sc. V. G., spec. interniste, intezivist,
nefrolog, spec. hitne medicine i prof. dr. sc. V. P., spec. sudske
medicine (list 368. -373. spisa i list 408. – 411. spisa) koji su u fakultetskom mišljenju,
a po pregledu spisa predmeta i medicinske dokumentacije za pok. D.
Perkušića, u bitnom bili suglasni s nalazom i mišljenjem vještaka iz Splita glede
utvrđenja postojanja evolucijske promjene u EKG nalazima i čimbenika rizika za
nastup koronarnog incidenta te potrebu dodatne liječničke obrade, koja bi ne samo
otkrila bolest već omogućila njezino zbrinjavanje, a s tim u svezi potvrdili propuste
liječnika.
Tužitelji su se suglasili s provedenim nalazom i mišljenjem kojemu je tužena
prigovorila, pozivom na očitovanje Ministarstva obrane, Službe za vojno zdravstvo
upućujući na njihov tim liječnika smatrajući ih kompetentnim za izjašnjenje na nalaz i
mišljenje Medicinskog fakulteta u Z., pri tome između ostalog navodeći i kako
se nije vodilo računa da je pok. D. P. dana 5. studenog 2010. pristupio
redovitoj provjeri tjelesne sposobnosti djelatne vojne osobe u skladu s tada važećim
Pravilnikom o privlačenju, selekciji i odabiru kandidata za prijam u djelatnu vojnu
službu („Narodne novine“ 97/08) i zadovoljio test istrčavši 3200m koji se provodi s
ciljem procjene kardiorespiratorne sposobnosti djelatne vojne osobe, smatrajući
stoga upitnom vjerojatnost utvrđivanja teže ishemične bolesti 2008. i 2009. Također i
kako izabrani liječnik je procijenio, unatoč dijagnozi povišenog krvnog tlaka od 2.
veljače 2009 da nisu potrebne daljnje obrade što ukazuje da i nakon dvije godine od
obavljenog pregleda nisu evidentirani simptomi ishemićne bolesti srca a u tom
razdoblju nije nigdje evidentirano da bi bila zatražena liječnička pomoć zbog tegoba
koje se mogu povezati sa smanjenjem kardiorespiratorne sposobnosti. Smatrano je
upitnim kolika je vjerojatnost da bi dodatne pretrage uistinu prevenirale smrtnu
posljedicu te da se vještvom nisu razjasnile ključne činjenice vezane za utvrđivanje
eventualne suodgovornosti tuženika a posebno može li se neupućivanje na dodatnu
kardiološku obradu dovesti u izravnu povezanost sa smrtnim ishodom prednika
tužitelja, uvažavajući sve navedene okolnosti konkretnog događaja u razdoblju od
2008. do 31.ožujka 2011.
Na primjedbe i upite vještaci su se izjasnili dajući dopunski nalaz i mišljenje
pa tako ponavljajući da je postojao niz faktora rizika koji povećavaju mogućnost
kardiovaskularnog događaja isključujući pojam nužno koji podrazumijeva “apsolutno
potrebno“ za što u medicinskoj praksi nema pravila.
Dan je i osvrt na rezultat provjere tjelesne sposobnosti prednika tužitelja od 5.
studenog 2010. pri tome navodeći kako bi se sugeriranim pretragama povećala
vjerojatnost pravovremenog utvrđivanja koronarne bolesti i bez obzira što je provjeru
tjelesne sposobnosti uredno obavio ukazujući kako je znano u praksi da neke osobe
sa značajnom ishemijom miokarda mogu uredno podnijeti povremene fizičke napore
pa da stoga niti jedan test provjere ne daje apsolutnu sigurnost. Vještaci su ostali
kod mišljenja da bi u slučaju dodatne obrade (cikloergometrija, ultrazvuk srca) i
pravovremeno dijagnosticirane ishemične bolesti srca bila povećana vjerojatnost
utvrđivanja koronarne bolesti koja je prema obdukcijskom nalazu počela svakako
prije kardiovaskularnog incidenta sa smrtnim ishodom pa da bi bilo moguće, sa sada
pravovremenim interventnim postupcima prema nalazu koronarografije, ovisno o
lokalnom nalazu, dilatacijom suženog mjesta, postavljanjem stenta ili kardiokirurškom
intervencijom značajno utjecati na ishod ishemične bolesti srca.
