- 1 -

                                  Broj: Ppž-6856/2021

 

 

                                                      

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. T.V., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: 98. Pp J-557/2019 od 26. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Odbija se kao neosnovana žalba okr. T.V. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

 

   II               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. T.V. obvezuje se naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. T.V. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude te je okrivljenik obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude okr. T.V. je pravodobno osobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno se žaleći zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, predlažući odlučiti u smislu žalbenih navoda.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Okrivljenik u žalbi u bitnome ističe da nije počinio prekršaj za koji se tereti jer da nije niti bio predmetne zgode u noćnom klubu te da nije mogao doći na glavnu raspravu, ali je dostavio pisanu obranu, kao i da su svjedoci oštećenika promijenili svoje iskaze, a da njega nije nitko pitao ima li on svjedoka. Ističe i svoje loše materijalne prilike jer mu je supruga nezaposlena te on uzdržava obitelj.

 

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

 

6.1. Naime, prvostupanjski je sud opravdano na temelju iskaza svjedoka T.V., oštećenika, koji je izravno teretio okrivljenika da ga je udario šakom u glavu  te B.M., iz čijeg iskaza proizlazi da je okrivljenik, kojeg osobno poznaje, predmetnu večer bio u noćnom klubu „Indigo“ te je vidio ozljedu T.V. i odvezao ga u bolnicu, a koje je logične iskaze (podudarne s iskazima danim u policiji) je prihvatio kao neposredno uvjerljive i vjerodostojne, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode na javnom mjestu, fizički napao T.V. i time remetio javni red, kojim ponašanjem je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio provedene dokaze, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

 

6.2. Stoga su neosnovani navodi žalbe iz kojih proizlazi da činjenično stanje nije dovoljno i pravilno utvrđeno jer sud nije ispitao i druge moguće svjedoke obrane, a okrivljenik nije bio na glavnoj raspravni na kojoj su se ispitivali naprijed navedeni svjedoci. Naime, okrivljenik nije iskoristio mogućnost konfrontacije s ispitanim svjedocima u postupku te je izabrao pisani način obrane u kojoj nije predlagao nikakve relevantne dokaze već je paušalno naveo da nije bio u noćnom klubu predmetne zgode. Budući da sud, u smislu odredbe članka 179. stavka 5. PZ-a, presudu temelji na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka tako je na temelju izvedenih dokaza, pravilno je utvrdio da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno te zaključio da je okrivljenik počinio prekršaj onako kako ga se tereti u optužnom prijedlogu. 

 

6.3. Slijedom iznesenog, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu čl. 195. st. 3. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

 

7. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, jer je izrečena u novčanom iznosu za prekršaj za koji je kao teža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do najviše 30 dana pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani žalitelja. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. PZ-a ukazao okrivljeniku na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

 

              9. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 7. srpnja 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                    Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Gordana Korotaj, v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.