1              Poslovni broj: 1 Us I-1459/2018-37

 

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
     Erazma Barčića 5                                                               Poslovni broj: 1 Us I-1459/2018-37

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice V. G. G. iz P., ..., protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske (ranije: Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske), Zagreb, Runjaninova 2, kojeg zastupa opunomoćenica E. Č. K., zaposlenica tuženika, radi utvrđivanja posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra, 7. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Poništava se rješenje tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske (sada: Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske), KLASA: UP/II-612-08/18-02/0074, URBROJ: 532-06-01-02-01/1-18-3 od 5. listopada 2018. i prvostupanjsko rješenje Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli, KLASA: UP/I-612-08/18-04/0320, URBROJ: 532-04-02-10/3-18-01 od 6. ožujka 2018.

 

              II.              Usvaja se zahtjev tužiteljice za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za otvaranje prozora u vrata na pročelju zgrade u P., na adresi ..., te se nalaže prvostupanjskom tijelu Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, Upravi za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskom odjelu u Puli da izda tužiteljici posebne uvjete za navedeni zahvat.

 

Obrazloženje

 

              1.              Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Puli, KLASA: UP/I-612-08/18-04/0320, URBROJ: 532-04-02-10/3-18-01 od 6. ožujka 2018. odbijen je zahtjev tužiteljice kao vlasnice poslovnog prostora u prizemlju zgrade na adresi ..., P., za utvrđivanje posebnih uvjeta zaštite kulturnog dobra za otvaranje prozora na pročelju te zgrade u vrata, iz razloga što je u postupku utvrđeno da je taj prijedlog u suprotnosti s utvrđenim mjerama zaštite spomeničke cjeline P., upisane u Registar kulturnih dobara.

 

              2.              Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-612-08/18-02/0074, URBROJ: 532-06-01-02-01/1-18-3 od 5. listopada 2018. odbijena kao neosnovana.

 

              3.              Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi, naknadnim podnescima i na raspravi održanoj u ovom sporu navodi, u bitnome, kako smatra da se predmetnim zahvatom (otvaranjem prozora u vrata) ne bi ništa bitno promijenilo u vizuri predmetne zgrade i cijelog tog prostora, te ističe da je priložila fotografiju te zgrade iz 1910. iz koje se vidi da su ranije na mjestu ovog spornog prozora postojala vrata, a da se njoj sada ne dozvoljava da otvori ta vrata. Predložila je da se u sporu provede dokaz vještačenjem na okolnost da li bi se otvaranjem spornog prozora u vrata narušilo pročelje predmetne zgrade te je navela kako smatra da bi prilikom vještačenja trebalo uzeti u obzir činjenicu da pročelje predmetne zgrade nije u cijelosti ravno, već da postoji izbočenje tog pročelja na krajnjem lijevom i krajnjem desnom dijelu pročelja te da se na krajnjem desnom pročelju u prizemlju već nalaze vrata što bi značilo da ako se gleda simetrija u odnosu na ta vrata da bi se onda trebalo dozvoliti otvaranje vrata i na krajnjem lijevom pročelju gdje se sada nalazi ovaj sporni prozor. U tužbenom zahtjevu traži da Sud donese meritornu odluku kao u izreci ove presude.

 

              4.              Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

              5.              U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 21. svibnja 2019., 7. srpnja 2020. i 29. lipnja 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je tužiteljica osobno i opunomoćenica tuženika.

 

              6.              Opunomoćenica tuženika je na navedenoj raspravi pojasnila kako bi se otvaranjem spornog prozora u vrata narušila simetričnost pročelja predmetne zgrade te je pojasnila da je ranije predmetna zgrada bila vrednovana u okviru cijelog bloka i da zato mjere zaštite nisu bile toliko stroge, ali da ranije nisu postojala saznanja koja imaju danas nakon znanstvene metode iz 2016. kada se je izradila nova konzervatorska podloga za potrebe GUP Grada P. Navela je da je sada zgrada pojedinačno valorizirana i da sada ima visoku konzervatorsku vrijednost te da se zato sada strože štiti.

