REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
P 1642/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja
F. H. d.o.o. Z., O.:…, zastupanog po
pun. M. K. i D. P., odvj. u odvj. društvu P. i partneri u S.
protiv tužene K. L. P., O.: …, iz S.,
zastupane po pun. D. M., odvj. u S., radi predaje u posjed i naknade
štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 21. lipnja 2021. g. u prisutnosti
zamjenika pun. tužitelja i zamjenika pun. tužene, dana 7. srpnja 2021. g.,
p r e s u d i o j e
I.Dužna je tužena K. L. P., O.: …, u roku od 15 dana iseliti
iz nekretnine sagrađene na kat. čest. 1. Z. 4613 označenoj kao stambena zgrada
površine 267 m2, upisanoj u A. I. z.u. 10686 k.o. S. i to z.k. tijelo I.-11. E. 0/0, 1.
P. prostor na sjevernom dijelu prizemlja, a koji je označen oznakom A. u elaboratu
etažiranja, ukupne neto površine 78,00 m2 te je slobodnu od osoba stvari predati
tužitelju F. H. d.o.o. Z., O.: ….
II.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 132.000,00 kn sa
zateznom kamatom propisanom zakonom po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i koja na
iznos od:
-6.000,00 kn teče od 11. prosinca 2017. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. siječnja 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. veljače 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. ožujka 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. travnja 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. svibnja 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. lipnja 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. srpnja 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. kolovoza 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. rujna 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. listopada 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. studenog 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. prosinca 2018. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. siječnja 2019. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. veljače 2019. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. ožujka 2019. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. travnja 2019. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. svibnja 2019. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. lipnja 2019. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. srpnja 2019. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. kolovoza 2019. g. do isplate,
-6.000,00 kn teče od 11. rujna 2019. g. do isplate.
r i j e š i o j e :
I.Ne dopušta se preinaka tužbe izvršena u podnesku od 13. svibnja 2021. g. u
dijelu kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 120.000,00 kn s pripadajućim kamatama
za period od 1. listopada 2019. g. do 31. svibnja 2021. g.
II.Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška
iznos od 12.258,75 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 7.
srpnja 2021. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 11. travnja 2019. g. u kojoj je
naveo da je isključivi vlasnik nekretnine sagrađene na kat. čest. 1. Z. 4613 označenoj
kao stambena zgrada površine 267 m2, upisanoj u A. I. z.u. 10686 k.o. S. i to z.k.
tijelo I.-11. E. 0/0, 1. P. prostor na sjevernom dijelu prizemlja, a koji je
označen oznakom A. u elaboratu etažiranja, ukupne neto površine 78,00 m2. Predmetnu
nekretninu tužitelj da je stekao na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine
prijenosom vlasništva zaključenim dana 29. siječnja 2016. g. s t.d. Q. M. d.o.o.
S. koji je solemniziran kod javnog bilježnika I. Š.. K. t.d. Q. M. d.o.o.
S. nije ispunilo svoju tražbinu, tužitelj je stekao punopravno vlasništvo predmetne
nekretnine, odnosno javni bilježnik I. Š. izdao je dana 27. studenog 2017. g.
Potvrdu o stjecanju punopravnog vlasništva nekretnine pod brojem O.-310/17, a
osnovom te potvrde tužitelj je postao punopravni vlasnik. Sporazum o kojem je riječ
potpisan je s t.d. Q. M. d.o.o. S., a tužena da je osnivač, vlasnik i zakonski
zastupnik tog t.d. Tužena da još uvijek, kao i u vrijeme zaključenja Sporazuma,
posjeduje predmetne nekretnine odnosno koristi ih bez valjane pravne osnove i odbija
ih predati tužitelju kao stvarnom vlasniku. Nakon zaključenja Sporazuma tužena da je
inzistirala da osobno koristi predmetne nekretnine, a nakon što je t.d. Q. M.
