- 1 -              Rev 2829/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2829/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać–Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. N. pok. J. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. E., odvjetnik u S., protiv tuženika A. N. pok. D. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1856/16 od 23. ožujka 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-8189/15 od 11. ožujka 2016., na sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1856/16 od 23. ožujka 2017. te predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-8189/15 od 11. ožujka 2016. suđeno je:

 

              „I. Utvrđuje se da je tužitelj J. N. pok. J., iz P., vlasnik nekretnina čest. zem. 4496/1, čest. zem. 4496/2, sve upisano u k.o. P., za cijelo, pa se ovlašćuje, temeljem ove presude, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika A. N. pok. D., iz P., jer će u suprotnom istu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

              II. Nalaže se tuženiku A. N. pok. D. iz P., nadoknaditi prouzročeni parnični trošak tužitelju J. N. pok. J., iz P., u iznosu od 9.345,16 kuna u roku 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe".

 

2. Presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1856/16 od 23. ožujka 2017. suđeno je:

 

              „I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika A. N. pok. D., pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, broj P-8189/15 od 11. ožujka 2016., u odluci o glavnoj stvari (točka I. izreke) i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Josipa N. pok. J. koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da je tužitelj J. N. pok. J., iz P., vlasnik nekretnina čest. zem. 4496/1, čest. zem. 4496/2, sve upisano u k.o. P., za cijelo, pa se ovlašćuje, temeljem ove presude, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika A. N. pok. D., iz P., jer će u suprotnom istu zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

 

              II. Preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj P-8189/15 od 11. ožujka 2016.godine, na način da ista glasi:

 

              Nalaže se tužitelju J. N. pok. J. da u roku od 15 dana naknadi tuženiku A. N. pok. D. parnični trošak u iznosu od 6.750,00 kuna, dok se odbija zahtjev tuženika A. N. pok. D. za naknadu daljnjeg zatraženog troška.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude, tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu u skladu sa navodima revizije odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Traži i naknadu troškova revizije. Podredno tužitelj, ako revizijski sud ne prihvati da je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, podnosi i reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP, ističući materijalnopravna pitanja koja drži važnima za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, ukazujući da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci Rev x-745/2009 od 4. svibnja 2010., kao i od shvaćanja drugih drugostupanjskih sudova o tim pitanjima.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik predlaže reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu odnosno odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje stjecanja prava vlasništva nekretnina dosjelošću i to čest. zem. 4496/1 i čest. zem. 4496/2, k.o. P. za cijelo, i ovlaštenje tužitelja na temelju presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

7. Drugostupanjskom presudom, kojom  je preinačena prvostupanjska presuda, sud je u obrazloženju presude naveo da preinačuje presudu po čl. 373. toč. 2. ZPP odnosno taj sud se, preinačujući presudu, nije pozvao na odredbu čl. 373.a ZPP.

 

8. Međutim, analizom obrazloženja pobijane presude ovaj sud je ocijenio da se preinačenje presude sadržajno temelji na pravilima iz odredbe čl. 373.a ZPP. Naime, prema odredbi čl. 373.a ZPP drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili 2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da drugostupanjski sud, neovisno od toga na kojoj odredbi ZPP je temeljio preinačenje prvostupanjske presude, sadržajno preinačio prvostupanjsku presudu po pravilima iz citirane odredbe čl. 373.a ZPP budući da je činjenice utvrdio na temelju ocjene iskaza danih tijekom postupka te isprava (darovnih ugovora) koje sud prvog stupnja nije cijenio. Stoga, sama činjenica da se u obrazloženju omaškom pozvao na odredbu čl. 373. toč. 2. ZPP, nema za posljedicu nedopuštenost revizije po čl. 382. st. 1. ZPP u ovoj pravnoj stvari.

 

10. Revizijski sud je stoga ispitao presudu po čl. 392.a st. 1. ZPP u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su slijedeće činjenice:

 

              - da su čest. zem. 4496/1 i čest. zem. 4496/2 k.o. P. u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo tuženika za 5/6 dijela, a M. N. pok. I. za 1/6 dijela, time da je M. N. pok. I. naslijedio tuženik, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju broj O-246/09 od 10. ožujka 2010. time da su predmetne nekretnine obuhvaćene označenim rješenjem o nasljeđivanju,

 

              - da je u katastru zemljišta, od osnutka katastra 1948. kao posjednik upisan J. E.-F. pok. J., djed tužitelja,

 

              - da je iza smrti J. E.-F. pok. J. istog naslijedila njegova supruga M. (M.) E.-F., uslijed odricanja ostaviteljeve djece, a iza smrti tužiteljeve bake M. (M.) E.-F. da su njezinim nasljednicima proglašena njena djeca K. E., V. N., J. E., Ž. F., D. B. i Z. E. te unuka L. M. na jednake dijelove, time da ovim rješenjima o nasljeđivanju nisu bile obuhvaćene kao ostavinska imovina predmetne nekretnine,

