- 1 -              Rev 2006/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2006/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grada Rijeke, R., OIB …, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku u R., protiv ovršenika D. P. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku Đ. V., odvjetniku u R., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-894/17-2 od 13. lipnja 2017., kojom je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-222/17-2 od 6. veljače 2017. i odbijen ovršni prijedlog, na sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbija se revizija ovrhovoditelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem, na temelju ovršne isprave, određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika otiskivanjem štambilja.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              „I. Uvažava se žalba ovršenika D. P., kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-222/17-2 od 06. veljače 2017. te se odbija ovršni prijedlog podnesen 03. veljače 2017.

 

              II. Nalaže se ovrhovoditelju Gradu Rijeci nadoknaditi ovršeniku D. P. trošak žalbenog postupka u iznosu 468,75 kuna, u roku osam dana, dok se zahtjev za naknadu trošak žalbenog postupka odbija u preostalom zatraženom iznosu.“

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja, ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u vezi sa čl. 12. st. 1. i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - dalje: OZ) jer da odluka o sporu ovisi o rješavanju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsko rješenje, podredno da ga ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je dopuštena, ali nije osnovana.

 

6.1. Odredbom čl. 12. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku revizija može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

 

6.2. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.3. Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

7. Ovrhovoditelj postavlja sljedeća revizijska pitanja:

 

              - Da li odluka suda, donesena u parničnom postupku koji su pokrenuli poimence navedeni tužitelji koji su suvlasnici stambene zgrade, a kojima je naknadno, u istom parničnom postupku priznato svojstvo stranke u postupku pa isti nastupaju nadalje u parnici kao „suvlasnici stambene zgrade“, a kojom odlukom se istim „suvlasnicima stambene zgrade“ nalaže naknaditi protivnoj strani prouzročeni parnični trošak, predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 29. Ovršnog zakona za pokretanje ovršnog postupka protiv pojedinačno naznačenog tužitelja (fizičke osobe) iz parničnog postupka?

 

              - Da li se pasivna legitimacija u ovršnom postupku može utvrđivati samo na temelju ovršne isprave ili se ista može dokazivati i prilaganjem drugih dokumenata pored ovršne isprave (npr. tužbe iz postupka okončanjem kojeg je nastala ovršna isprava?

 

              - Da li ovršni sud u situaciji kada isti, sukladno čl. 29. Ovršnog zakona smatra da ovršna isprava nije podobna za određivanje ovrhe protiv ovršenika, donosi rješenje o odbacivanju prijedloga za ovrhu ili o odbijanju prijedloga za ovrhu?

 

8. Obrazlažući razloge važnosti ovrhovoditelj se poziva na odluke Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ovr-815/15-2 od 23. studenog 2015. i Gž-2976/12 od 27. travnja 2015., Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-1806/16-2 od 17. siječnja 2017. te Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1282/06 od 13. lipnja 2006.

 

9. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da su pravna pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

10. U revizijskom stadiju postupka sporna je pasivna legitimacija ovršenika jer je u prijedlogu za ovrhu od 3. veljače 2017. označen kao D. P., umjesto „Suvlasnici Stambene zgrade …“, kao što je to naznačeno u izreci ovršne isprave – pravomoćne presude prvostupanjskog suda broj P-998/01 od 29. lipnja 2010., a sve u situaciji kada je tijekom postupka bilo nesporno da ovršenik jest suvlasnik predmetne nekretnine te da je on u tužbi povodom koje je bila donesena ovršna isprava označen poimence (zajedno s drugim suvlasnicima), ali da je parnični sud priznao stranačku sposobnost svim suvlasnicima predmetne nekretnine označivši ih u presudi kao „Suvlasnici stambene zgrade …“.

 

11. Utvrđujući da su u ovršnoj ispravi navedeni „Suvlasnici stambene zgrade u R., …“ kao osobe koje su dužne nadoknaditi trošak parničnog postupka ovrhovoditelju, drugostupanjski sud ocjenjuje da se iz takve ovršne isprave ne može zaključiti obvezuje li i žalitelja takva ovršna isprava obzirom u istoj nije navedeno njegovo ime i prezime. Stoga, a kako se bez imena i prezimena ne može utvrditi identitet osobe obvezne na ispunjenje neke činidbe, a smatrajući da na podobnost ovršne isprave nije od utjecaja niti okolnost što je ovrhovoditelj dostavio presliku tužbe u kojoj su poimenično navedeni svi tužitelji, drugostupanjski sud smatra da predmetna ovršna isprava nije podobna za određivanje ovrhe protiv žalitelja u smislu članka 29. stavak 1. OZ pa je ukinuo prvostupanjsko rješenje o ovrsi i odbio ovršni prijedlog. Pritom, drugostupanjski sud dodaje da ako ovršna isprava nema kvalitetu propisanu člankom 29. stavak 1. OZ, tada se taj nedostatak ne može ukloniti prilaganjem tužbe ili nekog drugog podneska ili dokumenta.

 

12. Odluka drugostupanjskog suda je pravilna, ali ne samo iz razloga koje navodi drugostupanjski sud.

 

13.1. Naime, prema odredbi članka 89. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 – dalje: ZVDSP) doprinos za zajedničku pričuvu dužni su snositi svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkih dijelovima, s time da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, kojom oni upravljaju putem upravitelja kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika (st. 1. čl. 90. ZV).

 

13.2. Odredbom čl. 29. OZ-a propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

 

13.3. Odredbom čl. 41. st. 1. OZ propisano je da u rješenju o ovrsi moraju biti naznačeni ovršna isprava temelju koje se ovrha određuje, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

 

14.1. U pravu je ovrhovoditelj kada smatra da odluka suda, donesena u parničnom postupku koji su pokrenuli poimence navedeni tužitelji koji su suvlasnici stambene zgrade, a kojima je naknadno, u istom parničnom postupku priznato svojstvo stranke u postupku pa isti nastupaju nadalje u parnici kao „suvlasnici stambene zgrade“, predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 29. OZ za pokretanje ovršnog postupka, međutim, u ovom konkretnom slučaju tražbina ovrhovoditelja (troškovi postupka), potječe iz parničnog postupka vođenog u vezi neadekvatnog stanja nekretnine na zajedničkim dijelovima zgrade. U tom smislu troškove postupka snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima iz sredstava zajedničke pričuve, u smislu odredbe čl. 89. st. 1. u vezi čl. 90. st. 1. ZVDSP (tako i u odluci ovoga suda broj Rev-x 870/2017-2 od 8. srpnja 2020.)

 

14.2. Slijedom navedenog, u odnosu na prva dva postavljena revizijska pitanja ovrhovoditelju valja odgovoriti da ovrhovoditelj u ovom konkretnom postupku ne može svoju tražbinu ovršiti iz imovine (osobne) pojedinačno naznačenog suvlasnika kao dužnika, već samo iz sredstava zajedničke pričuve svih suvlasnika. Imajući na umu da je ovršenikov prigovor pasivne legitimacije osnovan, pravilna je i odluka drugostupanjskog suda u pogledu meritornog odlučivanja o ovršnom prijedlogu (odbijanjem istoga), a u kojem smislu je ovrhovoditelj postavio treće revizijsko pitanje.

 

15. Stoga je revizija u odnosu na postavljena pitanja neosnovana pa je primjenom odredbe iz čl. 393. u vezi čl. 21. OZ  valjalo reviziju odbiti i odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.