1

                            Broj: Pž-5178/2020

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.P., zbog prekršaja iz članka 51. stavak 1. i 5. u vezi s člankom 293. stavak 2. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), odlučujući o prigovoru okr. I.P., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić Grad od 7. kolovoza 2020., broj: 511-19-43/05-3-75-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              U povodu prigovora okr. I.P., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci pod točkom 2.) izreke te se izriče da je okr. I.P., djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u točki 2.) izreke prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 51. stavak 1. i 5. u svezi sa člankom 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

II.              Uslijed odluke pod I., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o izrečenoj ukupnoj novčanoj kazni na način da se okr. I.P., za prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je proglašen krivim u točki 1) izreke pobijanog prekršajnog naloga, prihvaća po prvostupanjskom tijelu utvrđena novčana kazna u iznosu 10.000,00 (deset) kuna te za prekršaj iz članka 51. stavak 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 2) izreke pobijanog prekršajnog naloga, na temelju tih zakonskih propisa, izriče novčana kazna u iznosu 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, pa se okr. I.P., na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna u iznosu 11.500,00 (jedanaestisućapetsto) kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po primitku ove presude, s time da ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

 

III.               Odbija se žalba okr. I.P. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

 

 

IV.     Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. I.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. I.P. da je na način činjenično opisan u točki 1) izreke, počinio prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna te da je na način činjenično opisan u točki 2) izreke, počinio prekršaj iz članka 51. stavak 1. i 5. u svezi sa člankom 293. stavak 2. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 2.500,00 kuna, pa mu je na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 12.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana po pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

1.1.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „AM“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. I.P. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.1.              Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 2.) izreke pobijanog prekršajnog prava, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

 

5.2.              Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle da je uslijed neprilagođene brzine kretanja svog vozila izazvao prometnu nesreću u kojoj su nastupile tjelesne ozljede.

 

 

5.3.              Međutim, iz činjeničnog opisa djela prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim u točki 2.) izreke, ne proizlazi da bi u prometnoj nesreći bilo ozlijeđenih osoba, nego da je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom.

 

5.4.              Naime, posljedica prometne nesreće u činjeničnom opisu prekršaja opisana je na način: „... pri čemu je prednjim dijelom mopeda udario u stražnji dio osobnog automobila registarske oznake ZG 1761-GE kojim je upravljao F.R. istom prometnom trakom u istome smjeru, a u trenutku prometne nesreće nalazio se zaustavljen na kolniku u koloni vozila. Od siline udara I.P. pao je na kolnik...“ 

 

5.5.              Ovakav opis posljedica prometne nesreće nedvojbeno sugerira samo nastanak materijalne štete na vozilima, a nikako da bi u prometnoj nesreći bilo i ozlijeđenih osoba.

 

5.6.              Dakle, inkriminirani prekršaj, za koji je okr. I.P. pobijanim prekršajnim nalogom proglašen krivim u točki 2.) izreke, prema činjeničnom opisu, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz članka 51. stavka 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne u vezi sa člankom 293. stavkom 2. istog Zakona, kako je to pogrešno i nepravilno pravno označilo prvostupanjsko tijelo i na taj način na štetu okrivljenika počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona.

 

5.7.              Stoga je ovaj drugostupanjski sud, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

             

6.              Okrivljenik u prigovoru izražava žaljenje zbog počinjenog prekršaja te moli da mu se maksimalno umanji izrečena novčana kazna jer je nezaposlen, da je tek završio školu i da nije u mogućnosti platiti novčanu kaznu. Navodi da do sada nije kažnjavan i nije sklon kršenju prometnih propisa, a napominje da je u međuvremenu položio vozački ispit „B“ kategorije te je otklonio mogućnosti da će ponoviti prekršaj vožnje prije stjecanja prava na upravljanje vozilom.

 

6.1.              Odluka o novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 2.) izreke, kao i u povodu prigovora okrivljenika.

 

6.2.              Naime, za prekršaj iz članka 51. stavak 1. i 5. u vezi sa člankom 293. stavak 1.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 1.500,00 kuna, dok je za prekršaj iz članka 216. stavak 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zakonom propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa s obzirom da se radi o težim oblicima kršenja prometnih propisa i time povezanoj jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, izrečene novčane kazne za svako djelo posebno, primjerene su stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u navodima prigovora.

 

6.3.              Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „AM“ kategorije.

 

6.4.              Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od 3 mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

6.5.              U odnosu na žalbene navode okrivljenika da je položio vozački ispit „B“ kategorije, a time i otklonio mogućnost da će ponoviti prekršaj ističe se da polaganje vozačkog ispita „B“ kategorije ne obuhvaća ujedno i „AM“ kategoriju vozila kojom je okrivljenik inkriminirane prilike počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pa se time ne otklanjaju uvjeti za mogućnost ponovno počinjenja prekršaja.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, doista u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju članka 238. stavak 11. u vezi sa člankom 207 i . i člankom 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 7. srpnja 2021.

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Ivanić Grad u 3 otpravka: za spis  i okrivljenika.