 

              - da je prema ugovoru o darovanju od 15. studenog 1990. J. E.-F. pok. J. darovao predmetne nekretnine sestri V. E.-F. J., udatoj N., majci tužitelja,

 

              - da su V. N. pok. J., rođ. E.-F. naslijedila njena djeca: tužitelj i R. M. rođ. N., ali da predmetne nekretnine nisu obuhvaćene rješenjem o nasljeđivanju iza smrti V. N. pok. J., rođ. E.-F.,

 

              - da iz nalaza vještaka mjernika D. B. proizlazi kako predmetne nekretnine na terenu predstavljaju jedinstvenu cjelinu, time da čest. zem. 4496/1 ima površinu od 147,00 m2, a čest. zem. 4496/2 da ima površinu od 3.280,00 m, a većim dijelom svog obujma da su omeđene masivnim suhozidom, a u naravni da predstavljaju neograđeni maslinik, obrastao uglavnom niskim raslinjem, na čijem se jugozapadnom dijelu nalazi izgrađena gustirna,

 

              - da iz iskaza saslušanih svjedoka K. M., S. V., I. P., I. D., R. M. i Z. E. nesporno proizlazi da je predmetno zemljište bilo u posjedu prednika tužitelja (djeda J., bake M., ujaka J. i majke V.), te da je tužitelj naslijedio posjed svojih prednika te stupio u posjed istog,

 

              - da je tužitelj u iskazu naveo kako je predmetno zemljište pripadalo njegovom djedu J. E.-F. pok. J., te da je od djetinjstva odlazio pomagati djedu koji da je zarađivao na način da je radnicima J. nosio vodu konjima i magarcima, da je djeda naslijedila baka, a nakon bakine smrti da je predmetno zemljište pripalo njegovom ujaku J. E. koji da je zemlju prepustio njegovoj majci, a da su se on (tužitelj) i sestra nakon majčine smrti podijelili,

 

              - da je tuženik u iskazu naveo kako je on jedini nasljednik svoga djeda, te da je njegov otac povremeno odlazio na predmetno zemljište obrađivati masline sve do 1960-tih godina, kada da je masline zapustio, ali da i on svake godine po nekoliko puta obiđe predmetno zemljište, te da njegova obitelj nikada nikome nije prodavala zemlju, a niti da je ikad na spornim zemljištima zatekao životinje na ispaši.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljev djed J. E.-F., pok. J. bio samostalni posjednik predmetnih nekretnina koje je držao u nesmetanom posjedu zasigurno od prve terenske revizije katastra koja je provedena 1948. godine pa da je trenutkom otvaranja nasljedstva iza njegove smrti (05. kolovoza 1965.), tužiteljeva baka M. postala posjednica. Stoga, po ocjeni prvostupanjskog suda, ako je dosjelost počela teći i 5. kolovoza 1965., a u to su se vrijeme primjenjivala pravna pravila Općeg građanskog zakonika prema kojemu je za dosjelost bio propisan da rok od 30 godina, isti da je i stekao 5. kolovoza 1995. to jest nakon smrti M. E.-F. ud. J. i nakon zaključenja darovnog ugovora, to jest u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) kojim je u čl. 28. propisan rok od 20 godina za stjecanje vlasništva na nepokretnoj stvari. Na taj način, tužitelj da je po svojim prednicima (baki, ujaku i majci) u kvalificiranom posjedu spornih nekretnina, pa da je pravo vlasništva stekao dosjelošću.

 