Na dopunsko mišljenje tužitelji nisu imali primjedbi dok je tužena smatrala kako je
iz cjelokupne građe a posebno mišljenja Fakulteta u Z., Odbora za sudbena
mišljenja te njegove dopune, u konačnici vidljivo da u medicinskoj praksi nema
pravila po pitanju nužnosti upućivanja na dodatnu kardiološku obradu ističući kao
bitno da je od dana pregleda (2008.) do pristupanja redovitoj provjeri tjelesne
sposobnosti proteklo više od dvije godine, dostavljeno je mišljenje Ministarstva
obrane, Uprave za ljudske potencijale, sektora za potporu ljudskim potencijalima,
Službe za vojno zdravstvo Klasa 702-01/20-01 od 17. prosinca 2020.u sadržaju tamo
pobliže navedenom, prema kojemu se neupućivanje prednika tužitelja na dodatnu
kardiološku obradu ne može dovesti u izravnu povezanost sa smrtnim ishodom
prednika tužitelja iznoseći stav da bi odgovornost tužene u odnosu na odgovornost
prednika tužitelja i njegovog izabranog liječnika mogla iznositi do najviše 30“.,o čemu
se nije tražilo dodatno izjašnjenje vještaka pošto sud smatra da je na pitanja i
primjedbe već odgovoreno.
U odnosu na provedena vještačenja je navesti kako će u smislu čl. 250 ZPP-a,
sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice
potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. U tom smislu vještačenje je
parnična radnja u okviru koje vještak, kao osoba koja raspolaže posebnim
znanstvenim ili stručnim znanjem i iskustvom, primjenjuje znanstvena i stručna
znanja, vještine i metode na činjenice koje predstavljaju predmet vještačenja, iznosi
svoja stručna zapažanja potrebna za utvrđenje sadržaja neke relevantne činjenice i
svoje stajalište o značenju, vjerovanju, uzrocima i posljedicama određenih činjenica
koje bi mogle biti važne za utvrđivanje istinitosti o događaju. ZPP sadrži samo opće
odredbe o vještačenju kojima se ponajviše propisuje procesni tijek vještačenja (čl.
250. do 263. ZPP-a) dok se pravilnost samog vještačenja osigurava postupanjem
lege artis, po pravilima odgovarajuće znanosti, struke ili vještine.
Ovdje je zbog složenosti predmeta i s tim u svezi procijenjene potrebe da na
izradi nalaza i mišljenja treba raditi više vještaka različite specijalnosti, vještačenje
povjereno pravnim osobama i to medicinskom Fakultetu u S., Povjerenstvu za
sudbena pitanja i Medicinskom fakultetu u Z., Odboru za sudbena pitanja, koji
su putem svojih vještaka, kako je to već izloženo, izradili pisani nalaz i mišljenje,
odgovorili na pitanja i primjedbe pismeno, a vještak I. V. se dodatno i
usmeno izjašnjavao na raspravi, čime je strankama omogućeno raspravljanje,
razjašnjenje i postavljanje pitanja te dobivanje odgovora te je u svemu postupljeno u
smislu čl. 260. i 261. ZPPa.
Kako je već navedeno, vještačenja ustanova u S. i Z. se u bitnome ne
razlikuju pošto su temeljem medicinske dokumentacije i spisa, vještaci određeno,
jasno, detaljno i stručno ukazali još 2003. te 2008. prilikom obavljanja periodičnih
pregleda kod tuženika, u nalazima evidentirane i uočljive faktore o mogućoj
ishemičnoj bolesti koji su uz ostale uočene čimbenike rizičnosti pa tako dinamiku
tjelesne težine od 2001. do 2008, povišen indeks tjelesne mase (prema
javnodostupnom saznanju na Google, BMI-indeks tjelesne mase je jedan od načina
procijenjene uhranjenosti koji se izračunava diobom podatka o visini i težini a prema
definiciji Svjetske zdravstvene organizacije vrijednost 18,5-24,9 označava se
normalnom, dok je u vještvu iz Z. utvrđen BMI 31,4 ili pretilost) povišenje
masnoća u krvi(i to ne samo kolesterola, već i lipoproteina niske gustoće) koji je
dodatni razlog ubrzanja aterosklerotskog procesa-ovapnenja krvnih žila, pušenje 20
cigareta dnevno, nesiguran podatak o arterijskoj hipertenziji , sve aterogeni čimbenici
koji povećavaju kardiovaskularni rizik uz dinamiku EKG promjena (dinamika T-
vala:EKG 14.12.2001, sinus ritam uredan; EKG 29.05.2003. sinus ritam, T val u D3
bifazičan; EKG 13.10.2008. greškom datiran 9.08.2007., sinus ritam, sada T val
negativan, prekordijalni odvodi uredni, dakle dinamika od pozitivnog, bifazičnog do
negativnog) koje nisu specifične samo za ishemijske promjene miokarda (smanjena
opskrba srčanog mišića kisikom) ali se moraju isključiti ishemične promjene što ovdje
nije učinjeno, što sve predstavlja aterogene čimbenike i povećava rizik
kardiovaskularnog zbivanja, koje osobito u fazi velikog fizičkog opterećenja kakvom
je bio izložen pok. D. P. tijekom dočasničke izobrazbe predstavljaju
faktore koji su nalagali provjeru potencijalnog kardiovaskularnog rizika uz spomenute
patološke promjene.