 

              7.              U sporu nije sporno da je tužiteljica prvotno izdano rješenje o prethodnom odobrenju od 2. ožujka 2005. za otvaranje sva četiri prozora u prizemlju pročelja predmetne zgrade koje je uvjetovalo istovremeno otvaranje sva četiri prozora u vrata bez obzira na vlasništvo, međutim kako zbog različitog vlasništva nije bilo moguće izvesti istovremeno otvaranje svih četiri prozora u vrata, to je na zahtjev tužiteljice izdano novo rješenje o prethodnom odobrenju od 11. ožujka 2016. za otvaranje jednog prozora u vlasništvu tužiteljice u vrata na način da se sačuva simetričnost otvora. Nadalje, nije sporno da je predmetna zgrada prvotno bila zaštićena u sklopu bloka koji je imao A2 spomeničku zaštitu, te da je potom konzervatorskom podlogom iz veljače 2016. koja je izrađena za potrebe izmjena i dopuna GUP-a Grada P. u obuhvatu PUP „Stari Grad“ cijeli blok valoriziran u kategoriju A1, a predmetna zgrada je pojedinačno valorizirana u visoku spomeničku A2 kategoriju kao građevina visoke spomeničke vrijednosti šireg gradskog i regionalnog značaja. Također nije sporno da je predmetna zgrada monumentalno oblikovana uglovnica iz 1938./1939. koju je rekonstruirao arhitekt A. T. na uglu karakterističnog trokutastog bloka u neposrednom susjedstvu rimskog amfiteatra A. u P. u duhu talijanske moderne. Također nije sporno da zgrada koja je vidljiva na fotografiji iz 1910. (koju je priložila tužiteljica uz tužbu i na kojoj je sporni prozor bio otvoren u vrata) je prethodila zgradi iz 1938./1939. koju je rekonstruirao arhitekt A. T., odnosno da se na toj fotografiji radi o zgradi iz doba Austro-Ugarske koja je imala naziv „Doktorska kuća“, dok je kasnije ta zgrada 1938./1939. rekonstruirana u stilu talijanske moderne. Također nije sporno da je tužiteljica već izvršila promjenu spornog prozora njezinog poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju predmetne zgrade u vrata.

 

              8.              Međutim, u sporu je sporno da li se tom promjenom narušava izgled pročelja te zgrade i kulturna vrijednost te zgrade koja je zaštićena kao pojedinačno kulturno dobro, odnosno da li se tim zahvatom narušavaju bitna povijena obilježja predmetne zgrade i degradira mikrolokacija i osnovna autorska zamisao projektanta A. T.

 

              9.              Sud je radi utvrđenja ove sporne činjenice u sporu izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

              10.              Sud je u sporu proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku N. O.-S., dipl. ing. arh., koja se ujedno nalazi i na popisu osoba koje na području Istarske županije imaju dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, a na okolnost da li se otvaranjem spornog prozora u vrata narušava pročelje predmetne zgrade i kulturna vrijednost te zgrade.

 

              11.              Pri tome se napominje da se je tuženik protivio provođenju dokaza navedenim vještačenjem u ovom sporu, jer tuženik smatra da je stručno očitovanje o žalbenim navodima koje je pribavljeno u tijeku drugostupanjskog žalbenog postupka izradila stručna osoba koja posjeduje stručno znanje iz zaštite kulturnih dobara, a pored toga tuženik smatra da vještak za arhitekturu i graditeljstvo ne posjeduje potrebna stručna znanja za provođenje vještačenja nad kulturnim dobrom te da nije ovlašten vještačiti konzervatorsku djelatnost i da se stoga nalaz i mišljenje takvog vještaka ne može smatrati pravo relevantnim za utvrđivanje činjeničnog stanja.

 

              12.              Međutim, sukladno čl. 33. ZUS, u upravnom sporu Sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, te stranke mogu predlagati činjenice koje treba utvrditi i dokaze kojima se one mogu utvrditi, a dokaz je, pored ostaloga, nalaz i mišljenje vještaka. Stoga Sud smatra da je u ovoj vrsti spora potrebno dopustiti stranci da nepristranim vještačenjem dokazuje drugačije, jer bi se u suprotnom radilo o procjeni konzervatora koju ne bi bilo moguće ni na koji način preispitati. Pri tome se navodi da je Sud u ovom sporu kao vještaka imenovao osobu arhitektonske struke koja se k tome nalazi i na popisu osoba koje imaju dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, pa su stoga neosnovani navodi tuženika da se radi o osobi koja ne posjeduje potrebna stručna znanja za provođenje vještačenja nad kulturnim dobrom. Pored toga iz stručnog mišljenja od 19. srpnja 2018. pribavljenog u žalbenom postupku slijedi da je isto sastavljeno od strane dipl. ing. arh. – konzervatora, dakle osobe koje je arhitektonske struke.

