- 1 -              Rev 2930/2017-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2930/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. M.1 iz Z., i 2. tužitelja M. M.2 iz Z., koje zastupaju punomoćnici mr. sc. Š. P. i N. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika V. Š. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Č. & R. j.t.d. iz P., te umješača na strani tuženika N. Š. P., iz Z., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Č. & R. j.t.d. iz P., radi utvrđenja, predaje u posjed i zabrane uznemiravanja, odlučujući o reviziji tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-691/12-2 od 17. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-39/08 od 3. studenoga 2011., u sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-691/12-2 od 17. siječnja 2014. i presuda Općinskog suda u Zadru broj P-39/08 od 3. studenoga 2011. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

 

„I. Utvrđuje se da su tužitelji, svaki za ½ dijela, isključivi vlasnici kamenog zida visine oko 2 metra, širine oko 0,50 metara i dužine 26,38 metara s lijeve, odnosno 26,31 metar s desne strane, gledajući iz smjera asfaltne ceste, prikazanog na skici sudskog očevida održanog 01. lipnja 2011. god. crvenom bojom, omeđenog točkama A-B-C-D-A, a koji se cijelom svojom dužinom i širinom proteže jugoistočnom stranom čest. zem. 3491/2 k.o. Z. prema susjednoj čest. zem. 3492/1 k.o. Z., kao i da su tužitelji vlasnici dijela na koji se nekad nastavljao zid, a koji se proteže od završetka zida od smjera u točkama A-D prema asfaltnoj cesti do ruba čest. zem. 3491/2 k.o. Z.

 

II. Naređuje se tuženiku ukloniti betonski stupić prikazan na skici sudskog očevida održanog 01. lipnja 2011. god., dimenzija 0,30 m x 0,30 m koji se nalazi na nekretnini tužitelja, čest. zem. 3491/2 k.o. Z., kao i dio ogradnog zida što ga je izgradio tuženik, a koji se nastavlja na stupić, u dijelu koji zahvaća nekretninu tužitelja obojanog žutom bojom na skici sudskog očevida održanog 01. lipnja 2011. god.

 

III. Nalaže se tuženiku da predmetni zid opisan u točki I. ove presude preda tužiteljima u posjed, slobodan od stvari, u roku od 15 dna, te mu se zabranjuje svako daljnje uznemiravanje i pačanje u predmetni zid tužitelja pod prijetnjom izricanja novčane kazne.

 

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.255,62 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

 

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćeno je sudjelovanje umješača na strani tuženika.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik i umješač na strani tuženika su podnijeli reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) postavljajući pitanja:

 

"1. Da li tužitelj može tražiti zaštitu od uznemiravanja istovremeno zahtijevajući od suda da tuženik preda istom u posjed predmet spora (zid) slobodan od stvari?

 

2. Da li je dopušteno da kondemnatorni zahtjev tužbe radi zaštite od uznemiravanja sadrži i zahtjev za utvrđenje?

 

3. Da li je sud kod odlučivanja o predaji stvari u posjed dužan ocijeniti i raspraviti prigovor posjednika-tuženika o njegovom pravu na posjed na temelju vlasništva stečenog dosjelošću i da li osnovanost tuženikova prigovora čini neosnovanim zahtjev na predaju u posjed?

 

4. Da li nalaz vještaka koji se temelji na mapalnom stanju može biti valjana podloga za utvrđenje vlasništva prijepornog zida?"

 

smatrajući rješenje istih važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari, a koja pitanja da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da je o tim pitanjima u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-754/11 od 28. rujna 2011., broj Rev-1263/08-12 od 9. rujna 2010., broj Rev-2747/99 od 18. veljače 2003. i broj Rev-677/82 od 25. svibnja 1982., izraženo pravno shvaćanje suprotno onom u pobijanoj presudi. Predlažu reviziju prihvatiti i pobijanu presudu suda drugog stupnja preinačiti na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije. Potražuju troškove revizije.

 

4. Tužitelji u odgovoru na reviziju osporavaju revizijske navode tuženika i umješača na strani tuženika, te predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva, svakog za ½ dijela, prijepornog kamenog zida, visine 2 m, širine 0,50 m i dužine 26,38 m s lijeve, odnosno 26,31 m s desne strane, predaja u posjed predmetne nekretnine i prestanak uznemiravanja nad predmetnom nekretninom.