Navedeno jasno ukazuje da pok. D. P. uz sve evidentirano i uočljivo,
od čega promjena na EKG uočljiva 2008. prilikom periodičnog pregleda pa i kod
ranijeg 2003. također prilikom periodičnog pregleda, koje su, uz ostale čimbenike
detaljno navedene, upućivali na mogući teški kardiovaskularni događaj, nije mogao
biti proglašen sposobnim bez dodatne koronarne obrade o kojoj su se vještaci
također detaljno izjasnili, što bi povećalo vjerojatnost pravovremenog utvrđivanja
ishemične bolesti srca, na čije postojanje je ukazao i zapisnik obdukcije (opće
ovapnjenje krvnih žila srednjeg stupnja, začepljenje srčanih krvnih žila gotovo u
potpunosti, posebno lijeve srčane krvne žile, povećanje i proširenje cijelog srca,
prošireno vezivno promijenjen srčani mišić), njezino zbrinjavanje uz liječenje
korištenjem mogućnosti danas dostupnim pravovremenim interventnim postupcima
prema nalazu koronarografije i ostalim okolnostima konkretnog slučaja što bi
značajno moglo utjecati na ishod bolesti, a što je propustom prilikom periodičnih
pregleda u čemu su svi vještaci određeni, izostalo i prednik tužitelja upućen na
dočasničku izobrazbu koja je podrazumijevala visok stupanj tjelesnog opterećenja
kroz motoričke vježbe, tijekom kojih je nastupila smrtna posljedica uslijed infarkta kao
prirodnog uzroka smrti a uz stanje krvožilnog sustava i ranijih promjena kako je
opisano u zaključku obducenta.
Proizlazi kako su oba nalaza i mišljenja, za koja sud ocjenjuje da su izrađena
odgovorno savjesno i profesionalno, uz jasno i detaljno obrazlaganje, odgovore na
primjedbe i pitanja te primjenu načela objektivnosti, nepristranosti i stručnog znanja,
izostanak vrednovanja evidentiranih i uočljivih promjena i podataka u nalazima
pribavljenim kod periodičnih pregleda obavljenih 2003. i 2008. koji su uz ostale
čimbenike rizika ukazivali na kardiovaskularna zbivanja, a s tim u svezi potrebu
daljnje liječničke obrade koja bi uz pravovremeno dijagnosticiranje, liječenje ili
kardiovaskularne zahvate, uzev u sadašnje medicinske mogućnosti pravovremenog
uspješnog zbrinjavanja, ocijenili propustom liječnika tuženika koji su rukovodili
pregledima i ocijenili sposobnim prednika tužitelja uslijed čega je bez dodatne obrade
omogućili njegovo uključivanje u zahtjevni program dočasničke izobrazbe koja je
podrazumijevala visok stupanj tjelesnog opterećenja kako to proizlazi iz sadržaja
motoričkih vježbi i trajanja (trčanje, sklekovi i zgibovi), tijekom kojih je nastupila smrt,
čime su dali pouzdanu osnovu zaključivanju kako je propust liječnika tuženika
uzročno posljedično vezan za nastup smrtne posljedice kod pok. D. P..
Istina, u 2008. kad su kod pok. D. P. obavljeni posljednji pregledi
nisu evidentirana njegova javljanja liječniku opće obiteljske medicine vezano za
zdravstvene tegobe u svezi krvožilnog sustava, pri čemu je odgovoriti da se njegovo
zdravstveno stanje ne može definirati samo tom činjenicom jer čitav niz patoloških
kliničkih zbivanja i medicini protječe bez jasnih simptoma (maligne bolesti, razne
bolesti unutrašnjih organa i sl.), kako je to s osnovom ukazano u nalazu i mišljenju
Medicinskog Fakulteta u Z.. Vještaci su bili određeni u mišljenju kako je u
2008. dinamika nalaza u statusu uzev u obzir sve spomenute čimbenike pa i
dinamiku T-vala EKG nalagala provjeru kardiovaskularnog rizika u fazi većeg
opterećenja, što je nesumnjivo bio sastavni dio nastave dočasničke izobrazbe, kako
je to utvrđeno pregledom nastavnog plana i saslušanjem svjedoka M..
