Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 8 Gž-469/2021-2

1

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 8 -469/2021-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mldb. B. P. iz Z., OIB…., kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica M. P. Š. iz Z., OIB……, a oboje zastupa punomoćnica B. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. osiguranje d.d. sa sjedištem u Z., OIB….. i umješača na stani tuženika M. D. iz Z., OIB…., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu  br. Pn-80/2018-38 od 4. ožujka 2021., 7. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o j e   i   r i j e š i o

 

I. Žalba se djelomično prihvaća kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana i u pobijanom dijelu – dijelu točke I. (u odnosu na svotu od 30.452,00 kune) i dijelu točke II. (u odnosu na svotu od 6.862,00 kune) presude, te rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu  br. Pn-80/2018-38 od 4. ožujka 2021. se:

 

a) potvrđuje rješenje, te u dijelu ožalbenog dijela točke I. presude u kojem je tuženiku naložena isplata svote od 30.452,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

 

- 10.952,00 kune teče od 26. travnja 2018. do isplate,

- 18.000,00 kuna teče od 6. srpnja 2020. do isplate,

- 1.500,00 kuna teče od 4. ožujka 2021. do isplate,

 

te u ožalbenom dijelu točke II. u kojem je tužitelju dosuđen parnični trošak od 6.863,00 kune s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (povrh neožalbenih 6.900,00 kuna).

 

b) preinačuje u preostalom ožalbenom dijelu točke I. presude u kojem je dosuđena zatezna zakonska kamata na svotu od 20.000,00 kuna za razdoblje od 26. travnja 2018. do 6. srpnja 2020. i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

 

rješenjem

 

"Dopušta se preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

 

te presudom:

 

"I. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. sa sjedištem u Z., OIB……, isplatiti tužitelju mldb. B. P. iz Z., OIB……, zastupan po majci i zakonskoj zastupnici M. P. Š. iz Z. U. J. P. 12, OIB…., iznos od 54.500,00 kn (slovima: pedestčetititisućepetstokuna), sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 49.000,00 kn teče od 26.04.2018. do isplate,

- 5.500,00 kn teče od 04.03.2021. do isplate, sve po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. sa sjedištem u Z., OIB…., isplatiti tužitelju mldb. B. P. iz Z., OIB……, zastupan po majci i zakonskoj zastupnici M. P. Š. iz Z. U. OIB……, trošak parničnog postupka u iznosu od 13.763,00 kn (slovima: trinaesttisuća sedamstošezdesettrikune) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 04.03.2021. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje od tuženika isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 49.000,00 kn za razdoblje od 28.11.2017. do 26.04.2018., kao i dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.500,00 kn za razdoblje od 28.11.2017. do 04.03.2021.

 

IV. Odbija se dio zahtjeva tužitelja s naslova troška parničnog postupka u prekomjerno zatraženom iznosu."

 

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom, pobija tuženik u dijelu točaka I. i II., u kojima je dosuđeno više od 24.048,00 kuna, te na ime troška više od 6.900,00 kuna, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a po potrebi predmet vratiti na ponovno suđenje. Tuženik žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Tuženik se žali i na rješenje kojim je dopušteno preinačenje tužbe.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba u pretežitom dijelu nije osnovana.

 

5. Predmet spora bio je zahtjev za naknadu štete koju je malodobni tužitelj pretrpio  uslijed naleta vozila osiguranog kod tuženika na njega kao pješaka na pješačkom prijelazu za vrijeme zelenog svjetla.

 

6. Među strankama nije bila sporna odgovornost tuženika, kao i činjenica da je tuženik tužitelju, u postupku koji je prethodio sudskom postupku, isplatio 30.000,00 kuna i to na ime neimovinske štete 28.000,00 i 2.000,00 na ime imovinske štete (tuđe njega i pomoć).

 

7. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio isplatu 31.800,00 kuna, smatrajući da bi mu pripadala naknada od ukupno 61.800,00 kuna i to za neimovinsku štetu 59.000,00 kuna te imovinsku štetu 2.800,00 kuna, da bi, nakon medicinskog vještačenja, preinačio tužbu na način da zahtjeva isplatu 54.500,00 kuna, smatrajući da bi imao pravo na naknadu od 77.000,00 kuna za neimovinsku štetu, te 7.500,00 za imovinsku štetu.

