- 1 -              Revd 1627/2021-2

Broj: Revd 1627/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja -protutuženika B. C., vl. Privatne stomatološke ordinacije dr. B. C., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici V. R., odvjetnici u Z., protiv tuženika - protutužitelja F. D. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. i partneri j.t.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika - protutužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-393/2019-2 od 9. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-1670/2015 od 18. veljače 2019., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik – protutužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-393/2019-2 od 9. studenoga  2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-1670/15 od 18. veljače 2019., a zbog pet pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

2. Tužitelj - protutuženik na prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog nije dopušten.

4. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

5.1. Tuženik – protutužitelj u svom prijedlogu ističe slijedeća pitanja:

              „- da li pravni odnos dr. stomatologije kao pružatelja dentalne usluge u privatnoj praksi i pacijenta ima karakter ugovora o djelu kod kojeg pacijent nastupa kao naručilac radova, a pružatelj dentalne usluge kao izvođač /čl.590 ZOO/:

              - da li se kod ugovora o djelu naknada za obavljeni rad određuje ugovorom temeljem odredbe čl. 613. ZOO;

              - kada dospijeva potraživanje naknade za obavljenu radnju po sklopljenom ugovoru o djelu, odnosno da li zastarni rok počinje teći od dana kada je ta radnja obavljena;

              - da li plaćanje jednog dijela duga znači priznanje preostalog dijela duga, odnosno da li plaćanje jednog dijela duga ima učinak prekida zastarjevanja u odnosu na preostali neplaćeni dio duga;

              - da li priznanje zastarjelog glavnog duga znači i priznanje obveze plaćanja zastarjelih zateznih kamata?“

5.2. Kao razlog važnosti prvog navedenog pitanja tužitelj ukazuje na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2055/2015 i Rev-2156/91 te Županijskog suda u Rijeci, broj Gž-4276/2014; drugog pitanja na pravno shvaćanje iz odluke revizijskog suda u odluci poslovni broj Rev-1383/2000; trećeg pitanja na pravno shvaćanje iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev-x-872/15, te četvrtog i petog pitanja iz odluka poslovni broj Rev-x-1004/2013 i Revt-199/2009.

6.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći da od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora, budući da je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu upravo pošao od toga da je među strankama zaključen ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

6.2. Odgovor na drugo postavljeno pitanje sadržan je u odredbama čl. 613. i 614. ZOO, koje su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti, pa predlagatelj, citiranjem tek odredbe čl. 613. st. 1. ZOO, za koju on smatra da ju je sud trebao primijeniti u konkretnom slučaju, niti pozivanjem na sudsku praksu revizijskog suda u kojem je navedena odredba primijenjena, ne može ostvariti povoljniju pravnu situaciju. To stoga što primjena pojedinih odredbi čl. 613. i čl. 614. ZOO ovisi od utvrđenih odlučnih okolnosti u svakom pojedinom konkretnom slučaju (posebice je li i  kako ugovoreno utvrđivanje i isplata naknade za izvršeno djelo i je li napravljen proračun s izričitim jamstvom ili ne i sl.).

6.3. Za treće postavljeno pitanje tuženik - protutužitelj nije izložio valjane razloge važnosti postavljenog pitanja. Naime,  u prijedlogu se poziva na pravno shvaćanje revizijskog suda u pogledu naknade za rad odvjetnika u zastupanju stranke kada nije ugovorena dinamika plaćanja i trenutak dospijeća, dok se u konkretnom slučaju radi o pružanju stomatološke usluge s ugovorenim konačnim ciljem, za koje je sam tuženik – protutužitelj istakao da je bilo ugovoreno plaćanje u ratama kada bi se dovršio dio terapije, a koje ugovorne obveze je on ispunio.  Stoga, ne postoji potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije pa ni ovo postavljeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

6.4. Preostala postavljena pitanja nisu odlučna za ishod spora iz razloga što je tuženik - protutužitelj prigovor zastare vezao za zahtjev za isplatu točno određenih stomatoloških radova, izvršenih u određenom razdoblju, a za koje je on, kako je to i utvrđeno u presudi suda drugog stupnja, naknadu platio po dospijeću. Stoga ne može sada u postupku u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostvariti povoljniju pravnu poziciju, kada nije u postupku pred prvostupanjskim sudom istakao prigovor zastare i za preostalo dugovanje.

Kako zbog iznesenih razloga nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 7. srpnja 2021.