Broj: Kr 3/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Božičević-Grbić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića, Miroslava Šovanja, Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. Č., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00. i 51/01. - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Puli-Pola od 17. rujna 2018. broj Kv I-224/2018. (K-1/04-551), u sjednici održanoj 18. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se zahtjev osuđenog D. Č. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju je čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 28. svibnja 2004. broj K-1/2004. i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 2005. broj I Kž-903/2004., od 6. srpnja 2005. broj III Kž-4/2005., D. Č. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavaka 2. i 3. KZ/97. i na temelju članka 173. stavka 3. KZ/97. osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadeset i pet godina, u koju mu je na temelju članka 63. KZ/97. uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. rujna 2003. pa nadalje.

Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne navodeći da je prvostupanjski sud bio dužan u postupku „neprave” obnove kaznenog postupka primijeniti odredbu članka 190. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.) jer ista ne propisuje kaznu dugotrajnog zatvora što je čini blažom od odredbe članka 173. stavka 3. KZ/97. na temelju koje je on osuđen, a da je zbog toga on doveden u nepovoljan položaj u odnosu na osobe osuđene primjenom KZ/11.

Sud prvog stupnja, dostavljajući spis predmeta sa zahtjevom osuđenika predložio je da se zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne ne udovolji, a spis je dostavljen i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske sukladno članku 416. stavku 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst i 115/06. - dalje: ZKP/97.).

Zahtjev nije osnovan.

Prema odredbi članka 414. ZKP/97. izvanredno ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su i tada postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

U konkretnom slučaju osuđenik ne navodi niti jednu od takvih okolnosti koje bi dovele do blaže osude, već upire na izmjene KZ/11. prema kojima su predviđeni blaži kazneni okviri za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga zbog kojeg je on proglašen krivim i osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora.

Međutim, u kontekstu ovog izvanrednog pravnog lijeka, primjena blažeg zakona odlučna je samo do trenutka donošenja pravomoćne presude. Naime, člankom 3. stavkom 1. KZ/11. određeno je da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja. Prema tome, izmjene kaznenog zakona koje su stupile na snagu nakon pravomoćnosti presude kojom je osuđenik osuđen, nisu odlučne.

Budući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 414. ZKP/97., to je trebalo na temelju članka 416. stavka 6. ZKP/97., riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. listopada 2018.