Što se tiče krvnog tlaka, kako je to iz oskudnih podataka zdravstvenog kartona
vidljivo, dana 2. veljače 2009. bila je postavljena dijagnoza Esencijalna (primarna)
hipertenzija dok je izmjereni krvni tlak od 130/90 mmm predstavljao normalnu
vrijednost i nije dana terapija, a u narednim zapisima se više ne spominje pa je i
uzeto da je to nesiguran podatak, ali je u svakom slučaju, kako je to ukazao i vještak
Vuković, imati u vidu da liječnik opće medicine nije imao saznanja o riziku vezanom
za mogući fizički napor pacijenta pri obavljanju službe koji bi inače zahtijevao veći
stupanj pažnje u ovom segmentu, čemu je zbog svega ostalog kod periodičnih
pregleda trebalo posvetiti pažnju.
Glede provjere tjelesne sposobnosti prednika tužitelja obavljene 2010., prihvatiti
je već izloženo mišljenje kako su u medicinskoj praksi poznati takvi slučajevi
povremenog podnošenja težih opterećenja i napora te da sam test nije uvijek
apsolutno pouzdan, već su to jedino rezultati medicinske obrade.
Kako je već navedeno, na sve primjedbe i pitanja vještaci su odgovorili detaljno
se izjašnjavajući i ostajući kod nalaza i mišljenja a posebno i kod toga da u
postupanju liječnika obiteljske medicine u konkretnim okolnostima, što je i stav ovog
suda, nema značajnih propusta koji bi upućivali na njegovu odgovornost ili
suodgovornost kada liječnik opće prakse nije imao saznanja o nastavnom planu i
težini fizičkih napora kojima je pok. D. P. bio izložen tijekom izobrazbe
niti je bio upoznat s rezultatima brojnih nalaza koji se pribavljaju za potrebe ocjene
zdravstvene sposobnosti prilikom periodičnih pregleda djelatne vojne osobe, a nije
evidentirano da je pacijent ukazivao na tegobe iz sporne sfere. Također nije
prihvatljivo da bi bio odgovoran ili suodgovoran prednik tužitelja potpisavši izjavu da
nema zdravstvenih tegoba (za potrebe periodičnog pregleda) ili što nije obavijestio o
zdravstvenim tegobama, kako je to naglašeno u dopisu Ministarstva obrane, uprave
za ljudske potencijale od 17. prosinca 2020. (list 420 spisa), kada iz rezultata
postupka ne proizlazi da ih je evidentno osjećao, pri čemu je imati u vidu mišljenje
vještaka o tome da se dio procesa kod težih bolesti obavlja “tiho“, posebno u
početnoj fazi pa ih bolesnik ne mora ni posebno doživjeti kao znak bolesti i signal za
javljanje liječniku, a tužena ne dokazuje niti nudi dokaze koji bi ukazivali na protivno.
Dosljedno, prihvaćajući nalaze i mišljenja kao stručna i objektivna, koja se u
bitnome ne razilaze, sud zaključuje da je kod liječnika tužene došlo do propusta kako
je to gore navedeno koji su u uzročnoposljedičnoj vezi sa nastupom smrti pok.
D. P..
Tvrdnja tužene da su pregledi obavljani sukladno Pravilniku o utvrđivanu
zdravstvene sposobnosti za vojnu službu nije osnovana pošto je, istina, prednik
tužitelja bio na periodičnom pregledu 2008. i utvrđen sposobnim i po starosti(rođen
1967.) trebao obaviti slijedeći periodični pregled 2013. ali je iz naprijed utvrđenog
razvidno kako je već kod periodičnog pregleda 2003. a kasnije 2008. bilo čimbenika
koji su ukazivali na rizičnost, sve detaljno već navedeno, pa u toj situaciji, nije bilo
mjesta proglašenju pok. prednika tužitelja sposobnim, već je u smislu čl. 14.
Pravilnika primjerena okolnostima slučaja jedino mogla biti ocjena:-daljnje
liječenje/dijagnostička obrada, pa utoliko nije ni bitno što Pravilnikom nije propisan
pregled prije upućivanja na dočasničku izobrazbu, kada su indicije za dodatnu
obradu od ranije postojale.
Ovdje je imati u vidu da uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je
veza između štetne radnje i štetne posljedice. Tipičan je onaj uzrok koji redovno
dovodi do određene štete za koju životno iskustvo ukazuje da uzrokuje određene
štetne posljedice, Isključuju se svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks
uzroka koji su prethodili šteti ali nisu tipični za nastanak takve štete. Po prirodi stvari
šteta je posljedica više uzroka, ali od više uzroka treba izdvojiti onaj koji je pravno
odlučujući.
