- 1 -              Rev 203/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 203/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovina člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz S., OIB … , koju zastupa punomoćnik G. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. i P. j.t.d. u Z., protiv tuženika E. d.o.o. S., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik V. Č., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4919/17-2 od 10. listopada 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-732/14 od 14. srpnja 2017., u sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,

 

 

 

r i j e š i o  j e:

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke odbačena je tužba tužiteljice, dok je toč. II. izreke naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 111.085,00 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Drugostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, dok je toč. II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da ovaj prihvati reviziju tužiteljice, ukine rješenje drugostupanjskog i prvostupanjskog sud i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

5.1. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

5.2. Iako je tužiteljica navela da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba, u reviziji nije navela u čemu bi se ista povreda postupka sastojala, zbog čega ovaj sud nije razmatrao navode revidentice koje se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, imajući na umu sadržaj odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP.

 

6. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 381.000,00 Eura u protuvrijednosti kuna uvećano za zateznu kamatu od 7% na godišnjoj razini na temelju Predugovora o kupoprodaji od 19. lipnja 2007.

 

Sud prvog stupnja polazeći od utvrđenja da je u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja proveden postupak predstečajne nagodbe te da je rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Stpn-80/2015 od 25. veljače 2016. sklopljena predstečajna nagodba, da tužiteljica nije sudjelovala u postupku predstečajne nagodbe kao i da je u tom postupku imala status razlučnog vjerovnika te da se nije odrekla prava na odvojeno namirenje odbacio je tužbu radi isplate utužene tražbine, pozivom na odredbu čl. 56. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/03 - dalje: ZFPPN) koji je bio na snazi u vrijeme vođenja postupka. Prema toj odredbi razlučni vjerovnici su vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na dužnikovoj stvari ili pravu koji su upisani u javnoj knjizi. Razlučni vjerovnici koji se nisu odrekli prava na odvojeno namirenje imaju pravo pokrenuti i voditi sudski ili javnobilježnički ovršni postupak radi prodaje stvari ili unovčenja prava i nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe.

 

6.1. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda pravna pozicija razlučnog vjerovnika (kao što je u ovom postupku tužiteljica), koji se nije odrekao prava na odvojeno namirenje, za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe koji se vodi protiv njegovog dužnika, drugačija je od pozicije ostalih vjerovnika, s obzirom da razlučni vjerovnik ima pravo pokrenuti i voditi sudski ili javnobilježnički ovršni postupak radi prodaje stvari ili unovčenja prava i nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe. Kako razlučnom vjerovniku ne pripada pravo na pokretanje i vođenje postupka kojim bi se eventualno namirio suprotno propisanim odredbama naspram tuženika kao dužnika na kojim je proveden postupak predstečajne nagodbe, to je tužba tužiteljice nedopuštena zbog čega je odbačena.

 

7. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužiteljici koja ima status razlučnog vjerovnika, a nije se odrekla prava na odvojeno namirenje, pripada pravo pokrenuti i voditi sudski ili javnobilježnički postupak radi prodaje založene stvari ili unovčenja prava i nakon otvaranja predstečajne nagodbe.

 

8. Tužiteljica u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili da tužiteljica može ostvarivati svoja prava kao razlučni vjerovnik koja se kao takva nije odrekla prava na odvojeno namirenje samo u okviru odredbe čl. 56. st. 1. ZFPPN, već da je riječ o ovlašćujućoj, dispozitivnoj normi, a ne o zabranjujućoj, kogentnoj pravnoj normi. Pri tome tužiteljica ukazuje na sadržaj odredbi čl. 81. st. 2. i 3. ZFPPN-a, kojim je jedino propisano u kojim slučajevima se zabranjuje pokretanje, odnosno vođenje ranije započetih sudskih postupaka, a u koje slučajeve da ne spada predmetni.

 

9. Neosnovano tužiteljica ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

10. Odredbom čl. 81. st. 1. ZFPPN-a propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom.

 

Nadalje st. 2. istog čl. je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. tog Zakona.

 

Konačno, st. 3. je propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije ostvarivanja postupka predstečajne nagodbe, obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe.

 

11. Dakle, pravilnom primjenom odredbe čl. 56. st. 1. ZFPPN prema kojoj razlučni vjerovnici koji se nisu odrekli prava na odvojeno namirenje (kao što je u konkretnom slučaju tužiteljica) imaju pravo pokrenuti i voditi sudski ili javnobilježnički ovršni postupak radi prodaje stvari ili unovčenja prava i nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe te dovodeći je u vezu s odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZFPPN-a valja zaključiti da vjerovnik koji se nije odrekao prava na odvojeno namirenje, niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom više ne može, ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje te tražbine na drugi način osim u vidu postupka radi prodaje stvari ili unovčenja prava. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbu tužiteljice (usmjerenu na isplatu tražbine) zbog navedenih razloga odbacili kao nedopuštenu.

 

 

12. Iz navedenih razloga, kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice kao neosnovanu zbog čega je odlučeno kao u izreci odluke.

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.