- 1 -              Rev 2438/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2438/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice F. M., D., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H., K., Š., B. i P., protiv tuženika 1. T. (T. T. R.) P. iz D., 2. mlt. R. P., J., sina T. iz D., kojeg zastupa tuženik pod 1. kao zakonski zastupnik. i 3. mlt. A. P. iz D., koju zastupa tuženik pod 1. kao zakonski zastupnik, a sve tuženike zastupa punomoćnik S. P. L., odvjetnik u M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja  Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1277/12 od 4. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1141/07 od 8. svibnja 2012. , u sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              I. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke pod toč. I izreke kojom je suđeno:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

              "Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici vrijednost oduzetog zemljišta čest.zem.858/3 k.o. G. i umanjuje vrijednost njenog stana koji se nalazi u čest.zgr 930 k.o. G., za ukupan iznos od 350.000,00 Eur-a u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju 1 Eur za devize poslovne banke tužiteljice na dan plaćanja, kao i zakonske zatezne kamate koje teku na taj iznos od dana utuženja do isplate, a obračunavaju se po stopi koja je vrijedila na dan podnošenja tužbe sudu do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

              1.1. Ujedno je drugostupanjskom odlukom preinačena odluka suda prvog stupnja u dijelu odluke o troškovima postupka (toč. II izreke) na način da je odlučeno:

 

              „Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 270.496,80 kn u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

2. Protiv drugostupanjske presude kao i rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka, tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, pobijane presude ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženici su predložili istu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude nije osnovana, dok revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora je zahtjev za naplatu kunske protuvrijednosti iznosa 350.000,00 Eura kao i zakonskih zateznih kamata na taj iznos koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, na ime naknade za vrijednost oduzetog zemljišta čest. zem. 858/3 k.o. G. i umanjenje vrijednost njenog stana u čest. zgr 930 k.o. G., sve iz razloga jer je tuženik bez valjanog pravnog osnova i protiv tužiteljičine volje izgradio objekte na čest. zem. 858/3 k.o. G. koja predstavlja dvorište čest. zgr. 930 k.o. G..

 

7. Sudovi u postupku odbili su tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 221.a ZPP-a utvrdivši da tužiteljica nije dokazala visinu svog potraživanja – visinu vrijednosti oduzetog zemljišta ni visinu umanjenja vrijednosti stana. Pri tom sudovi zaključuju da je to bilo moguće utvrditi jedino građevinskim vještačenjem, a da je tužiteljica predložila provođenje građevinskog vještačenja samo radi utvrđenja vremena, sadržaja i obujma građenja, a ne i radi utvrđenja visine naknade vrijednosti oduzetog zemljišta, odnosno iznosa umanjenja vrijednosti tužiteljičinog stana, koje se traže tužbenim zahtjevom.

 

7.1. S obzirom da su sudovi odbili tužbeni zahtjev, odbijen je i prijedlog za donošenje privremene mjere.

 

8. Suprotno tvrdnji revidenta, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Budući da pobijana presuda nije nerazumljiva niti sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP.

 

8.1. Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP, koju tužiteljica ističe u reviziji, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u svezi s odredbom čl. 221.a ZPP.

 

8.2. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koju tužiteljica ističe u reviziji navodeći pri tom kako joj je onemogućeno dokazati svoje tvrdnje s obzirom da prvostupanjski sud nije proveo dokaz građevinskim vještačenjem na okolnost vremena, sadržaja i obujma gradnje.

 

8.3. To s obzirom na utvrđenje da je na ročištu održanom 25. travnja 2012. punomoćnica tužiteljice izjavila na str. 2. raspravnog zapisnika kako nema daljnjih dokaznih prijedloga te predlaže zaključenje glavne rasprave.

 

8.4. U odnosu na ostale navode iznesene u reviziji kojima revident u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa ovaj sud takve, činjenične navode revidenta nije mogao uzeti u razmatranje niti ispitivati njihovu osnovanost.

 

8.5. Stoga, a kraj utvrđenja da tužiteljica nije predlagala provođenje građevinskog vještačenja na okolnost visine naknade vrijednosti oduzetog zemljišta, odnosno iznosa umanjenja vrijednosti tužiteljičinog stana, koje se traže tužbenim zahtjevom, to je i prema ocjeni ovog suda pravilan zaključak sudova da tužiteljica nije dokazala visinu tužbenog zahtjeva te je stoga tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

 

9. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda odbijena kao neosnovana.

 

10. Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

 

10.1. Odlučujući o dopuštenosti tužiteljičine revizije podnesene protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

10.2. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je također u odluci ovoga suda poslovni broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.

 

10.3. Zbog navedenog je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.