d.o.o. S. brisano iz Sudskog registra i nadalje je inzistirala na korištenju nekretnina,
pa joj je tužitelj ponudio zaključenje Ugovora o zakupu. Tužena da je cijelo vrijeme
izbjegavala plaćanje zakupnine, obmanjivala tužitelja i bez pravne osnove koristila
nekretnine. Tužitelj da se, radi opisanog ponašanja tužene, ne može koristiti svojim
vlasničkopravnim ovlaštenjima i ne može ući u posjed svojih nekretnina počevši od 27.
studenog 2017. g. pa do dana podnošenja tužbe. Poslovni prostor kao cjelina da je
pogodan za davanje u zakup jer je u naravi podijeljen u dvije funkcionalne cjeline,
prigodno je opremljen i na tržištu se može dati u zakup za iznos od 6.000,00 kn
mjesečno. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženoj naložiti iseliti iz
nekretnine sagrađene na kat. čest. 1. Z. 4613 označenoj kao stambena zgrada
površine 267 m2, upisanoj u A. I. z.u. 10686 k.o. S. i to z.k. tijelo I.-11. E. 0/0, 1.
Poslovni prostor na sjevernom dijelu prizemlja, a koji je označen oznakom A u elaboratu
etažiranja, ukupne neto površine 78,00 m2 te je slobodnu od osoba stvari predati
tužitelju. Zatražena je i isplata iznosa od 102.000,00 kn s pripadajućim kamatama.
U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu
ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužitelj imao zaključen Sporazum
o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva predmetne nekretnine s t.d.
Q. M. d.o.o. S., a tužena da je bila samo zakonski zastupnik te pravne osobe.
Tužitelj da bez ikakve pravne osnove zahtijeva iseljenje i predaju u posjed poslovnog
prostora te isplatu iznosa od 102.000,00 kn za period od 11. prosinca 2017. g. do
11. travnja 2019. g., a prema dostavljenoj dokumentaciji da ne proizlazi da je u tom
razdoblju upravo tužena protupravno koristila poslovni prostor i time ostvarila korist.
Tužitelj je na pripremnom ročištu od 1. listopada 2019. g. zatražio isplatu ukupnog iznosa od 132.000,00 kn s pripadajućim kamatama.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom Sporazuma o osiguranju novčane
tražbine prijenosom vlasništva ''U S., 29. siječnja 2016. g.'', P. o stjecanju
punopravnog vlasništva nekretnine broj O.-310/17 od 27. studenog 2017. g., podataka
dostavljenih od strane P. uprave, P. ureda S., I. S. od 26
studenog 2019. g., izvatka iz S. registra za t.d. Q. M. d.o.o. S., izvatka
s web stranice B..com za apartmane T. R. i izvješća I.. P. postaje
S. od 1. ožujka 2021. g.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.
U ovom postupku tužitelj je ustao pravom vlasničkom tužbom-reivindikacijom,
navodeći da je vlasnik za cijelo nekretnine sagrađene na kat. čest. 1. Z. 4613
označenoj kao stambena zgrada površine 267 m2, upisanoj u A. I. z.u. 10686 k.o. S. i
to z.k. tijelo I.-11. E. 0/0, 1. Poslovni prostor na sjevernom dijelu prizemlja, a koji je
označen oznakom A u elaboratu etažiranja, ukupne neto površine 78,00 m2, a tužena
da bez ikakve pravne osnove koristi poslovni prostor te ga odbija predati tužitelju.
Predmet postupka je i zahtjev za isplatu naknade koristi koju je isključivim korištenjem
poslovnog prostora tužena stekla u visini zakupnine, a koji je zahtjev postavljen
temeljem odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje
temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona i prema kojoj kad je netko tuđu stvar
uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, neovisno od prava na naknadu štete, ili
ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
U skladu s odredbom čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
(Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja
posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. U pravoj vlasničkoj tužbi
tužitelj treba dokazati svoje pravo vlasništva i okolnost da se stvar nalazi u posjedu
tuženika.
Tužitelj je u tužbi naveo da je vlasništvo stekao temeljem Potvrde o stjecanju
punopravnog prava vlasništva nekretnina koju je izdao javni bilježnik I. Š. u S.
pod brojem O.-310/17 od 27. studenog 2017. g.
