- 1 -              Revd 1280/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1280/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz S. P. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o., Z., protiv tuženika Z. Š. iz S. P. S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. S., odvjetniku iz N. G., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-387/2019-3 od 20. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-179/17-22 od 21. ožujka 2019., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

              II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-387/2019-3 od 20. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj P-179/17-22 od 21. ožujka 2019., a zbog dvanaest pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

2. U odgovoru na prijedlog tuženik predlaže odbiti prijedlog tužiteljice kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženiku.

 

3. Prijedlog nije dopušten.

 

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

 

5.1. Tužiteljica u svom prijedlogu ističe slijedeća pitanja:

 

              A. Da li u postupku u kojemu se tuženik poziva na povjerenje u zemljišne knjige potreban valjani pravni temelj i modus stjecanja vlasništva tuženika?

 

              B. Predstavlja li zaključak drugostupanjskog suda da u postupku utvrđenja vlasništva nije bitan valjani temelj i modus stjecanja tuženika povredu prava na pravično suđenje?

 

              C. Ako je tužitelj upisan u zemljišne knjige na svojim nekretninama (povijesni izvadak) i nesmetano ih posjeduje 48 godina može li mu nedostajati savjesnosti u stjecanju svojih nekretnina dosjelošću zbog pogreške suda u zemljišnim knjigama i nezakonitim provođenjem tuđeg rješenja?

 

              D. Jesu li javni dokumenti tužiteljice A. B. rođ. K. sada G.; upis u zemljišne knjige, povijesni izvadak, rodni list, ugovor o kupoprodaji i rješenje o naknadi dokaz u smislu javnih isprava i sadržaja podložni izmjeni temeljem pretpostavke suda?

 

              E. Postoji li pravomoćnost rješenja za osobe koje nisu prisustvovale postupcima niti im je dostavljeno rješenje?

 

              F. Predstavlja li činjenica upisa tuđeg ostavinskog rješenja različitog imena i provođenja samo u zemljišnim knjigama (ovdje A.) protivno zakonu o zemljišnim knjigama razlog za izvlaštenje vlasnika (A.) koji u stvarnosti održava i samostalno posjeduje svoje nekretnine 48 godina uz napomenu da nikada nije obaviještena o nezakonitom provođenju tuđeg rješenja?

 

              G. Predstavlja li naknadi upis ugovora tuženika sa retroaktivnim datumom od 22.05.2017. u tijeku postupka po tužbi od 27.01.2017. nezakonito postupanje i povredu prava na pravično suđenje čl. 6. st. 1. konvencije?

 

              H. Postoji li osnova za donošenje I-stupanjske presude ako je u tijeku postupak tužiteljice kojim osporava zakonitost upisa tuženika u zemljišne knjige?

 

              I. Postoji li povreda prava na mirno uživanje vlasništva tužiteljice zbog nezakonitog postupanja suda (provedbe tuđeg rješenja) obzirom da je tužiteljica u samostalnom, nesmetanom, poštenom, zakonitom, istinitom posjedu predmetnih nekretnina od stjecanja (zk. ul. 92. od 1971.g.; zk. ul. 1120 od 1982,g.) koje traje i danas?

 

              J. Predstavlja li provođenje upisa vlasništva u zemljišnim knjigama na temelju rješenja o nasljeđivanju iza pokojne jedne osobe (A. B.) u odnosu na upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika koji je sasvim druga i živuća osoba (A. B. rođ. K. sada G.) ništetan i nezakoniti upis obzirom je suprotnosti sa zemljišno knjižnim stanjem i zaštitom povjerenja u zemljišne knjige, te stvarnim stanjem vlasništva tužiteljice?

 

              K. Ima li sud ovlaštenje u presudi odlučivati suprotno javnim ispravama kako se tužiteljica trebala zvati i kako treba glasiti njezino ime i prezime rođenja i drugi osobni podaci?

 

              L. Postupa li II-stupanjski sud protivno ovlastima kada ne temelju presumpcije negira javne isprave i dokaze u postupku?

 

5.2. Iz prijedloga se može razabrati da tužiteljica kao razlog važnosti navedenog pitanja B. i G., ukazuje na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu zaštite prava na pravično suđenje izraženu kroz više odluka (Castillo Algar protiv Španjolske i dr.); u pogledu pitanja postavljenog pod C. na pravno shvaćanje revizijskog suda iz odluke Rev-661/90, te u pogledu pitanja  J. na pravno shvaćanje u pogledu poštenja stjecatelja nekretnine prema načelu povjerenja u zemljišne knjige, izraženo u odluci Rev-x-684/14 od 2. rujna 2015. Nadalje, u pogledu pitanja postavljenog pod  E. predlagateljica ukazuje  na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2255/2011 od 27. rujna 2016., dok se u vezi pitanja postavljenih pod I. i J. ukazuje na odluke Europskog suda za ljudska prava donesene u pogledu zaštite prava na  mirno uživanje vlasništva (Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. Protiv Hrvatske, Gavella protiv Hrvatske), a u pogledu pitanja K. i L. na odluke tog suda donesene u predmetima Gashi protiv Hrvatske te Gavella protiv Hrvatske.

 

6. Prije svega valja reći da postavljena pitanja pod C. i D. te F. – K. po svom sadržaju nisu pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koja bi mogla biti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tim pitanjima tužiteljica zapravo pita je li u ovom konkretnom slučaju (i u činjeničnim okolnostima koje navodi u pitanjima)  pravilno primijenjeno postupovno odnosno materijalno pravo pa su pitanja sasvim usko vezana za okolnosti ovog konkretnog slučaja.  Pitanja postavljena pod A., B. i L. također ne udovoljavaju propisanim pretpostavkama budući da odgovor na njih ovisi od utvrđenih činjeničnih okolnosti svakog pojedinačnog slučaja (pa tako i ovog konkretnog) i u odnosu na tako postavljena pitanja revizijski sud nije u mogućnosti zauzeti načelno pravno shvaćanje. Naposljetku, pitanje koje tužiteljica postavlja pod E. polazi od drugačijih premisa od onih na kojima počiva drugostupanjska presuda (konkreno, da je tužiteljica sudjelovala u ostavinskim postupcima iza svojih roditelja pa je vežu pravni učinci pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju) pa od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod ovog spora.

 

7. Kako nisu zbog iznesenih razloga kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

 

8. Tuženiku nisu dosuđeni traženi troškovi odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta radnja nije bila radnja potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.