- 1 -              Rev-x 315/2017-2

 

 

 

 

Broj: Rev-x 315/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. J. M. iz Š., C. C. 7, II-tužitelja D. K. iz Š., C. C., III-tužitelja N. K. iz Švicarske, C. C. , IV-tužiteljice T. M. iz Švicarske, C. C. i V-tužitelja D. K. iz Srbije, B., koje zastupa punomoćnik N. Đ., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7482/2015-2 od 22. studenoga 2016. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/98-216 od 29. travnja 2015., u sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I. Revizija II-tužitelja D. K., III-tužitelja N. K. i V-tužitelja D. K. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7482/2015-2 od 22. studenoga 2016. u dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/98-216 od 29. travnja 2015. pod toč. III., IV. i VI. izreke odbijaju se kao neosnovane.

 

              II. Revizija tuženika C. d.d. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7482/2015-2 od 22. studenoga 2016. pod toč. I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/98-216 od 29. travnja 2015. pod toč. I. izreke (u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev II-tužitelja za iznos od 110.000,00 kuna, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev III-tužitelja za iznos od 110.000,00 kuna i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev V-tužitelja za iznos od 110.000,00 kuna) te pod toč. V. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/98-216 od 29. travnja 2015. pod toč. II. izreke (u dijelu kojim je tuženiku naloženo I-tužitelju isplatiti daljnji iznos od 35.000,00 kuna te u dijelu kojim je tuženiku naloženo II-tužiteljici isplatiti daljnji iznos od 35.000,00 kuna) odbija se kao djelomično neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika kao djelomično osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7482/2015-2 od 22. studenoga 2016. pod toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/98-216 od 29. travnja 2015. pod toč. I. izreke (u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev II-tužitelja preko iznosa od 110.000,00 kuna, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev III-tužitelja preko iznosa od 110.000,00 kuna i u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev V-tužitelja preko iznosa od 110.000,00 kuna), pod toč. V. izreke kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/98-216 od 29. travnja 2015. pod toč. II. izreke (u dijelu kojim je tuženiku naloženo I-tužitelju isplatiti daljnji iznos od 110.000,00 kuna te u dijelu kojim je tuženiku naloženo II-tužiteljici isplatiti daljnji iznos od 110.000,00 kuna) i pod toč. VII. izreke kojom je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1916/98-216 od 29. travnja 2015. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje u tom dijelu.

 

              II. O troškovima nastalim povodom revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku C. d.d. iz Z., platiti I-tužitelju J. J. M. iz Švicarske, C. C., na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti kćeri iznos od 75.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate, II-tužitelju D. K. iz Švicarske, C. C., na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti majke iznos od 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate, III-tužitelju N. K. iz Švicarske, C. C., na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti majke iznos od 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate, IV-tužiteljici T. M. iz Švicarske, C. C., na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti kćeri iznos od 75.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate te V-tužitelju D. K. iz Srbije, B., ..., na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti supruge iznos od 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku 15 dana. Točkom II. izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva I-tužitelja na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti kćeri u daljnjem iznosu od 145.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate kao neosnovan. Točkom III. izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva II-tužitelja na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti oca u iznosu od 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate kao neosnovan. Točkom IV. presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva III-tužitelja na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti oca u iznosu od 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate kao neosnovan. Točkom V. izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva IV-tužiteljice na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti kćeri u daljnjem iznosu od 145.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate kao neosnovan. Točkom VI. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva V-tužitelja na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti sina u iznosu od 220.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do isplate kao neosnovan. Točkom VII. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke. Točkom II. izreke presude odbijena je kao neosnovana žalba II-tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. III. izreke. Točkom III. izreke presude odbijena je kao neosnovana žalba III-tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. IV. izreke. Točkom IV. izreke presude odbijena je kao neosnovana žalba V-tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. VI. izreke. Točkom V. izreke presude prihvaćena je žalba I-tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda pod toč. II. izreke na način da je naloženo tuženiku u roku 15 dana isplatiti I-tužitelju J. J. M. iz Švicarske, C. C., na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti kćeri daljnji iznos od 145.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Točkom VI. Izreke presude prihvaćena je žalba IV-tužiteljice, preinačena prvostupanjska presuda pod točkom V. izreke na način da je naloženo tuženiku u roku 15 dana isplatiti IV-tužiteljici T. M. iz Švicarske, C. C., na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih bolova zbog smrti kćeri daljnji iznos od 145.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 29. travnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Točkom VII. izreke presude odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda pod toč. VII izreke. Točkom VIII. izreke presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu, dok je toč. IX. izreke naloženo tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljima trošak sastava žalbe u iznosu od 6.234,40 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu pod toč. II., III. i IV. izreke, II-, III- i V-tužitelji su podnijeli reviziju zbog svih zakonom propisanih razloga, dok su I-V-tužitelji podnijeli reviziju protiv presude suda drugog stupnja pod toč. VII. i IX. izreke zbog svih zakonom propisanih razloga uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da se II-, III- i V-tužitelju pored već dosuđenih 220.000,00 kuna dosudi svakome još iznos od 220.000,00 kuna s naslova nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti oca odnosno sina, podredno da se svakome od tužitelja dosudi iznos od 132.000,00 kuna odnosno 110.000,00 kuna te sa naslova parničnih troškova da se svim tužiteljima dosudi iznos od 211.449,70 kuna, podredno ukine pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

 

4. Protiv presude suda drugog stupnja pod toč. I., V., VI., VII. i IX. izreke tuženik je podnio reviziju zbog svih zakonom propisanih razloga uz prijedlog da ovaj sud ukine pobijanu presudu.

 

5. Tužitelji u odgovoru na reviziju tuženika predlažu istu dostaviti na daljnje rješavanje i postupiti sukladno izjavljenoj reviziji tužitelja odnosno njezinim razlozima.

 

6. Revizija tužitelja je neosnovana, dok je revizija tuženika djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

 

7. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U odnosu na reviziju tužitelja

 

8. Predmet spora je zahtjev I-V-tužitelja radi naknade nematerijalne štete s naslova pretrpljenih duševnih boli zbog smrti Z. K., M. K. i S. K. koji su stradali u prometnoj nezgodi koja se dogodila ... iz pravca R. u pravcu C., u blizini B.

 

9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je do prometne nezgode u kojoj su smrtno nastradali prednici I-V-tužitelja došlo ... na putu iz pravca R. u pravcu C., u blizini B. kada je Z. K. upravljajući osobnim automobilom vršio radnju pretjecanja,

 

- da je neposredno prije prometne nezgode M. L., osiguranica tuženika, upravljajući osobnim vozilom registarske oznake ... započela pretjecati kolonu vozila, zbog čega je prednjom stranom svog vozila prešla na lijevu kolničku traku prepriječivši time put kretanja vozilu kojim je upravljao Z. K. koji je već započeo radnju pretjecanja,

 

- da je Z. K. u namjeri da izbjegne nalet svog vozila na vozilo M. L. naglo zakočio, uslijed čega je izgubio kontrolu nad vozilom, skrenuo izvan kolnika na lijevu stranu, gdje je prednjim dijelom vozila uradio u zemljano uzvišenje od kojeg se vozilo odbilo, okrenulo na desnu bočnu stranu, a potom desnim bočnim dijelom i krovom udarilo u stablo,

 

- da su u ovoj prometnoj nezgodi Z. K. te putnice M. K. i S. K. od zadobivenih povreda preminuli na licu mjesta,

 

- da je Z. K. u trenutku pretjecanja vozila osiguranice tuženika, koje se kretalo desnom polovicom kolnika brzinom od oko 40 km/h, upravljao vozilom lijevom polovicom kolnika brzinom od oko 97,2 km/h,

 

- da je smrt M. K. i S. K. nastupila neovisno o vezivanju, odnosno nevezivanju sigurnosnim pojasom,

 

- da Z. K. u trenutku prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom i da je smrt posljedica nevezivanja pojasom jer je u prometnoj nezgodi Z. K. izletio iz vozila nakon čega je smrt nastupila gnječenjem glave kotačima vozila,

 

- da je neosnovan prigovor iscrpljene svote osiguranja odnosno limita kojeg je tuženik istaknuo tijekom postupka obzirom da tuženik po polici osiguranja nije obavio nikakve isplate, s time da je regresna tužba osiguravajućeg društva S. protiv C. d.d. radi izvršenih isplata povodom štetnog događaja povučena.