Ova je Potvrda donesena nakon što je javni bilježnik proveo postupak koji je
opisan u odredbi čl. 325. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14,
55/16 i 73/17, dalje OZ) koji je vrijedio u vrijeme kad je t.d. Q. M. d.o.o. S.
iniciralo ovaj postupak.
Prema odredbi čl. 325. st. 1. OZ-a nakon dospjelosti osigurane tražbine protivnik
osiguranja ovlašten je od predlagatelja osiguranja zatražiti unovčenje predmeta
osiguranja ili mu predložiti da postane punopravni vlasnik stvari, odnosno punopravni
nositelj prava, za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i
troškovima, te poreza. Prema st. 3. ovog čl. prijedlog da postane punopravni vlasnik
stvari, odnosno punopravni nositelj prava, protivnik osiguranja uputit će predlagatelju
osiguranja preko javnog bilježnika. Predlagatelj osiguranja može u roku od 30 dana od
primitka prijedloga, preko istog javnog bilježnika, obavijestiti protivnika osiguranja
pristaje li na njegov prijedlog. Ako predlagatelj osiguranja obavijesti protivnika
osiguranja kako želi postati punopravni vlasnik stvari, odnosno nositelj prava, javni
bilježnik iz st. 3. tog čl. o tome će mu izdati potvrdu u roku od 30 dana. Nadalje, a
prema st. 5. ovog čl., osigurana tražbina se smatra izmjerenom kad predlagatelj
osiguranja postane punopravni vlasnik, odnosno nositelj prava. Na temelju potvrde iz st.
4. predlagatelj osiguranja ima sva ovlaštenja iz odredbe čl. 322. st. 11. i 12. OZ-a.
Ovlaštenja iz odredbe čl. 322. st. 11. i 12. OZ-a su slijedeća: prema st. 11. ako
predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari, odnosno nositelj prava,
ovlašten je tražiti, na temelju potvrde javnog bilježnika o tome, ovrhu radi predaje stvari
u posjed, odnosno ovrhu ili poduzimanje drugih radnji radi stjecanja ovlaštenja na
slobodno vršenje prava čijem je punopravnim nositeljem postao, a prema st. 12. ako
predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik nekretnine, ovlašten je tražiti
brisanje hipoteke na toj nekretnini upisanoj u skladu sa odredbom čl. 319. OZ-a, na
temelju potvrde javnog bilježnika da je postao punopravni vlasnik nekretnine.
Iz Potvrde o stjecanju punopravnog prava vlasništva nekretnina koju je izdao javni
bilježnik I. Š. u S. pod brojem O.-310/17 od 27. studenog 2017. g. proizlazi:
-da su tužitelj i t.d. Q. M. d.o.o. S. dana 29. siječnja 2016. g. sklopili
Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koji
je solemniziran kod javnog bilježnika I. Š. (i koji je dostavljen u spis uz tužbu),
-da je Sporazumom osigurana novčana tražbina tužitelja prema t.d. Q. M.
d.o.o. S. u iznosu od 900.000,00 kn uvećano za kamate fiducijarnim prijenosom prava
vlasništva nekretnine upisane u z.u. 10686 k.o. S. i baš označene kao č. zgr. 4613
S. zgrada, 11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO
(E-11), Poslovni prostor na sjevernom dijelu prizemlja, a koji je označen oznakom ''A'' u
elaboratu etažiranja, ukupne neto površine 78 m2,
-da je t.d. Q. M. d.o.o. S. dana 2. studenog 2017. g. preko javnog
bilježnika I. Š. uputilo pisani prijedlog tužitelju, kao predlagatelju osiguranja, kojim
mu predlaže da postane punopravni vlasnik prenesenih nekretnina u svrhu podmirenja
dugovanja,
-da je javni bilježnik I. Š. 8. studenoga 2017. g. prijedlog t.d. Q. M.
d.o.o. S. preporučenom pošiljkom uputio tužitelju, koji je pismeno preuzeo 10.
studenog 2017. g.,
-da je tužitelj dana 20. studenog 2017. g. preko javnog bilježnika I. Š.