 

8. Sud je pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a, jer je tek nakon medicinskog vještačenja tužitelj dobio potpuno saznanje o realnoj šteti po opsegu i visini, a ovaj drugostupanjski sud takav stav prvostupanjskog suda smatra ispravnim i na zakonu utemeljenim. Stoga nisu utemeljeni žalbeni navodi o tome kako je do preinake tužbe došlo zbog promjene Orijentacijskih kriterija, radi čega je žalbu u odnosu na pobijano rješenje trebalo odbiti, a rješenje potvrditi i odlučiti kao u točki I. a) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe članka  380. točka 2. ZPP-a.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz točke 11. na koju opisno ukazuje tuženik navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pogrešno uz to navodeći da je riječ o točki 13. Dakle, protivno žalbenim navodima, presuda nema nedostataka, izreka nije nerazumljiva, nema proturječnosti, i ima razloga o odlučnim činjenicama. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10. Tuženik žalbu podnosi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne navodi koju to činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, a jedino što bi predstavljalo tvrdnju o pogrešno utvrđenoj činjenici je visina naknade za sat tuđe njege i pomoći od 25,00 kuna, što da bi bila previsoka naknada za nestručni rad, jer je notorno da naknada i za najjednostavnije, nestručne poslove, iznosi barem toliko. Stoga nije ostvaren niti ovaj žalbeni razlog.

 

11. Žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud trebao obrazložiti koliku naknadu dosuđuje za pojedine kvalifikatorne okolnosti nastale neimovinske štete nije osnovana, visina naknade za povredu prava osobnosti, odnosno povredu prava na fizičko i psihičko zdravlje dosuđuje se u jednom iznosu, koji ovisi o kvalifikatornim okolnostima povrede, a ne odmjerava se i ne treba se odmjeravati za svaku kvalifikatornu okolnost posebno.

 

12. Stoga, kako je tuženik po ovom osnovu već isplatio 28.000,00, ne žali se na daljnje dosuđeni iznos od 20.048,00, to je u odnosu na ožalbenu svotu od 28.952,00 kune neimovinske štete trebalo potvrditi prvostupanjsku presudu. U pravu je, međutim, žalitelj da na dosuđenu svotu za neimovinsku štetu, koja je obuhvaćena tek preinakom tužbe, zatezna kamata može teći tek od dana kada je takav zahtjev postavljen, a to je 6. srpnja 2020. (tužbeni zahtjev povećan s 31.000,00 na 49.000,00 kuna, dakle za 18.000,00 kuna) radi čega je u odnosu na tijek zatezne kamate valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.    

 

13. U odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete (tuđa njega i pomoć) prvostupanjski je sud je valjano dosudio 25,00 kuna po satu, što naknadu za ovu štetu čini osnovanom u ukupnoj visini od 7.500,00 kuna. Kako je tuženik već isplatio 2.000,00 kuna, a ne žali se na dosuđenih još 4.000,00 kuna to je u odnosu na ožalbeni dosuđeni dio od 1.500,00 kuna valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu te prvostupanjsku presudu potvrditi.  

 

14. U odnosu na troškove postupka žalba ne sadrži posebne navode o tome zašto bi o troškovima postupka odluka prvostupanjskog suda bila pogrešna, već se samo ta odluka pobija u dijelu u kojem su troškovi dosuđeni u većem iznosu od 6.900,00 kuna. S obzirom na uspjeh stranaka u parnici, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je odluka prvostupanjskog suda pravilna radi čega je o troškovima postupka, u dijelu u kojem je ta odluka ožalbena, žalbu valjalo odbiti.

 

15. Kako tuženik s žalbom u pretežitom dijelu nije uspio, pa tako nije uspio u odnosu na pobijano rješenje, a niti u pogledu odluke o glavnoj stvari, već samo u pogledu sporedne tražbine (tijeka zatezne kamate), to je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke).

 

 

Dubrovnik, 7. srpnja 2021.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu