Poslovni broj: 61 Pž-3070/2021-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 61 Pž-3070/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja M. F. S. S., OIB ..., T. R., S. V., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu M. P. i M. S., Z., protiv ovršenika P. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., , radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u iznosu od 54.488,39 EUR, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja i zaključka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-109/2021 od 26. svibnja 2021., 20. srpnja 2021.

r i j e š i o j e

I. Uvažava se ovršenikova žalba, ukida rješenje i „zaključak“ Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-109/2021 od 26. svibnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima ovog žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-109/2021 od 26. svibnja 2021. obustavljen je postupak osiguranja tražbine predlagatelja osiguranja određen prethodnom mjerom toga suda poslovni broj Povrv-3359/2016 od 7. rujna 2017. u dijelu kojim je bankama zabranjeno da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplate s njegova računa novčani iznos od 54.488,39 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 43.451,25 EUR za razdoblje od 22. veljače 2013. do 7. svibnja 2013. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za osam postotnih poena, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje.

2. Zaključkom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-109/2021 od 26. svibnja 2021. naloženo je Agenciji (dalje: Agencija), RC Z. provedba pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3359/2016 od 7. rujna 2017. ispravljene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3359/2016 od 27. studenoga 2020. potvrđene i preinačene presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6713/2017-3 od 22. rujna 2020. ispravljene rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6713/2017-8 od 15. siječnja 2021. na način da se prijenos novčanih sredstava izvrši iz novčanih sredstava zaplijenjenih po računima protivnika osiguranja, a koja zapljena je izvršena rješenjem o prethodnoj mjeri toga suda poslovni broj Povrv-3359/2016 od 7. rujna 2017., s obzirom da je na temelju tog rješenja predlagatelj osiguranja stekao prednosni red, i to prijenosom na račun ovrhovoditelja kod I. S. S.P.A., IBAN: ....

3. Prvenstveno se ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno u obliku zaključka naložio Agenciji provedbu citirane pravomoćne i ovršne presude, već je takvu odluku trebao donijeti u obliku rješenja kao što to proizlazi iz odredbe članka 339.a stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ). Tom je odredbom propisano da ako je predlagatelj osiguranja zatražio ovrhu jer su se ispunile pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane tražbine, sud će na prijedlog predlagatelja osiguranja istim rješenjem odrediti ovrhu i obustaviti postupak osiguranja te naložiti prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi. Iz citirane odredbe jasno proizlazi kako je, uz ispunjenje pretpostavki propisanih tom odredbom, sud dužan, na prijedlog predlagatelja osiguranja, istim rješenjem: 1) odrediti ovrhu, 2) obustaviti postupak osiguranja i 3) naložiti prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi. Radi se, dakle, o jednoj, jedinstvenoj odluci koja se donosi u obliku rješenja, a ne u obliku zaključka protiv kojeg nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a). Međutim, kad sud pogrešno donese odluku u obliku zaključka, a trebao je donijeti odluku u obliku rješenja, to ne utječe na pravo stranke, u konkretnom slučaju ovršenika, na izjavljivanje žalbe.

4. Protiv navedenih odluka ovršenik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se one preinače na način da se zaplijenjena sredstva vrate na ovršenikov račun, uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn i sudske pristojbe po određenju suda.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. u vezi s odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da ono nije pravilno niti zakonito.

7. Iz spisa i obrazloženja pobijanog rješenja u bitnome proizlazi sljedeće:
- da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-3359/2016 od 7. rujna 2017. određena prethodna mjera zabranom bankama, koje vode račune protivnika osiguranja, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplate s njegovih računa koji se vode pod osobnim identifikacijskim brojem protivnika osiguranja novčani iznos od 54.488,39 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te pripadajuće zakonske zatezne kamate na iznos od 43.451,25 EUR za razdoblje od 22. veljače 2013. do 7. svibnja 2013.;

- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-3359/2016 od 7. rujna 2017. (dalje: presuda od 7. rujna 2017.) održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. R. iz Z., poslovni broj Ovrv-2616/14 od 11. lipnja 2014. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 54.488,39 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim te pripadajuće zakonske zatezne kamate na iznos od 43.451,25 EUR za razdoblje od 22. veljače 2013. do 7. svibnja 2013. i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 9.309,52 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke);

- da je presudom ovoga suda poslovni broj Pž-6713/2017-3 od 22. rujna 2020. (dalje: presuda od 22. rujna 2020.) potvrđena presuda od 7. rujna 2017. u dijelu točke I. izreke kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. R. iz Z., poslovni broj Ovrv-2616/14 od 11. lipnja 2014. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 54.488,39 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim te pripadajuće zakonske zatezne kamate na iznos od 43.451,25 EUR za razdoblje od 22. veljače 2013. do 7. svibnja 2013. i naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 9.309,52 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u točkama II., IV. i V. izreke, dok je presuda od 7. rujna 2017. preinačena u preostalom dijelu točke I. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 54.488,39 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu ukinut citirani platni nalog;

- da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda ispravljena presuda od 7. rujna 2017. u uvodu u odnosu na naznaku osobnog identifikacijskog broja tuženika;

- da je presuda od 7. rujna 2017. postala pravomoćna 22. rujna 2020., dok je postala ovršna 4. studenoga 2020., kao što to proizlazi iz potvrde pravomoćnosti/ovršnosti prvostupanjskog suda od 4. veljače 2021.;

- da je 24. veljače 2021. tužitelj podnio prijedlog da sud, na temelju odredbe članka 339.a stavka 1. OZ-a, naloži Agenciji provedbu citirane pravomoćne i ovršne presude na način da se obavi prijenos sredstava na tužiteljev račun iz sredstava zaplijenjenih po tuženikovim računima na temelju citirane prethodne mjere o kojemu je odlučeno pobijanim rješenjem.

- da je podneskom od 29. travnja 2021. tuženik predložio obustavu postupka osiguranja, uz nalog Agenciji da se zaplijenjena sredstva vrate na njegov račun tuženika jer tužitelj nije u zakonom određenom roku predložio ovrhu, u odnosu na koje tvrdnje u obrazloženju pobijanog rješenja nisu navedeni nikakvi razlozi.

8. Iz citirane odredbe članka 339.a OZ-a jasno proizlazi da ovrhovoditelj mora zatražiti provođenje ovrhe radi naplate osigurane tražbine i da to može predložiti samo u ovršnom postupku, a ne u parničnom postupku u kojemu je određena prethodna mjera jer parnični sud ne može određivati niti provoditi ovrhu, već to može samo ovršni sud koji je stvarno nadležan u skladu s odredbama članka 43. OZ-a (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1584/2020-2 od 5. svibnja 2020. i Pž-1585/2020-2 od 5. listopada 2020.). S obzirom na to da je u skladu s citiranom odredbom predlagatelj osiguranja dužan zatražiti ovrhu, to se, iako to nije izričito propisano tom odredbom, na sadržaj tog dijela prijedloga primjenjuju opće odredbe članka 39. OZ-a. Ako prijedlog ne sadrži sve što je propisano tim odredbama, sud je dužan pozvati predlagatelja osiguranja u određenom roku ispraviti odnosno dopuniti takav prijedlog u skladu s odredbama članka 109. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a.

9. Osim toga, kao što je prethodno navedeno, iz citirane odredbe proizlazi da je sud dužan, na prijedlog predlagatelja osiguranja, istim rješenjem ne samo obustaviti postupak osiguranja i naložiti prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja osigurane tražbine, kao što je pobijanim rješenjem odlučio prvostupanjski sud, već je takvim rješenjem sud dužan i odrediti ovrhu, ako su za to ispunjene sve procesne i materijalne pretpostavke. Dakle, ako su te pretpostavke ispunjene, sud je dužan istim rješenjem obustaviti postupak osiguranja i odrediti ovrhu te naložiti prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju, i to upravo radi namirenja tražbine iz rješenja o ovrsi. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio citiranu odredbe jer je pobijanim rješenjem samo obustavio postupak osiguranja i naložio prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju radi namirenja osigurane tražbine (a ne tražbine iz rješenja o ovrsi), ali nije, nakon ispitivanja procesnih pretpostavki za odlučivanje o prijedlogu, odredio ovrhu iako je to bio dužan učiniti u skladu s citiranom odredbom. S obzirom na to da rješenjem iz članka 339.a OZ-a sud istovremeno i određuje ovrhu, to se, iako to nije izričito propisano tom odredbom, na sadržaj tog dijela rješenja primjenjuju opće odredbe članka 41. OZ-a.

10. Uzevši u obzir navedeno, valjalo je, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak (točka I. izreke).

11. S obzirom na to da je ovaj sud ukinuo pobijano rješenje, to je u skladu s odredbom članka 166. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, prvostupanjskom sudu ostavljeno da u konačnoj odluci odluči o troškovima ovog žalbenog postupka.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, uzevši u obzir navedeno, prvenstveno utvrditi jesu li u konkretnom slučaju ispunjene sve procesne i materijalne pretpostavke za odlučivanje o prijedlogu. Ako i nakon što utvrdi da su te pretpostavke ispunjene, donijet će novu, pravilnu i zakonitu odluku o prijedlogu koju će jasno i valjano obrazložiti.

Zagreb, 20. srpnja 2021.

Sudac

   Ivana Mlinarić