13. Drugostupanjski sud u obrazloženju svoje presude, a polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda da je tužiteljev sada pokojni djed te nakon njega tužiteljeva baka M. E.-F. ud. Jurja bila poštena posjednica predmetnih nekretnina (što je uvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću), jer se poštenje slijednika predmnijeva dok se ne dokaže suprotno, ista je nasljednicom J. E.-F. pok. J. postala otvaranjem nasljedstva iza njegove smrti, to jest u trenutku njegove smrti te ako je njen posjed u odnosu na predmetne nekretnine trajao do njene smrti, isti se prenio otvaranjem nasljedstva na njezine nasljednike, a to su njena djeca (između ostalih, majka tužitelja V. N. i ujak J. E.-F. pok. J.) te unuka, time da je svaki od nasljednika naslijedio po 1/7 djela naslijeđene imovine, kako proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru broj O-123/79 od 14. kolovoza 1979. ali da daljnji slijed u ovoj parnici nije dokazan. To stoga jer je tužitelj prvostupanjskom sudu dostavio Ugovor o darovanju nekretnina od 15. studenoga 1990. koji bi bio zaključen između darovatelja J. E.-F. sina J. i daroprimateljice V. N. rođ. E.-F. pok. J., prema kojemu darovatelj daruje darovateljici, između ostalog, k.č. 4496/1 i 4496/2 Z.U. 778 i 296, međutim, koji ugovor nije potpisan od strane darovatelja, a potpis je ovjeren kod javnog bilježnika M. J. sa sjedištem u Z. i to 12. travnja 2001., ali na istome nema potpisa daroprimateljice. Nadalje, drugostupanjski sud navodi da se na Darovnom ugovoru od 15. studenoga 1990., koji je sklopljen između darovatelja J. E. sina J. i daroprimateljice V. E. kći J., udate N., nalaze potpisi na mjestu darovatelja i daroprimatelja na kraju ugovora, koji nije ovjeren, a golim okom da je vidljivo da se radi o identičnim rukopisima darovatelja i daroprimatelja, te da kada se usporedi rukopis darovatelja na ovom ugovoru s rukopisom na ugovoru koji je ovjeren kod javnog bilježnika, da je vidljivo da se ne radi o istom potpisu, a što prvostupanjski sud nije uopće cijenio, pa drži da u prvostupanjskoj presudi nedostaje valjano utvrđenje o osnovi stjecanja posjeda za cijelo vrijeme od J. E. F. pok. J. od ostalih sunasljednika iza smrti M. E.-F. ud. J., a niti je ovu činjenicu tužitelj dokazao. Stoga zaključuje da u ovoj parnici tužitelj nije dokazao pravni slijed stjecanja posjeda predmetnih nekretnina nakon smrti M. E.-F. ud. J. do njega, a prvostupanjski sud je prihvaćajući da je sklopljen ugovor o darovanju 15. studenoga 1990. između J. E.-F. pok. J. i tužiteljeve majke V. N. rođ. E.-F., izveo nepravilan zaključak o dokazanom pravnom slijedu posjeda od M. E.-F. ud. J. do tužitelja, i na toj je činjenicu pogrešno utemeljena odluka o stjecanju prava vlasništva dosijedanjem.

 

14. Zaključak drugostupanjskog suda nije, barem za sada, moguće prihvatiti kao pravilan.

 

15. Naime, odredbom čl. 27. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 53/1991), propisano je da će se paragrafi Općeg građanskog zakonika glede darovanja i ortakluka, primjenjivat kao pravna pravila ukoliko su u suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila se pisana forma, dok bi bila valjana i usmena darovna pogodba ako je izvršena prava predaja darovane stvari. (U tom je smislu svoje shvaćanje revizijski sud izrazio u nizu svojih odluka, primjerice Rev-66/71 od 24. ožujka 1971, Rev-170/1994 od 10. siječnja 1996. i dr.). Stoga, u situaciji kada je utvrđeno da se tužiteljeva majka nalazila u posjedu prijepornih nekretnina, a nalazi se i tužitelj, valja ocijeniti je li prilikom zaključenja ugovora o darovanju došlo do prave predaje darovanih nekretnina, jer neovisno o tome je li ugovor zaključen u propisanoj pisanoj formi ugovora odnosno je li takav pisani ugovor postojao, činjenica da je predaja u posjed izvršena te time pogodba u pretežitom dijelu izvršena, sanira nedostatak propisanog oblika ugovora.

 

16. Posljedično iznesenom, a budući da je drugostupanjski sud propustio cjelovito ocijeniti  i utvrditi te u svojoj odluci dati jasne razloge za odlučnu činjenicu je li između prednika tužitelja J. E.-F. sina J. kao darodavatelja i  V. N. rođ. E.-F. pok. J. kao daroprimateljice  sklopljena darovna pogodba s pravom predajom nekretnine, za sada se, na temelju nepotpunih činjeničnih utvrđenja drugostupanjskog suda, ne može prosuditi je li i koji ugovor stvarno zaključen i ako jest, je li saniran nedostatak pisanog oblika samim njegovim izvršenjem tj. predajom nekretnine u posjed. Također, nedostaju razlozi o tome je li posjed majke tužitelja i potom tužitelja bio pošten ili ne, što je odlučna okolnost, budući da tužitelj svoj zahtjev temelji na stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Stoga, pobijanu presudu u tom dijelu nije moguće ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tužitelj.

 

17. Zbog iznesenih  je razloga valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na temelju odredbi čl. 394. st. 4. ZPP te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

18. Kako je zbog djelomičnog ukidanja presude za sada ostao neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, a o kojem ovisi odluka o troškovima postupka, nije moguće ispitati ni odluku o troškovima postupka pa je i u tom dijelu valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupanja na ponovno odlučivanje.

 

 

 

 

19. U ponovljenom postupku sud će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će o žalbi tuženika ponovno odlučiti.

 

20. Odluka o parničnim troškovima nastalima u povodu revizije donesena je na osnovi čl. 166. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.