 

              13.              Na temelju razmatranja svih dokaza provedenih u ovom sporu te cijeneći utvrđene činjenice i mjerodavne zakonske odredbe, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

 

              14.              Naime, čl. 62. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine,“ broj 69/1999, 151/2003, 157/2003, 100/2004, 87/2009, 88/2010, 61/2011, 25/2012, 136/2012, 157/2013, 152/2014, 98/2015, 102/2015 i 44/2017, dalje: ZZOKD) propisano je da radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području prostornih međa kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz čl. 61.b st. 3. tog Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Nadležno tijelo ovlašteno je prije izdavanja prethodnog odobrenja prema potrebi utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnoga dobra. St. 2. istog članka propisano je da se kao radnje iz st. 1. tog članka smatraju osobito: građenje i radovi iz članka 61.b stavka 4. ovoga Zakona, konzerviranje, restauriranje, premještanje kulturnoga dobra i drugi slični radovi, rad industrijskih i drugih postrojenja i radilišta, sanacija i adaptacija kulturnoga dobra u smislu tog Zakona, kao i građenje ostalih jednostavnih i drugih građevina i radova na području na kojem se nalazi kulturno dobro.

 

15.              Iz prvostupanjskog rješenja slijedi da bi se rastvaranjem prizemne zone, otvaranjem svih prozora u vrata u prizemlju, degradiralo osnovnu autorsku zamisao A. T. Nadalje, obrazloženo je da je ulični niz u A. u. i cijeli blok nužno rehabilitirati interpolacijama i da stoga njegov početak, uglovnica A. T., treba ostati sigurno oblikovno ishodište za rekonstrukciju ove osjetljive i ambijentalno važne mikrolokacije.

 

              16.              Iz osporavanoga rješenja tuženika slijedi da je predmetna zgrada valorizirana u visoku A2 kategoriju kao „visoka spomenička vrijednost šireg gradskog i regionalnog značaja“ koje treba očuvati i obnoviti metodama znanstvene obrade, vraćanjem građevina ili dijelova građevina u izvorno stanje, a na kojima je dozvoljeno rušenje samo neadekvatnih suvremenih dodataka građevini. Naveo je da je zgrada detaljno obrađena i valorizirana te da na osnovu toga nisu moguće dalje intervencije na narušavanju njene izvornosti i cjelovitosti. Tuženik smatra da na predmetnoj zgradi zbog njezine urbanističke i arhitektonske vrijednosti, pozicije uz rimski amfiteatar i prilaznim ulicama prema amfiteatru, izražene jednostavnosti u oblikovanju, sve intervencije na toj zgradi mogu biti usmjerene samo prema njenom očuvanju i vraćanju izvornosti. Naveo je da se ovdje radi o otvaranju vrata umjesto prozora u prizemlju volumena na uglu zgrade koji je naglašen i po horizontali i po vertikali i kao takav da je veoma bitan dio oblikovanja zgrade te da se daljnjim otvaranjem baznog monumentalnog volumena prizemlja zgrade mijenjanju osnovne značajke oblikovanja, cjelovitost i karakter zgrade i okolnog povijesnog ambijenta. Tuženik je stava da je sve dalje zahvate moguće planirati na način da se namjena prostora unutar zgrade prilagodi njenoj arhitekturi na način da se korištenje unutrašnjih prostora ne reflektira na pročeljima jer bilo kakve dalje izmjene pročelja nisu prihvatljive prema važećim prostorno-planskim i konzervatorskim dokumentima.  

 