 

10. Sud prvog stupnja na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja djelomično je prihvatio tužbeni zahtjev te je I-tužitelju i IV-tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete s naslova duševnih boli zbog smrti kćeri (M. K.) dosudio novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 kuna svakome od tužitelja ocjenjujući da ista u trenutku predmetnog štetnog događaja nije živjela u zajednici s roditeljima već je imala svoju obitelj, zbog čega je odbio zahtjev za isplatom naknade u preostalom dijelu od 145.000,00 kuna svakome od tužitelja, u odnosu na II- i III-tužitelja prihvatio je tužbeni zahtjev za naknadu štete s naslova duševnih boli zbog smrti majke (M. K.) i svakome od tužitelja dosudio iznos od 220.000,00 kuna zbog smrti roditelja, dok je V-tužitelju dosudio novčanu naknadu nematerijalne štete zbog smrti supruge u iznosu od 220.000,00 kuna. Zahtjev II- i III-tužitelja za naknadu štete zbog smrti oca Z. K. i zahtjev V-tužitelja za naknadu štete zbog smrti sina (Z. K.) sud prvog stupnja ocijenio je neosnovanim obzirom na doprinos Z. K. nastanku prometne nezgode te činjenicu da u trenutku prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom zbog čega je odbio tužbeni zahtjev zaključujući da tužiteljima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete s naslova duševnih boli zbog smrti oca odnosno sina Z. K.

 

11. Sud drugog stupnja povodom žalbi stranaka koristeći se procesnim ovlaštenjem iz čl. 373.a st. 1. i st. 2. ZPP ocijenio je neosnovanim prigovor zastare kojeg je tuženik istaknuo tijekom prvostupanjskog postupka s obrazloženjem da u slučaju kada se tužbeni zahtjev „povisi“ na način da se za istu osnovu naknade štete traži viši iznos, ne može biti govora o zastari „tog višeg iznosa“ obzirom da je za nastupanje zastare pravno odlučno kada je zahtjev po nekom osnovu postavljen te bi se jedino kada je riječ o „novom zahtjevu“ koji ima drugačiju pravnu osnovu moglo govoriti o zastari. U odnosu na prigovor tuženika radi neprovođenja dokaza novim vještačenjem, a koji dokazni prijedlog je tuženik istaknuo tijekom postupka, sud drugog stupnja ocjenjuje da unatoč tome što sud prvog stupnja nije naveo razloge zbog kojih nije odlučio o prijedlogu tuženika za izvođenjem dokaza novim vještačenjem, izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno i bez izvođenja predloženog dokaza, zbog čega navedeni propust suda ne može rezultirati drugačijom odlukom o djelomičnoj osnovanosti zahtjeva tužitelja.

 

11.1. U odnosu na zahtjev I-tužitelja i IV-tužiteljice za naknadom nematerijalne štete zbog smrti kćeri (M. K.), sud drugog stupnja ocjenjuje pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je za predmetnu štetu odlučna činjenica zajedničkog života roditelja i djece u trenutku smrti, obzirom da je riječ o zahtjevu roditelja za naknadu nematerijalne štete zbog smrti djeteta, zbog čega I-tužitelju i IV-tužiteljici dosuđuje i daljnji iznos od po 145.000,00 kuna s naslova nematerijalne štete zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, dok u odnosu na zahtjev II-tužitelja i III-tužitelja za naknadom štete zbog smrti oca (Z. K.) i zahtjev V-tužitelja za naknadom štete zbog smrti sina (Z. K.) ocjenjuju pravilnim zaključak suda prvog stupnja da tužiteljima ne pripada pravo na naknadu štete jer je njihov prednik (Z. K.) doprinio nastanku prometne nezgode te u trenutku prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.