S obzirom da propisi ne daju neposredan odgovor na pitanje pravno relevantne
uzročne veze, u praksi prevladava teorija adekvatne uzročnosti prema kojoj se od
mnogih okolnosti koje su u vezi s nastankom štete uzrokom smatra samo ona koja
po redovnom tijeku stvari dovodi do takve posljedice, a ovdje je, po stavu suda koji
se temelji ocjeni svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno u njihovoj ukupnosti i
međusobnoj povezanosti, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP)
takvom ocijeniti upravo propust liječnika tužene, pa dakle postoji štetna radnja
odnosno propust kao uzrok, koji kao tipičan ima pravno relevantnu uzročnu vezu sa
smrtnom posljedicom, kao štetom.
Odgovornost poslodavca za štetu nastalu radniku na radu propisana je
odredbama čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ 59/96.,94/96.,114/03. i
100/04., ZZR ) i čl. 103. Zakona o radu („Narodne novine“ 149/09.,61/11.,82/12. i
73/13. dalje ZR)
Prema odredbi iz čl. 15. ZZR poslodavac odgovara radniku za štetu nastalu
ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim
propisima obveznog prava
Prema odredbi čl. 102. Zakona o radu ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s
radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu prema općim propisima
obveznog prava.
Poslodavac odgovara na temelju objektivne činjenice da je na strani oštećenika
šteta nastupila.
Pri tom se poslodavac može osloboditi odgovornosti za štetu tek ako dokaže da je šteta na strani radnika nastala zbog nekog nepredvidivog uzroka koji se nije mogao
izbjeći, spriječiti ili otkloniti, radnje treće osobe ili radnje samog oštećenika, koje on
nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti (čl.1067. ZOO)
Sad pok. prednik tužitelja smrtno je stradao tijekom rada, čiji sastavni dio je i
pohađanje dočasničke naobrazbe, pa je tužena odgovorna naknaditi štetu tužiteljima
budući nije dokazala postojanje nijednog razloga koji bi je oslobodili odgovornosti jer
je utvrđeno da ne postoji odgovornost ili suodgovornost liječnika obiteljske medicine,
a smrt prednika tužitelja niti je nastala zbog nekog nepredvidivog uzroka koji se nije
mogao izbjeći, spriječiti ili otkloniti, pošto iz ranijeg proizlazi da je to bilo moguće.
Posebno, glede pozivanja tužene na isključenje prava na naknadu štete kod
ostvarenja prava na kolektivno osiguranje pozivom na policu broj N02362000500
(preslik na str. 254) prema kojoj su osiguranici sve djelatne vojne osobe i OSRH po
kadrovskoj evidenciji s početkom osiguranja u 24 sata 1.01.2011., a trajanjem do
31.12.2012. je odgovoriti kako je odredbom iz čl. 193. st. 6. Zakona o službi u
oružanim snagama propisano kako pripadniku oružanih snaga ne pripada pravo na
naknadu štete ako ostvaruje pravo na kolektivno osiguranje iz čl. 126. Zakona, što
nije primjenjivo u konkretnom slučaju budući je ovaj zakon donijet 2013. dakle poslije
smrti pok. prednika tužitelja, dok u ranijem zakonu takve odredbe nije bilo, a osim
toga iz rezultata postupka ne proizlazi da su tužitelji ostvarivali pravo po toj polici niti
je tužena na tu okolnost ponudila dokaza.
Svi tužitelji ostvaruju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete iza
smrti pok. D. P.. i to temeljem odredbe iz čl.1101. ZOO kojim je (u st.
1.) propisano da u slučaju smrti neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu
neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji)
odnosno (st.2.) da se takva naknada može dosuditi braći i sestrama, djedovima i
bakama, unučadi te izvanbračnom drugu ako je između njih i umrlog postojala trajnija
zajednica života.
Prema pregledanim izvodima iz matice rođenih i vjenčanih, sad pok. D.
Perkušić je bio rođen 11. srpnja 1967. kao sin tužitelja pod 4. M. P. i pod 5.
A. P. te zaključio brak s tužiteljicom pod 1. A. P. 18. prosinca
1990. u kojemu je dana 21. lipnja 1998. rođeno dvoje djece, tužitelji pod 2. D.
Perkušić i pod 3. A. P., dok su tužitelji pod 6. V. P. i pod
7.M. P., njegova rođena braća.
U spisu su sadržana i uvjerenja o prebivalištu prema kojima je tužiteljica pod 1
prijavljena u N. od 30.10.1995., tužitelji pod 2. i 3. od 1998., tužitelj pod 5. od
1967. odnosno 1968. u P., K., I., tužitelj pod 6. od 1991. u
N., a tužitelj pod 7. od 1988. također u N..