              17.              Iz pismenog nalaza i mišljenja od 12. veljače 2021. te usmenog iskaza vještakinje N. O.-S., dipl. ing. arh., slijedi u bitnome da je iz fotografija predmetne i okolnih zgrada vidljiv suodnos amfiteatra i susjednih mu zgrada, da su vidljivi različiti stilovi i različiti pogledi na arhitekturu, ali da je sve to zajedno uklopljeno u jedan sklad koji tvori dio grada i sveukupnu sliku grada, te da se ne opaža da bi otvori u prizemlju okolnih zagrada bili presudni element kojega bi trebalo konzervirati. Vještakinja je nadalje u svom pisanom nalazu i mišljenju uvrstila pisane tekstove iz kojih slijedi da je na više zgrada A. T. vršena određena intervencija u većem ili manjem obimu pa je time htjela ukazati kako nijedno njegovo arhitektonsko ostvarenje nije konzervirano, što osobno podržava, jer smatra da obnova arhitekture koju ljudi koriste za svoje potrebe nije konzervacija i ne može biti. Nadalje vještakinja je u svom pisanom nalazu i mišljenju ukazala kako je iz fotografije predmetne zgrade vidljivo kako simetrija krajnje desnog i krajnje lijevog dijela pročelja ne postoji iz razloga što je lijevi dio oblikovan različito od desnoga dijela i u arhitektonskim ostvarenjima simetrija nije uvijek pravilo, te je pojasnila kako postoje arhitektonska djela gdje je simetrija ishodište, ali da kod ove zgrade to nije slučaj. Također je navela da ako se gleda mogućnost postavljanja vrata (pretpostavka: u osnovnoj zamisli arhitekta) na krajnje desni i na krajnje lijevi dio pročelja da to je moguće, ali u predmetnom slučaju to tako arhitekt nije bio zamislio, najvjerojatnije stoga što prostor u tom dijelu zgrade nije trebao vrata za izlaz/ulaz, već su u to vrijeme bila dovoljna jedna vrata za ulaz/izlaz. Međutim vještakinja je navela da kako se vrijeme mijenja, to da se mijenjaju i potrebe ljudi koji zgradu koriste, mijenjaju se životni principi i uporaba prostora za stanovanje i življenje radi čega se dešavaju promjene na zgradama, kako bi se prostor prilagodio novim životnim potrebama. Pojasnila je da se arhitektura mijenja i prilagođava ljudskim potrebama, čuvajući što je više moguće osnovni oblik koji priča o prošlom vremenu. Navela je da je predmetna zgrada 1910. na ovom spornom mjestu imala otvorena vrata, da je kasnije zgrada u drugom svjetskom ratu bila bombardirana, ali nema podataka do koje mjere je bila oštećena, te da je potom rekonstruirana po arhitektu A. T. koji je sačinio projekt rekonstrukcije prema potrebama tadašnjih stanovnika/korisnika, što znači da je arhitektura osnovne zgrade već tada promijenjena. Zaključno vještakinja smatra da se otvaranjem spornog prozora poslovnog prostora tužiteljice u vrata ne narušava izgled pročelja predmetne zgrade i kulturna vrijednost te zgrade i bitna povijesna obilježja te zgrade. Također vještakinja je mišljenja da, s obzirom da su i druga ostvarenja arhitekta A. T. već mijenjana, da se predmetnim zahvatom ne bi degradirala osnovna zamisao A. T.

 

18.              Vještakinja je u svom usmenom iskazu dodatno pojasnila da na predmetnoj zgradi nema čiste simetrije, da je simetrična samo njezina sredina, da stoga smatra da je prihvatljivo za predmetnu zgradu otvaranje spornog prozora u vrata, a na upit Suda je iskazala kako u odnosu na otvaranje spornog prozora u vrata ne utječe okolnost što je u međuvremenu povećana kategorija zaštite predmetne zgrade, te je pojasnila da kada je povećana kategorija zaštite te zgrade da je povećana njezina zaštita, ali da to ne znači konzerviranje zgrade. Pojasnila je i kako je predmetna zgrada otpočetka bila predviđena za svakodnevni život, odnosno od kada ju je projektirao A. T. te da je to istraživala te da se u pogledu arhitekture ništa nije mijenjalo od tada pa do sada, odnosno da je tada A. T. projektirao za potrebe života, a i danas arhitektura služi za potrebe života, a ne sama sebi. 

 

              19.              U pismenom nalazu i mišljenju su sadržane fotografije pročelja predmetne zgrade na kojima je u prizemlju vidljiv sporni prozor (koji je već pretvoren u vrata) i ostali otvori u prizemlju na tom pročelju zgrade. Vidljivo je da se u prizemlju prvo nalaze sporna vrata, zatim opet vrata, pa prozor, pa vrata, pa prozor, pa jedna veća vrata.

 

              20.              Vještakinja je u svom dopisu upućenog ovom Sudu od 7. siječnja 2021. navela da se radi o izuzetno zahtjevnom i kompleksnom predmetu i da je u cilju njegovog rješavanja poduzela više analiza, rađenja i proučavanja literature, obavljanja razgovora s pojedinim kolegama, fotografiranje šireg okoliša te gledanja stanja i u drugim gradovima, sve kako bi mogla donijeti stručno mišljenje. Također je u nalazu i mišljenju navela da je tri puta izlazila na lice mjesta i da je dva puta fotodokumentirala predmetnu zgradu i sve okolne ulice i zgrade. Iz toga slijedi da je vještakinja detaljno i sveobuhvatno pristupila izradi svog nalaza i mišljenja.