 

12. Na navode revizije tužitelja kojima ukazuju da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP valja odgovoriti da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP) kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP),  a time što u svezi takvog postupanja revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi, nižestupanjski sudovi nisu počinili postupovnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP na koju se u reviziji ukazuje.

 

13. Prema odredbi čl. 385. ZPP protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizija se može podnijeti i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Obzirom na to da u postupku pred sudom drugog stupnja nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (koja postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude), to se tužitelji neosnovano pozivaju na navedenu povredu u revizijskom stadiju postupka.

 

14. Prema shvaćanju ovog suda, a polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da zbog doprinosa njihova prednika (Z. K.) nastanku štetnog događaja te zbog okolnosti da u trenutku štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom II-, III i V-tužiteljima ne pripada naknada nematerijalne štete s naslova duševnih boli zbog smrti njihova prednika te su u tom dijelu nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili.

 

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

 

U odnosu na reviziju tuženika:

 

16. Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP ukazuje da se u tužbi kao V-tužitelj navodi D. K., dok je u presudi kao V-tužitelj naveden D. K. zbog čega da nije jasno je li riječ o istoj osobi, omašci u pisanju ili promjeni na strani tužitelja, kao i da nije ocijenjen prigovor iscrpljenosti svote osiguranja odnosno limita.

 

16.1. U odnosu na navode tuženika kojima sugerira da je u odnosu na V-tužitelja došlo do subjektivne preinake tužbe valja navesti da su neosnovani obzirom da je drugostupanjski sud ocijenio da iz cjelokupne dokumentacije priložene spisu proizlazi da je riječ o očitoj pogrešci u pisanju te da je ime V-tužitelja D. K., a koju ocjenu kao pravilnu prihvaća i ovaj sud.

 

16.2. Nadalje, u odnosu na prigovor iscrpljene svote osiguranja valja odgovoriti da polazeći od činjenice da je u predmetu poslovni broj P-5595/99 regresna tužba osiguravajućeg društva S. protiv C. d.d. radi izvršenih isplata povodom predmetnog štetnog događaja povučena te da tuženik po predmetnoj polici osiguranja nije obavio nikakve isplate (a što je u skladu s dokazima izvedenim tijekom postupka), pravilno su nižestupanjski sudovi odbili prigovor iscrpljene svote osiguranja (limita) kojeg je tuženik istaknuo tijekom postupka.

 

16.3. S tim u svezi, a vezano za daljnje revizijske prigovore kojima tužitelji i tuženik prigovaraju pravilnosti ocjene izvedenih dokaza i preocjenjuju izvedene dokaze čime sadržajno prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da se prema odredbi čl. 385. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega ovaj sud nije ni razmatrao navedene prigovore, a imajući na umu da ovaj sud odlučuje na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima.

 

17. Tuženik u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da u smislu relevantnog Zakona o osnovama sistema osiguranja osoba i imovine i Zakona o osiguranju imovine i osoba tuženik odgovora po načelu subjektivne odgovornosti, obzirom da tužitelji svoje pravo izvode iz prava vozača pa da se shodno tome ne smatraju trećim osobama, već da pravo na naknadu štete ostvaruju pod istim uvjetima kao i vozač. Stoga smatra da se primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje propisana odredbom čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, dakle, da se tužitelji ne smatraju trećim osobama zbog čega da je zahtjeve tužitelja za naknadom štete valjalo umanjiti za suodgovornost prednika tužitelja u nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

 

17.1. Na navode tuženika, valja odgovoriti, da u konkretnom slučaju tužitelji potražuju naknadu štete od osiguratelja motornog vozila zbog čega se ne primjenjuju pravila o odgovornosti po osnovi krivnje u smislu odredbe čl. 178. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) već po načelu objektivne odgovornosti (čl. 178. st. 4. ZOO-a). Tužitelji se kao oštećenici smatraju trećim osobama zbog čega imatelji motornih vozila odgovaraju za štetu solidarno i po načelu objektivne odgovornosti, bez obzira na krivnju. Pitanje eventualne krivnje jednog od vlasnika motornog vozila moguće je rješavati u regresnoj parnici između tih odgovornih osoba. Iz navedenih razloga, neosnovano tuženik navodi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su na temelju odredbe čl. 178. st. 4. ZOO-a dosudili I- i IV-tužiteljima naknadu nematerijalne štete zbog smrti kćeri (M. K.), II-i III-tužitelju naknadu štete zbog smrti majke (M. K.) te V-tužitelju naknadu štete zbog smrti supruge (S. K.).

 

18. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu kojim je drugostupanjski sud odlučio o prigovoru zastare tužiteljeva potraživanja. Naime, drugostupanjski je sud shvaćanja da prigovor zastare koji je istaknuo tuženik nije osnovan iz razloga jer kada se tužbeni zahtjev povisi na način da se za istu osnovu naknade štete traži viši iznos, ne može biti govora o zastari tog višeg iznosa obzirom da je za zastaru odlučno kada je zahtjev po nekom osnovu postavljen. Samo da je riječ o novom zahtjevu koji ima drugačiju pravnu osnovu, tada bi se moglo govoriti o zastari.

 

18.1. Takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno. Odredbom čl. 191. st. 1. ZPP propisano je da je preinaka tužbe, između ostalog i povećanje postojećeg zahtjeva. Stoga u situaciji kada su tužitelji prvotno podneskom od 30. listopada 2001. (list 185 spisa) istaknuli tužbeni zahtjev na način da su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog srodnika u visini od 120.000,00 kuna odnosno 110.000,00 kuna, da bi podneskom od 28. veljače 2012. (list 593 spisa) zatražili naknadu nematerijalne štete s naslova duševnih boli u visini od 220.000,00 kuna zbog smrti bliskih osoba, a podneskom od 26. travnja 2013. (list 605 spisa) očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka Z. I. ing. naveli da „priznaju“ omjer od 50% doprinosa prednika tužitelja u nastanku štetnog događaja i u skladu s tim postavili tužbeni zahtjev s naslova pretrpljenih duševnih boli u visini od 110.000,00 kuna, da bi konačno podnescima od 22. svibnja 2013. (list 616 spisa) i  22. studenoga 2013. (list 640 spisa) negirali priznanje doprinosa od 50% prednika tužitelja u nastanku štetnog događaja te „povisili“ zatražene iznose naknade nematerijalne štete s naslova duševnih boli za sve tužitelje sa dotadašnjih 110.000,00 kuna na 220.000,00 kuna, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, riječ je o preinaci tužbe (u tom smislu i ovaj sud u Rev-x-424/11-2 od 29. siječnja 2014., Revr-1797/10-2 od 19. ožujka 2013., Rev-x-985/2017-2 od 5. ožujka 2019.).

 

18.2. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ocijenjen prigovor zastare potraživanja tužitelja u situaciji kada su tužitelji najprije postavili tužbeni zahtjev za isplatom naknade nematerijalne štete u visini od 110.000,00 kuna, da bi zatim povisili taj zahtjev na iznos od 220.000,00 kuna, ponovno ga snizili (na 110.000,00 kuna) te ga u konačnici ponovno povisili na iznos od 220.000,00 kuna, a jer je riječ o preinaci tužbe, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP djelomično prihvatiti reviziju tuženika, ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 110.000,00 kuna do iznosa od 220.000,00 kuna te u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i dosuđen daljnji iznos od 110.000,00 kuna i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja). S tim u vezi valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o troškovima nastalim povodom revizije ostavljeno je da se odluči u konačnoj odluci (toč. II. izreke rješenja).

 

19. U preostalom dijelu valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.