dostavio očitovanje o prijedlogu t.d. Q. M. d.o.o. S. za stjecanje punopravnog
prava vlasništva prenesene nekretnine u zamjenu za podmirenje dugovanja, u kojem se
očitovao da prihvaća prijedlog za stjecanje punopravnog prava vlasništva nekretnine
umjesto izmirenja dugovanja osiguranog Sporazumom o osiguranju novčane tražbine
prijenosom prava vlasništva od 29. siječnja 2016. g. u iznosu od 900.000,00 kn uvećano
za sve kamate,
-da je javni bilježnik I. Š. utvrdio da su ispunjene sve pretpostavke iz odredbe
čl. 325. st. 1., 3., 4., 5. i 6. OZ-a za izdavanje potvrde o punopravnom stjecanju prava
vlasništva nekretnine koja je i izdana na način da u izreci Potvrde stoji slijedeće:
utvrđeno je da je tužitelj postao punopravni vlasnik nekretnina opisanih u obrazloženju
Potvrde, odlučeno je da će Zemljišnoknjižni odjel ovog suda, temeljem Potvrde, izvršiti
brisanje zabilježbe upisane u z.u. 10686 k.o. Split (Pred. 29. siječnja 2016. g., Z-
1756/16) koja zabilježba glasi: ''Na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine
prijenosom prava vlasništva nekretnina pravo vlasništva poslovnog prostora s imena t.d.
Q. M. d.o.o. S. dana kao ranijeg vlasnika uknjižuje se na ime tužitelja radi
osiguranja novčane tražbine u iznosu od 900.000,00 kn sukladno Sporazumu'' te je
navedeno da se temeljem Potvrde o punopravnom stjecanju prava vlasništva osigurana
tražbina u iznosu od 900.000,00 kn uvećano za sve kamate i troškove smatra
izmirenom te tužitelj stječe sva prava iz čl. 322. st. 11. i 12. OZ-a.
Stoga je, prije svega, trebalo zaključiti da je prva pretpostavka za podnošenje
prave vlasničke tužbe ostvarena: tužitelj je dokazao da je temeljem Potvrde koju je
izdao javni bilježnik postao punopravni vlasnik nekretnine koja je predmet ovog
postupka.
Druga je pretpostavka: okolnost da se tužena nalazi u posjedu nekretnine koja je u
vlasništvu tužitelja.
Ovdje treba objasniti iz kojeg je razloga sud dopustio tužitelju iznošenje novih
činjenica i predlaganje novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, a radi se
o podacima s web stranice B..com i iz izvještaja I.. P. postaje S. od
1. ožujka 2021. g.
Tužitelj je u tužbi, naime, tvrdio da se u posjedu sporne nekretnine bez valjane
pravne osnove odnosno bespravno i neovlašteno od 27. studenog 2017. g. nalazi
tužena, a tužena je u odgovoru na tužbu istakla prigovor promašene pasivne
legitimacije te je, dodatno, u podnesku od 14. siječnja 2021. g. kazala kako nije bila u
posjedu spornog poslovnog prostora u 2017. g., nije bila u posjedu u vrijeme
podnošenja tužbe, a niti se u posjedu tog prostora nalazi trenutno.
Radi razjašnjenja ove bitne okolnosti tužitelj je već u tužbi predložio provođenje
dokaza saslušanjem tužene, a tužena nije pristupila na slijedeća zakazana ročišta na
kojima je sud odredio provođenje ovog dokaza: 4. veljače 2020. g., 2. studenog 2020.
g., 18. siječnja 2021. g. i 15. svibnja 2021. g., dostavljajući svaki put medicinsku
dokumentaciju iz koje, po njenom mišljenju, proizlazi nemogućnost pristupa na ročište.
Bez da se detaljno ulazi u opravdanost spriječenosti tužene pristupati na ročišta
dovoljno je, po ocjeni ovog suda, navesti da se, osim, navodne infekcije COVIDOM-19
(u potvrdi liječnika navedeno je samo febrilno stanje), radilo o gastrološkim problemima,
teškom općem zdravstvenom stanju i stanju čekanja na operaciju štitnjače. Tužitelj je na
ročištu od 15. svibnja 2021. g. izrazio mišljenje da iz dostavljene medicinske
dokumentacije, konkretno radi nepristupanja na to ročište, ne proizlazi nemogućnost
dolaska tužene radi saslušanja. Predloženo je sudu odustati od dokaza saslušanjem
tužene te umjesto toga izvršiti pregled dokumentacije o tome tko se nalazi u posjedu
spornog poslovnog prostora koju je tužitelj bio prisiljen pribaviti radi toga što se tužena
nije odazivala pozivima suda radi saslušanja.
