1                            Broj: Ppž-6267/2021

 

                              

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19..), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 29. travnja 2021., broj: 77. Pp -581/2021-3, u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Prihvaća se žalba tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okr. V.B., za prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.) za koji je proglašena krivom, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od 3 mjeseca od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati 2/3 te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti. 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 29. travnja 2021., broj: 77. Pp -581/2021-3, okr. V.B. je proglašena krivom da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od 3 mjeseca po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1.              U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da se okrivljenica oslobađa obveze naknade istih u cijelosti.

 

2.              Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu, naznačujući da se žali zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pogledu izrečene novčane kazne.

 

3.              Žalba je osnovana.

 

4.              Osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu izrekavši novčanu kaznu ispod zakonom propisane, a da pri tome nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne.

 

4.1.              Naime, odredbom članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisano je;

„(5) Ako je nasilje iz stavka 1. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 12.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana.“.

 

4.2.              Obzirom da je u vrijeme počinjenja prekršaja, za koji je okrivljenica proglašena krivom, 2. prosinca 2020., bio na snazi Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odnosno 1. siječnja 2020. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 126/19.) kojim je izmijenjen članak 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.), te je za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisano da će se počinitelj kazniti novčanom kaznom u iznosu od 12.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, jasno je da je prvostupanjski sud izricanjem novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kuna, dakle, ispod zakonom propisane granice, a bez da je primijenio odredbe o ublažavanju kazne, u pogledu odluke o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu i time počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 195. točke 6. Prekršajnog zakona, na što osnovano ukazuje tužitelj.

 

4.3.              Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a koje je utvrdio prvostupanjski sud, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 12.000,00 kuna, dakle, u zakonom propisanom minimalnom iznosu, primjerena stupnju krivnje okrivljenice i opasnosti djela. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

4.4.              Isto tako, u pravu je tužitelj kada ističe da pogrešno prvostupanjski sud u izreci presude primjenjuje članak 3. stavak 2. Prekršajnog zakona (iako, u obrazloženju ne daje nikakve razloge za takvo postupanje), a kojim je propisano načelo primjene blažeg propisa, obzirom da nisu postojali uvjeti za primjenu blažeg propisa, jer kao što je i naprijed objašnjeno u vrijeme počinjenja prekršaja na snazi je bio Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.) te se do dana donošenja prvostupanjske presude navedeni zakon nije mijenjao.

 

5.              Slijedom svega navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka za spis, okrivljenicu i tužitelja.