Tužiteljica pod 1. A. P., supruga pok. D., iskazivala je o
zajedničkom življenju s obitelji supruga, njegovim roditeljima i braćom, tužiteljima
pod 4., 5., 6. i 7. od njezine udaje 1990. pa do 1991. na selu K., a od tada
nadalje u N. gdje je njezin svekar, tužitelj pod 4. M. P., izgradio kuću te
sinovima, njezinom suprugu i onima pod 6. i 7. dao po jednu etažu da je sami
uređuju, time što je njezina obitelj te onih tužitelja pod 6. V. čija supruga s djecom
je živjela i radila u Njemačkoj do 2010. i 7. M., živjela zajedno u prizemlju dok su
se uređivali stanovi na katu, zajedno kuhajući, plaćajući račune i obrađujući imanje u
I., a 2010. kada je završeno uređivanje etaža, ona sa suprugom i djecom
preselila na treći kat, na drugu etažu tužitelj pod 7. M. s obitelji, prva etaža je
pripala djeveru R. koji ne živi u N. nego u I., a prizemlje je pripalo
tužitelju pod 6. V. P.. Tvrdi da su ih za cijelo vrijeme života pok. D.
koji je imao niska primanja pomagali tužitelji pod 6. i 7., osobito onaj pod 6., što su
nastavili i nakon njegove smrti pošto ona sa primanjima spremačice, uglavnom na
pola radnog vremena nema dostatna primanja za obitelj tako da joj pomažu i u plaćanju režijskih troškova.
Njezin iskaz glede zajedničkog kućanstva i pomoći koju su njezinoj obitelji kao
ekonomski slabijoj zbog niskih primanja pok. D. i njezine nezaposlenosti,
potvrdili su svojim iskazima tužitelji pod 6. V. P. i pod 7. M. P.,
posebno opisujući obitelj svih tužitelja kao onu patrijahalnog tipa koja je u zajednici
živjela u Imotskom (K.) gdje se obrađivalo imanje i sadile različite kulture,
držali svinje i sl., a kasnije tako i u N. nastavili zajedničko kućanstvo, pri čemu su
pomagali obitelji pok. D. koji je imao niža primanja, nezaposlenu suprugu te
posebnih troškova u svezi problematike oko začeća djece (zaključen brak 1990.–
djeca rođena 1998.), potvrđujući kako je najveću pomoć pružao tužitelj pod 6. V.,
kako za života pok. D., tako i kasnije.
Potvrdu njihovim iskazima o načinu življenja i trajanju obiteljske zajednice tužitelja naći je i u iskazima saslušanih svjedoka.
Tako je svjedok M. Š., iskazivao kako je poznavao tužitelje još iz vremena
življenja na selu (tužitelji živjeli u K. a on u Z.) odakle su se
preselili u Nemiru, kao i on, još 90-tih godina gdje su izgradili kuće te su i sada
susjedi. Tako mu je poznato kako su za vrijeme života na selu, svi tužitelji bili u
obiteljskoj i ekonomskoj zajednici a dolaskom u N., zajedno živjeli u prizemlju
prednik tužitelja i njegova braća, tužitelji pod 6. i 7., svi zajedno su nastavili raditi na
imanju u selu, međusobno se pomagali pri čemu su oni pod 6. i 7. pomagali obitelji
pok. D. koji je imao najniža primanja te posebne troškove vezano za začeće
kod supruge, a par mjeseci prije njegove smrti su se domaćinstva razdvojila tako da
je pok. D. s obitelji preselio na treći kat, tužitelj pod 6. V. P. je sa
suprugom i djecom ostao u prizemlju a pod 7. M. P. ja sa suprugom i
djecom preselio na drugi kat. U bitnome suglasno je iskazivao i svjedok D.
Abram, koji je upoznao tužitelje njihovim dolaskom u Nemiru gdje je izgrađena kuća
na tri kata koja nije bila uređena tako da je pok. D. s braćom živio u prizemlju
odnosno na I katu negdje do 2010. kada se preselio na treći kat a ostali na drugi i
prizemlje odnosno prvi kat, time da su se pomagali a posebno je pomoć pružana
D. jer mu supruga nije bila zaposlena a imajući problema sa začećem, bili su
izloženi i posebnim troškovima.
Prihvaćajući kazivanje tužitelja koje svoju potvrdu nalazi u iskazima saslušanih
svjedoka, dugogodišnjih poznanika i susjeda koji su bili u prilici imati neposredna
objektivna saznanja o načinu življenja i rada obitelji pok. D. P.,
obiteljskom i ekonomskom statusu, što nije bilo izvrgnuto osnovanom osporavanju s
protudokazima, ocijeniti je da su sad pok. D. P., njegovi roditelji i braća
od rođenja živjeli u obiteljskoj zajednici na selu (K., I.), koja je nakon
odseljenja u N. njegove obitelji (1991.) te njegove braće koji su također
zasnovali obitelj i dobili djecu i to tužitelj pod 6. V. 1993. te pod 7. M. 1989.