Sud je smatrao da se radi o situaciji iz odredbe čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) odnosno
da se radi o činjenicama i dokazima za koje tužitelj nije mogao do zaključenja
prethodnog postupka pretpostaviti da će ih morati pribavljati na takav način, odnosno o
činjenicama i dokazima koje nije mogao iznijeti odnosno predložiti bez svoje krivnje do
trenutka zaključenja prethodnog postupka. Stoga je sud prihvatio iznošenje novih
činjenica i predlaganje novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, a radi se,
kako je već navedeno, o podacima s web stranice B..com i iz izvještaja I..
P. postaje S. od 1. ožujka 2021. g.
Ukratko, iz ovih dokaza proizlazi da je u posjedu poslovnog prostora koji je
predmet ovog postupka tužena, jer je u izvješću I.. P. postaje S. od 1. ožujka
2021. g., koje je sastavila policijska službenica V. V., a nakon terenske
provjere na adresi M., poslovni prostor sa sjeverne strane
zgrade površine 78 m², utvrđeno da se u prizemlju stambene zgrade sa sjeverne strane
uočava poslovni prostor koji ima dva ulaza koja su zaključana te su na prozorima
spuštene metalne rolete te da iz obavljenog razgovora sa susjedima proizlazi da se u
naravi radi o dva apartmana T. R. kojima se koristi odnosno iznajmljuje ih osoba
imena K. L. P. i njen suprug V. P..
Stoga je trebalo prihvatiti reivindikacijski zahtjev tužitelja i naložiti tuženoj iseljenje i
predaju u posjed slobodan od osoba i stvari nekretnine sagrađene na kat. čest. 1. Z.
4613 označenoj kao stambena zgrada površine 267 m2, upisanoj u A. I. z.u. 10686 k.o.
S. i to z.k. tijelo I.-11. E. 0/0, 1. Poslovni prostor na sjevernom dijelu prizemlja, a
koji je označen oznakom A u elaboratu etažiranja, ukupne neto površine 78,00 m2.
Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.
U odnosu na zahtjev za isplatu, prvenstveno treba navesti da je tužitelj nakon
zaključenja prethodnog postupka konačno uredio tužbeni zahtjev u podnesku od 13.
svibnja 2021. g. te je zatražio isplatu ukupnog iznosa od 252.000,00 kn kn s
pripadajućim kamatama, proširivši tako svoj zahtjev za isplatu i za period listopada,
studenog i prosinca 2019. g., cijelu 2020. g. i siječanj, veljaču, ožujak, travanj i svibanj
2021. g., zatraživši isti mjesečni iznos od 6.000,00 kn s pripadajućim kamatama.
Osvrnuti se trebalo na sadržaj odredbe čl. 190. st. 1. ZPP-a prema kojoj tužitelj
može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Postavlja se, stoga, pitanje
da li je nakon zaključenja prethodnog postupka došlo do preinake tužbe koja nije
dopuštena.
Striktnim gramatičkim tumačenjem navedene odredbe ZPP-a ne bi se mogla
dopustiti preinaka. U sudskoj je praksi u dosadašnjoj primjeni novele ZPP-a iz 2013. g.
