Baza je ažurirana 22.05.2025.
zaključno sa NN 74/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1590/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P., OIB …, Canada, zastupanog po punomoćnici S. Č., odvjetnici u S., protiv tuženika: 1. M. Ž., OIB …, iz Z., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku u S. i 2. D. L., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćniku N. Č., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & p. d.o.o. S., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-259/2019-2 od 4. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3424/16 od 7. studenoga 2018., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-259/2019-2 od 4. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3424/16 od 7. studenoga 2017., a zbog tri pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije tuženici nisu odgovorili.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
5.1. Tužitelj u svom prijedlogu ističe slijedeća pitanja:
„1. Da li se isticanje ništetnosti u žalbi može smatrati novom činjenicom i novim dokazom u smislu čl. 352. st. 1. ZPP-a?
2. Da li se odgoda primjene načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige odnosi i na Ugovor o kupoprodaji spornih nekretnina sklopljen između tuženika 16. 1. 2002., a sukladno čl. 224. st. 2. ZZK-a?
3. U kontekstu pitanja Ad. 2. i pitanje da li su nižestupanjski sudovi trebali utvrditi jesu li u konkretnom slučaju, a u odnosu na tuženika Ad.2., ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnina na temelju povjerenja u zemljišne knjige, u smislu odredbi čl. 122. st. 2. i 123. ZVDSP?“
5.2. Kao razlog važnosti prvog navedenog pitanja tužitelj ukazuje na sudsku praksu revizijskog suda (Rev-116/86 od 16. kolovoza 1988.), a drugog i trećeg na pravno shvaćanje iz odluke revizijskog suda broj Rev-60/2012 od 15. prosinca 2011.
6.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje ukazuje se da odgovor na to pitanje nije važan za ishod ovog spora, budući da tužitelj pitanjem problematizira isticanje razloga ništetnosti ugovora zaključenog među tuženicima, a zbog nedopuštene pobude u žalbenoj fazi postupka, u situaciji kada u tužbi i tijekom postupka nije pozivao na taj prigovor, niti on proizlazi iz činjeničnih tvrdnji tužitelja u tužbi i u postupku pred prvostupanjskim sudom pa prvostupanjski sud, koji je vezan činjenicama koje stranke iznesu, nije niti bio u mogućnosti odlučivati ni po službenoj dužnosti o možebitnoj nedopuštenoj pobudi tuženika prilikom sklapanja ugovora o otuđenju sporne nekretnine. Stoga odgovor na ovo pitanje nije važan za odluku u ovom sporu, te zbog njega nije dopušteno podnijeti prijedlog za dopuštenje revizije (čl. 385. st. 1. ZPP).
6.2. Niti drugo i treće pitanje postavljeno u prijedlogu po svom sadržaju nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP koje bi moglo biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tim pitanjima tužitelj zapravo pita je li upravo u ovom konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo (doseg načela povjerenja u zemljišne knjige) pa su ta povezana pitanja sasvim usko vezana za utvrđene okolnosti ovog konkretnog slučaja koje tužitelj u pitanjima i navodi.
Kako nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.