nastavljena u istom obliku i sadržaju odnosa do 2010. kada se svaka obitelj preselila
u svoj za stanovanje pripremljeni stan u istoj kući, gdje su stanujući u prizemlju koje
je jedino u kući bilo dovršeno, živjeli i privređivali te zajednički trošili u obiteljskoj i
ekonomskoj zajednici patrijarhalnog tipa čiji je temelj, po sadržaju odnosa, u pravilu
shvaćanje da se zdrava obitelj i njezin razvoj postiže održavanjem snažnih afektivnih
odnosa između njezinih članova, obiteljskim i ekonomskim zajedništvom te
međusobnoj pomoći, osobito ekonomski najugroženijima, koje shvaćanje je prema
saznanjima iz provedenih dokaza, u obitelji tužitelja bilo pretočeno u svakodnevnu
stvarnost njihovih odnosa koji su nedvojbeno izraz prihvaćanja generacijama
prenošene poruke o bitnosti obitelji i njezinoj vodećoj poziciji u sustavu vrijednosti
društva, za što je, pretpostaviti, oslonac naći i u navikama te običajima kraja iz kojeg
potiču i naroda kojem pripadaju.
Polazeći od navedenog utvrđenja po stavu suda, tužiteljici pod 1. A.
P., koja je u dobi od 43 godine, kao nezaposlena majka dvojice malodobnih
sinova u dobi od 11 godina, ostala bez supruga, životnog partnera kao podrške i
pomoći u životu i radu a istovremeno i sunositelja u izazovima odgovornog
roditeljstva, cijeneći sve okolnosti slučaja, primjerenom je utvrditi i dosuditi pravičnu
naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog gubitka supruga u visini od
340.000,00 kn.
Tužitelj pod 2. D. P. i pod 3. A. P., u dobi od 11
godina ostali su bez oca s kojim su nedvojbeno, polazeći od naravi zajednice u kojoj
se živjelo, kako je to ranije opisano, do njegove smrti imali dovoljno dugo zajedništvo
za ostvarenje duboke emocionalne veze i privrženost i podrške kao važnog zaštitnog
čimbenika u svakodnevnom životu i suočavanju s različitim stresovima koji se
pojavljuju u dnevnoj ili tjednoj rutini, kod čega je, po stavu suda za njih ocijeniti
neupitnom vrijednost socijalne podrške koju bi im otac pružao, čega su, kao i
različitih aktivnosti i vještina, radosti, doživljaja i iskustva koje im je muški roditelj
mogao pružiti, njegovom smrću trajno lišeni, pa uzev u obzir sve navedeno
primjerenim se ukazuje svakome od tužitelja za pretrpljene duševne boli zbog smrti
oca, utvrditi i dosuditi iznos od po 340.000,00 kn.
Protivno navodima tužene, tužiteljici pod 5. A. P., kao majci pok.
D. P. također pripada pravo na pravičnu naknadu neimovinske štete
zbog gubitka sina, za što, prema odredbi iz čl. 1101. st.1. ZOO nužna pretpostavka
nije postojanje trajnije zajednica života.
No, proizlazi iz provedenih dokaza da je pok. D. od rođenja do 1991.
živio u zajednici sa svojim roditeljima na selu i da su bliski obiteljski odnosi
nastavljeni i kad je odselio s obitelji pa i zajednička obrada imanja na selu, pa
prihvaćajući da je cijela obitelj bila čvrsto međusobno povezana, primjerenim se
ukazuje utvrditi i dosuditi majci pok. D. P. A. P.. zatraženi iznos od 340.000,00 kn.
Glede tužitelja pod 6. V. P. i pod 7. M. P., ranije je
utvrđeno kako su zajedno s tužiteljem i roditeljima živjeli na selu do 1991. a nakon
toga do 2010. u prizemlju kuće u N., odvajajući domaćinstva po završetku i
uređenju stanova u obiteljskoj kući u kojoj su nastavili živjeti, svaki na svojoj etaži.
Takav način življenja, sadržaj i trajanje ostvarene zajednice po stavu suda
opravdava utvrđivanje i dosuđenje kao primjerene pravične naknade neimovinske
štete za pretrpljene boli zbog smrti brata svakome od tužitelja u visini od po
120.000,00 kn.
Tužiteljima je valjalo na dosuđene iznose dosuditi i kamatu od 14.srpnja 2012.,
kao slijedećeg dana od podnošenja zahtjeva tuženiku za mirno rješenje spora (čl.
1103. ZOO).
Prihvaćeno je i da se isplata glavnice, kamata i troškova izvrši na račun
punomoćnika pošto su u punomoćima, sukladno čl. 95. st.1. tužitelji izričito ovlastili
punomoćnika za primitak na svoj račun, kako glavnice s kamatama, tako i troškova
postupka, čime su ovlašteno odredili način isplate.
Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a.
Tužiteljima koji su zastupani po punomoćniku je odmjeren trošak tako što je
sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, priloženi popis parničnog troška i
odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12,
103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) za slijedeće radnje:
Za sastav prijedloga za mirno rješenje spora (Tbr. 28) 1030 bodova, za sastav
tužbe (Tbr. 7 točka 1) 1030 bodova, za pristup na ročište od 6. ožujka 2014. 1030
bodova, za pristup na ročište od 18. lipnja 2014. 1030 bodova, za sastav podneska
od 2. srpnja 2014. (Tbr. 8. točka 3.) 50 bodova, za pristup na ročište od 23. listopada
2014. 1030 bodova, za pristup na ročište od 19. ožujka 2015. 1080 bodova, za
pristup na ročište od 11. lipnja 2015. 1080 bodova, za pristup na ročište od 15.
listopada 2015. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 50 bodova, za pristup
na ročište od 3. prosinca 2015. 1080 bodova, za sastav podneska od 6. rujna 2016.
kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka 1080 bodova, za pristup na ročište od
19. listopada 2016. 1080 bodova, za pristup na ročište od 18. siječnja 2017. 1080
bodova, za pristup na ročište od 26. listopada 2017. 1080 bodova, za pristup na
ročište od 23. siječnja 2018. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 50 bodova,
za pristup na ročište od 8. svibnja 2018. 1080 bodova, za pristup na ročište od 5.
srpnja 2018. 1080 bodova, za pristup na ročišta od 18. listopada 2018. i 12. prosinca
2018. po 1080 bodova, za sastav podneska od 26. lipnja 2019. kojim se tužitelji
očituju na nalaz i mišljenje 1080 bodova, za pristup na ročište od 20. siječnja 2020.
1080 bodova, za sastav podneska od 26. kolovoza 2020. (Tbr. 8. točka 3.) 50
bodova, te za pristup na ročište od 11. svibnja 2021. 1600 bodova, što je ukupno
20.990 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn daje iznos od
209.900,00 kn kojemu je s naslova uvećanja radi zastupanja više osoba po Tbr. 36.
(uvećanje za 50%) valjalo dodati iznos od 104.950,00 kn što je ukupno 314.850,00
kn, kojemu je valjalo dodati iznos od 15.750,00 kn s naslova troškova vještačenja,
čemu je dodati s naslova pristojbi koju je uplatio tužitelj pod 6. Vlade Perkušić na ime
pristojbe tužbe u iznosu od 1.100,00 kuna kao i iznos od 1.550,00 kn na ime pristojbe
presude za tužitelja pod 6. V. P.., što predstavlja ukupni trošak tužitelja u
iznosu od 333.250,00 kn.
Trošak je tužiteljima odmjeren sukladno Tar. br. 7., st. 1., Tar. br. 8. st. 1. i 3.,
Tar. br. 9 st. 1. i 5., Tar. br. 28., 36., 48. i 50. Tarife, a ostale radnje koje su tužitelji
popisali nisu im odmjerene budući po nalaženju ovog suda nisu bile potrebne za
vođenje parnice.
Tužitelji su zatražili kamate na parnični trošak tekuće od dana presude osim u
dijelu koji se odnosi na uplate za troškove vještačenja, čija isplata je zatražena
sutradan po uplati pa tako na 5.000,00 od 8.12.2015. a na 10.750,00 od 20.05.2016.
do isplate.
Zahtjev za kamate tekuće od uplate predujma za vještačenje pa do donošenja
prvostupanjske presude, dakle za kamate na iznos od 5.000,00 kn tekuće od
8.12.2015. i na iznos od 10.750,00 kn tekuće od 20.05.2016 pa do donošenja
prvostupanjske presude valjalo je odbiti jer prema odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog
zakona (“Narodne novine“112/12.,25/13., 93/14.,55/16.,73/17. i 131/20., dalje: OZ)
ako plaćanje zatezne kamate nije određeno u ovršnoj ispravi, sud će na prijedlog
ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od
dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, što je prihvaćeno i u
sudskoj praksi (Zaključci sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s
predsjednicima Građanskih odjela Županijskih sudova, održanog 2. lipnja 2017. u
Zagrebu, Su-IV-204/17) pa nema osnove za dosuđenje kamata na troškove postupka od nekog ranijeg datuma.
Radi navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Splitu 7. srpnja 2021.
S U T K I N J A:
Mirjana Rubić
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku
od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom
sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.
DNA:
- pun tužitelja
- zz. tužene
- u spis
Kontrolni broj: 007f1-9a40e-0f227
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA RUBIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.