izražen stav da u sporovima za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u trenutku
zaključenja prethodnog postupka, po prirodi stvari (jer nije proveden dokaz medicinskim
vještačenjem), tužitelj ne može istaknuti potpuno određen tužbeni zahtjev u pogledu
visine štete, već je to moguće učiniti tek tijekom postupka i to u pravilu nakon
provedenog medicinskog vještačenja odnosno da je preinaka tužbenog zahtjeva u
parnicama radi naknade štete radi povrede prava osobnosti nakon provođenja dokaza
medicinskim vještačenjima dopuštena. Ista argumentacija, po mišljenju ovog suda,
treba biti primijenjena i kod uređenja zahtjeva nakon provođenja vještačenja po vještaku
financijsko-knjigovodstvene struke. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o naknadnom
saznanju tužitelja o visini mjesečne zakupnine već o tome da je nakon zaključenja
prethodnog postupka tužitelj obuhvatio još jedno razdoblje trebalo je donijeti rješenje iz
točke I. izreke jer je tužitelj izvršio nedopuštenu preinaku tužbe na način da je nakon
zaključenja prethodnog postupka istaknuo zahtjev na isplatu za period koji nije bio
obuhvaćen zahtjevom iz tužbe, protivno odredbi čl. 190. st. 1. ZPP-a.
Sud nije prihvatio argumentaciju tužitelja da je preinaka izvršena u skladu s
odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a koja propisuje slijedeće: ako tužitelj preinačuje tužbu
tadko da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste
činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može
protiviti. Ovde, naime, nije bila riječ o tome da je tužitelj promijenio zahtjev ostajući pri
istoj činjeničnoj osnovi nego je isti zahtjev postavio i za novo razdoblje.
To znači da je predmet postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 132.000,00
kn s pripadajućim kamatama.
Tužena je u postupku u odnosu na zahtjev za iseljenje i predaju te zahtjev za
isplatu istakla prigovor promašene pasivne legitimacije. U odnosu na reivindikacioni
zahtjev, sud je smatrao da je prigovor očito neosnovan pored utvrđenja iz izvješću II.
Policijske postaje Split od 1. ožujka 2021. g. o tome tko je posjednik prostora.
Što se tiče zahtjeva za isplatu, tužena je svoj prigovor obrazložila pozivajući se na
odredbu čl. 10. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva
zaključenim dana 29. siječnja 2016. g. koji je bio zaključen između tužitelja i t.d. Q.
M. d.o.o. S. u kojem su se ugovorne strane suglasile da dužnik/fiducijarni dužnik i
nadalje ostaje u posjedu nekretnina iz čl. 2. Ugovora te se obvezuje istu koristiti s
pažnjom dobrog gospodara u skladu s njihovom namjenom ne umanjujući im vrijednost
i da neće mijenjati njihovu namjenu bez suglasnosti vjerovnika, dok mu ne bude
vraćeno vlasništvo na tim nekretninama. Nadalje, sud je obaviješten (radi se o
podnesku tužene od 14. siječnja 2021. g.) da je t.d. Q. M. d.o.o. S. brisano iz
S. registra dana 18. listopada 2018. g. rješenjem T. suda u S. broj
T.-18/7790-2, nakon stečajnog postupka otvorenog rješenjem od 29. lipnja 2018. g.
Tužena je zaključila da nisu utvrđene činjenice iz kojih bi proizlazilo da je od 11.
prosinca 2017. g. pa nadalje tužena bila u posjedu spornog poslovnog prostora što bi
opravdavalo isplatu sporne naknade.
U odnosu na odredbu čl. 10. Sporazuma treba navesti da je dozvola za
posjedovanje nekretnine iz ove ugovorne odredbe prestala donošenjem Potvrde o
stjecanju punopravnog prava vlasništva koju je izdao javni bilježnik I. Š., a nakon
što je na inicijativu t.d. Q. M. d.o.o. S. proveden postupak iz odredbe čl. 325.
OZ-a, što je sud već objasnio u ranijem tekstu presude.
Nakon donošenja Potvrde i t.d. Q. M. d.o.o. S., kao i svi ostali posjednici
(posredni i neposredni) nalazili su se u poslovnom prostoru bespravno i dužni su platiti
tužitelju naknadu za to bespravno korištenje. S obzirom da je tužena, suprotno zabrani
iz odredbe čl. 10. Sporazuma, promijenila namjenu poslovnog prostora i pretvorila ga u
dva apartmana za iznajmljivanje, što je više nego očito iz dostavljenih fotografija i
podataka o iznajmljivanju s web stranice B..com, ovaj sud je smatrao kako je
tužitelj dokazao da je nakon provođenja postupka iz odredbe čl. 325. OZ-a, koji je
okončan donošenjem Potvrde od 27. studenog 2017. g., tužena ostala u posjedu
poslovnog prostora koji je bio predmet Sporazuma i Potvrde, poslovni prostor pretvorila
u dva apartmana za iznajmljivanje te ih nesmetano oglašavala i iznajmljivala turistima.
