Broj: Kž 580/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. P., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 17. rujna 2018. broj Ik I-285/2018-11, u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11-17) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izdržavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11. - Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ), uvjetno otpustio zatvorenika A. P. na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora od tri godine koju izdržava po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu od 21. srpnja 2016. broj Kov-Us-18/16., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. KZ/11. Kazna zatvoreniku teče od 4. studenoga 2016., a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazne izrečena, odnosno do 21. lipnja 2019. Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je S., Ž., ... .

Nadalje je u smislu članka 163. ZIKZ-a određeno da se je uvjetno otpušteni zatvorenik dužan javiti Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, II. Policijskoj postaji S., ... . Na temelju članka 161. stavka 2. ZKIZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Splitu (Ik I-275/16.), kojem se treba javiti radi nadzora i u vezi s pomoći tijekom uvjetnog otpust, sukladno članku 165. ZIKZ-a. Na temelju članka 163. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik se tijekom uvjetnog otpusta dužan javiti II. Policijskoj postaji S. odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne. Također se je, na temelju članka 163. ZIKZ-a, uvjetno otpušteni zatvorenik dužan javiti i Probacijskom uredu S., ..., odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured S. izraditi za zatvorenika.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, a predlažući „da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu i pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), koji se u smislu članka 44. stavka 2. ZIKZ-a primjenjuje u ovom postupku, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žaleći se protiv odluke prvostupanjskog suda da se zatvorenik A. P. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da je prijedlog za uvjetni otpust preuranjen s obzirom na veliki dio neizdržane kazne od 11 mjeseci. Navedeno, po stanovištu državnog odvjetnika, pokazuje da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti za uvjetni otpust A. P., zbog čega državni odvjetnik smatra da je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem izrečene kazne.

Protivno ovakvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, ocjena je i ovog suda, unatoč nešto duljem ostatku neizdržane kazne (sada oko osam mjeseci), da nije riječ o takvoj okolnosti koja bi sama za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebala dovesti do zaključka da prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust ne treba prihvatiti, kako to neopravdano tvrdi žalitelj.

Naime, odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11. sudu je dana mogućnost na temelju najšire postavljenih kriterija odlučivati o uspješnosti provođenja pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvorenika i opravdanosti njegovog puštanja na uvjetni otpust. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda te je kriterije vijeće prvostupanjskog suda pravilno utvrdilo i vrednovalo i na temelju tako utvrđenih kriterija ocijenilo da je zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust osnovan.

Stoga je, a prihvaćajući razloge prvostupanjskog vijeća, zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust trebalo prihvatiti i pustiti ga na uvjetni otpust, cijeneći pri tome prije svega njegov uredan tijek izdržavanja kazne zatvora, u tijeku kojeg je bio radno angažiran, činjenicu da je procjena uspješnosti u provođenju programa izvršavanja kazne zatvora „naročito uspješan“, da ima osiguran pospenalni prihvat i podršku obitelji, da je koristio i izvanzatvorske pogodnosti s kojih se je uredno vraćao, da je vjerojatnost recidiva smanjena, kao i da je mišljenje Kaznionice u L.-P. negativno samo zbog relativno duljeg dijela neizdržane kazne. Osim toga, zatvoreniku su određene i posebne obveze, koje će mu po otpuštanju s izdržavanja kazne pomoći da s uspjehom do kraja provede resocijalizaciju u procesu prilagođavanja društvenoj sredini.

Stoga je, budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. listopada 2018.