 

              21.              Opunomoćenica tuženika je na navedenoj raspravi u odnosu na dani pismeni i usmeni nalaz i mišljenje navedene vještakinje izjavila da se je vještakinja više puta očitovala da zgrade služe za život, međutim kulturna zaštita ne podrazumijeva konzervaciju života, već se nastoji udovoljiti potrebama suvremenog života, ali na način da konzervatori procjenjuju što se može dozvoliti od zahvata. U odnosu na simetriju ili nesimetriju pročelja predmetne zgrade navela je da to nije toliko bitno, koliko je bitno da se zaštiti djelo A. T. te je navela da se ovdje štiti  monumentalno pročelje predmetne zgrade te da konzervatori žele zadržati do pročelje u budućnosti u što izvornijem obliku. Napomenula je kako je sada predmetna zgrada posebno zaštićena kako bi se zadržala u izvornom obliku.

 

22.              Također tuženik je u svom podnesku od 16. lipnja 2021., nakon što mu je dostavljen navedeni nalaz i mišljenje na znanje, prigovorio tom nalazu i mišljenju. Tuženik se u bitnome ne slaže s odabranim pristupom vještakinje te navodi da je vještakinja ovaj predmet učinila kompleksnim i zahtjevnim iako se radi o redovitom postupanju nadležnog tijela, zatim je naveo da predmetna zgrada predstavlja jedinstvenu zgradu i da se stoga ne može uspoređivati s okolnim zgradama, zatim je naveo da vještakinja u svom pismenom nalazu i mišljenju iznosi svoj osobni dojam, definicije arhitekture i teorije značenja arhitekture te svoje osobne stavove o različitim temama iz struke i izvan struke pa stoga smatra da vještakinja time želi naći način kako da se ovaj nezakonito izvedeni otvor opravda što da to vještačenje čini pristranim. Zaključno smatra da navedeni nalaz i mišljenje nije utemeljen na ZZOKD.   

 

              23.              Sud djelomično prihvaća navedene primjedbe tuženika. Naime, točno je da je pisani nalaz i mišljenje u pojedinim dijelovima nepotrebno opsežan i da djelom sadrži osobne dojmove vještakinje. Međutim, navedeni nalaz i mišljenje, pored toga, sadrži i odgovore na odlučna pitanja u ovom sporu, a ta bitna pitanja je vještakinja još dodatno pojasnila na raspravi održanoj u ovom sporu, te je za iste dala jasne i logične razloge. Stoga Sud cijeni da je njezin nalaz i mišljenje mogao poslužiti kao valjana osnova z donošenje odluke u ovom sporu.  

 

              24.              Dakle, u bitnome vještakinja smatra da otvaranje spornog prozora u vrata na pročelju predmetne zgrade ne bi narušilo kulturnu vrijednost te zgrade iz razloga što ne postoji čista simetrija na predmetnom pročelju te zgrade, zatim iz razloga što je osnovna zamisao arhitekta A. T. bila da predmetna zgrada služi potrebama života, a otvaranjem spornog prozora u vrata zadovoljavaju se potrebe današnjeg života, a k tome se tim zahvatom bitno ne mijenja izgled tog pročelja predmetne zgrade, te pri tome povećana kategorija zaštite predmetne zgrade ne znači konzerviranje zgrade pogotovo ne otvora u prizemlju te zgrade. Vještakinja je u svom pisanom nalazu i mišljenju pojasnila u odnosu na to da li bi se otvaranjem spornog prozora u vrata narušila osnovna zamisao arhitekta A. T. kako je otvaranje ovih vrata u osnovnoj zamisli arhitekta na krajnje desni i na krajnje lijevi dio pročelja moguć, ali da to tada tako arhitekt nije zamislio najvjerojatnije iz razloga što prostor u tom dijelu zgrade tada nije trebao vrata za izlaz/ulaz, ali kako se vrijeme mijenja to se mijenjaju i potrebe ljudi koji zgradu koriste.

 

              25.              Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitima, radi čega je Sud iste poništio i na temelju odredbe čl. 58. st. 1. ZUS odlučio kao u točkama I. i II. izreke ove presude čime je ovaj predmet meritorno riješen.

 

              26.              Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljici nije nastala obveza plaćanja sudskih  pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

 

U Rijeci 7. srpnja 2021.

Sutkinja

 

Vesna Perić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

                Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).