Stoga je upravo tužena pasivno legitimirana u odnosu na zahtjev za isplatu
naknade za bespravno korištenje sporne nekretnine koju je tužitelj zatražio u visini
zakupnine koja se na tržištu mogla postići za poslovni prostor od 78 m2 koji je podijeljen
u dvije funkcionalne cjeline (kako je navedeno u tužbi).
Na prijedlog tužitelja sud je od P. uprave, P. ureda S., I.
S. zatražio podatke o cijeni zakupa poslovnog prostora na adresi M.
smještenog u sjevernom dijelu prizemlja površine 78 m2 te je obaviješten
da to tijelo ne raspolaže traženim podacima o visini mjesečne zakupnine te su
dostavljeni podaci o ugovorenoj mjesečnoj najamnini za:
-poslovni prostor u S., površine 45 m2 u visini od 3.192,00 kn,
-poslovni prostor u S., , površine 32 m2 u visini od 7.000,00 kn,
-poslovni prostor u S., površine 30 m2 u visini od 2.800,00 kn.
S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o poslovnom prostoru koji u naravi
predstavlja dva apartmana T. R., proizlazi da je zatraženi mjesečni iznos
zakupnine od 6.000,00 kn za oba prostora u skladu s dostavljenim podacima P.
uprave o iznosima najamnine, a uvažavajući da je došlo do prenamjene poslovnog
prostora u stambeni prostor podoban za davanje u najam turistima.
Kako tužena poslovni prostor, počevši od donošenja Potvrde javnog bilježnika od
27. studenog 2017. g., koristi bespravno, proizlazi da je osnovan čitav postavljeni
zahtjev za isplatu jer je tužitelj naknadu zatražio počevši od 1. prosinca 2017. g. pa do
30. rujna 2019. g., odnosno za dvadesetdva (22) mjeseca, što ukupno iznosi
132.000,00 kn. Na svaki je mjesečni iznos tužitelj zatražio i isplatu zatezne kamate koja
teče od jedanaestog (11.) u tekućem mjesecu do isplate, što je sud u cijelosti prihvatio
kao razuman datum kada je tužena mogla ostvariti korist od davanja u najam prostora
koji je iz poslovnog pretvorila u stambeni za iznajmljivanje u turističke svrhe.
Kamata je zatražena u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a, a stopa zatezne
kamate postavljena je u skladu s odredbom st. 2. ovog čl., što je sud u cijelosti prihvatio
i odlučio kao u izreci presude pod točkom II.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući
da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici pa je tuženu trebalo obvezati na isplatu parničnog
troška kojem je bio izložen tužitelj.
Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe od 250 bodova, trošak
zastupanja na ročištima od 1. listopada 2019. g., 4. veljače i 2. studenog 2020. g. i 18.
siječnja i 21. lipnja 2021. g. po 62,5 bodova (ukupno 312,5 bodova), trošak zastupanja
na ročištu od 14. svibnja 2021. g. od 125 bodova i trošak sastava podneska od 19.
svibnja 2021. g. od 50 bodova, odnosno ukupno 737,50 bodova, koji je broj bodova
trebalo pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se
dobije na opisani način (7.375,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu
pristojbu tužbe (1.370,00 kn) i presude (1.670,00 kn) te tako dobiti iznos od 12.258,75
kn koji predstavlja trošak kojem je bio izložen tužitelj i kako je trebala glasiti odluka o
troškovima postupka koju je sud izradio u točki II. izreke rješenja.
Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu,
prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14,
55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud
odredio i stopu ove kamate.
Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. svibnja 2021. g. jer sud
smatra da taj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155.
st. 1. ZPP-a.
U Splitu, 7. srpnja 2021. g.
S U D A C :
SANDI PETRIČIĆ v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može
podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi
nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl.
335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
