- 1 -

Broj:Ppž-3486/2021

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog D.P., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19), odlučujući o žalbi okrivljenog D.P., podnijete protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: 15 Pp 102/2021 od 28. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

      p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem kao osnovane žalbe okrivljenog D.P. preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na plaćanje novčane kazne na način da se okrivljenom D.P. na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) dopušta plaćanje izrečene novčane u preostalom iznosu od 2.700,00 (dvijetisućesedamsto) kuna u 3 (tri) mjesečnih obroka od po 900,00 (devetsto) kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, te ukoliko okrivljeni D.P. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćena u cijelosti dok se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu u odnosu na troškove postupka prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni D.P. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni D.P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna i kojem je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode kao jedan dan zatvora odnosno 300,00 kuna i koji ima još za platiti 2.700,00 kuna. Istom presudom okrivljenom D.P. je na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljana ili održavanja veze sa žrtvama nasilja i to I.P. i A.P. na udaljenost od 20 m u trajanju od 3 mjeseca te je okrivljeni D.P. dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Okrivljeni D.P. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i troškovima postupka, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da godinama nema nikakva primanja, radi sezonski, a tijekom zime skuplja boce, da je svjestan svojeg ponašanja koje je bilo neprimjereno da nije ranije kažnjavan pa predlaže oslobođenje od kazne te ističe kako mu je u životu jako teško.

Žalba je djelomično osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

4. Za prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji alternativno je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Ovaj je sud razmatrajući žalbene navode okrivljenika iz stanja spisa utvrdio da je prvostupanjski je sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blaže propisanu vrstu kazne i to u gotovo minimalnom iznosu od 3.000,00 kuna, budući se okrivljeniku za navedeni prekršaj sukladno članku 33. stavku 3. Prekršajnog zakona mogla izreći novčana kazna u iznosu do 50.000,00 kuna, pri čemu je pravilno cijenio kao olakotnu okolnost raniju nekažnjavanost, dok je kao otegotnu okolnost cijenio ustrajnost u protupravnom ponašanju i kojom će se u konkretnom slučaju ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Međutim, razmatrajući odluku o kazni povodom žalbe okrivljenika, ovaj je Sud našao da u konkretnom slučaju postoji osnova da se žalitelju omogući obročno plaćanje izrečene novčane kazne kako je to predviđeno odredbom članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir osobne i imovinske prilike okrivljenika na način kako je to navedeno u točki I izreke ove presude, te se u tom smislu okrivljenom D.P. dopušta plaćanje izrečene novčane u iznosu od 2.700,00 kuna u 3 mjesečna obroka od po 900,00 kuna, od kojih je dužan prvi obrok platiti u roku od 30 dana po primitku ove presude, a svaki slijedeći u razmaku od mjesec dana, te ukoliko plati dvije trećine izrečene novčane kazne u rokovima određenim za obročno plaćanje novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćena u cijelosti.

5. Razmatrajući odluku prvostupanjskog suda povodom žalbenih navoda okrivljenika da ga se oslobodi od kazne, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za oslobođenje od kazne budući je u članku 38. stavku 1. Prekršajnog zakona propisano da će sud osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, dok je u članku 38. stavku 2. Prekršajnog zakona propisano da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja ili kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak odnosno kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, a u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni gore propisani zakonski uvjeti pa  je u tom smislu žalbeni navod žalitelja neosnovan.

6. Nadalje, pobijajući odluku o troškovima prekršajnog postupka, okrivljeni D.P. ističe da nema trajnih primanja i da jako teško živi, međutim iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik sezonski zaposlen, pa je stoga prvostupanjska odluka u odnosu na dosuđene troškove na zakonu osnovana uzimajući u obzir duljinu i složenost prvostupanjskog postupka, budući da je visina paušalne svote određena u visini vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) i koji iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna.

7. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 7. srpnja 2021. godine

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.