 

7. Na temelju provedenog postupka sudovi nižeg stupnja su utvrdili da predmetni zid, sukladno katastarskoj evidenciji pripada matičnoj čest. zem. 3491 k.o. Z., te da sukladno nalazu i mišljenju vještaka geometra i usporedbom najstarijih katastarskih podataka predmetna nekretnina (zid) pripada nekretnini tužitelja oznake čest. zem. 3491/2 i da su tužitelji isključivi vlasnici predmetne nekretnine, čije su vlasništvo stekli nasljeđivanjem od pok. oca J. M. (članak 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

 

7.1. Sudovi nižeg stupnja su zaključili da su tužitelji, s obzirom na vlasnička prava na čest. zem. 3491/2 k.o. Z. i ogradnom zidu, smetani u vlasništvu, pa su vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ovlašteni tražiti od tuženika poduzimanje radnji, uklanjanja betonskog stupića i dijela ogradnog zida koji se na njega nastavlja, u onom dijelu kojim je zahvaćena njihova nekretnina, kao i predaju predmetnog zida u posjed od strane tuženika, slobodnog od stvari.

 

8. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. članka 382. stavak 2. ZPP.

 

8.1. Prema odredbi članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

8.2. U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od procesnih pretpostavki za dopuštenost izvanredne revizije iz članka 382. stavak 3. ZPP, tada nema niti pretpostavki za razmatranje revizije u smislu članka 382. stavak 2. ZPP.

 

9. Nadalje, prema odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP odluke sudova u postupku koji je prethodio reviziji mogu se ispitivati samo u onom dijelu u kojem se osporavaju revizijom i samo u pogledu pitanja zbog kojih je revizija izjavljena.

 

10. Po ocjeni ovog suda prvo postavljeno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i osiguranje ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pravno shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji u suprotnosti s pravnim shvaćanjem koje je ovaj revizijski sud iznio u svojoj odluci broj Rev-1735/16-2 od 6. listopada 2020.

 

11. Naime, odredbom članka 167. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/07, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 – dalje: ZVDSP) propisano je ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

 

11.1. Prema odredbi stavka 2. tog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. tog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

 

12. Iz sadržaja citirane odredbe, a koja uređuje vlasničku tužbu – actio negatoria razvidno je da ovu vlasničku tužbu podiže vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik – posjednik, protiv svakog onog koji uznemirava njegovo pravo na bilo koji način, zahtijevajući da to uznemiravanje prestane, a koje uznemiravanje se može sastojati u svojatanju nekog prava koje mu ne pripada, ograničenju u fizičkom vršenju prava vlasništva i slično. Da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, pačanje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

 

13. Tuženik pak u takvoj tužbi je svaki onaj koji je izvršio čin smetanja ili je po njegovom nalogu ono izvršeno.

 

14. Vlasništvo može biti povrijeđeno oduzimanjem posjeda ili uznemiravanjem te u takvoj situaciji vlasnik na raspolaganju ima zaštiti svoje pravo vlasništva kroz dvije vrste pravih vlasničkih tužbi, rei vindicatio i actio negatoria.

 

15. Rei vindicatio prava je vlasnička tužba kojom se vlasnik štiti u slučaju oduzimanja posjeda. Ona se definira kao tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar koju on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva, koje može dokazati, traži od posjednika. Stoga je tužbeni zahtjev kod takve tužbe kondemnatoran i treba glasiti na predaju stvari u posjed, a može pri tome sadržavati i način povrata.

 

16. S druge strane, povreda prava vlasništva, osim oduzimanja iz posjeda, može biti učinjena i drugim radnjama treće osobe, kojima se vlasništvo ograničava, što uznemirava vlasnika u vršenju vlasničkih ovlaštenja. U tom slučaju vlasnik se štiti pravom vlasničkom tužbom za prestanak uznemiravanja ili negatorijskom tužbom (actio negatoria) kojom kao vlasnik - posjednik zahtijeva od osobe koja ga na bilo koji način, ali ne oduzimanjem posjeda, bespravno uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti da prestane s uznemiravanjem.

 

17. Cilj je actio negatoria tužbe, dakle, postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

 

18. Stoga, suprotno shvaćanju sudova nižeg stupnja, vlasnik ima pravo za zaštitu od uznemiravanja (članak 167. stavak 1. ZVDSP) u slučaju kada je isti posjednik sporne stvari, konkretno sporne nekretnine ili spornog dijela nekretnine, pa ga treća osoba uznemirava u pravu vlasništva njegove stvari na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. U slučaju ako vlasnik nije posjednik sporne stvari ili spornog dijela nekretnine, tada isti ne bi imao pravo na negatornu zaštitu, već vlasnik neposjednik štiti svoje vlasništvo pravom vlasničkom tužbom iz članka 161. ZVDSP (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-1735/16-2 od 6. listopada 2020.).

 

19. Pored navedenoga, valja reći da iz sadržaja citiranih odredbi jasno proizlazi da tužbeni zahtjev u ovakvoj tužbi može sadržavati deklaratorni zahtjev upravljen na utvrđenje prava vlasništva, te zahtjev na zabranu učinjenog uznemiravanja – smetanja pri čemu takav zahtjev na utvrđenje ima značaj prethodnog pitanja za odluku o kondemnatornom zahtjevu, te ga se smatra deklaratornom preambulom u odnosu na kondemnatorni zahtjev (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-2498/16-2 od 25. rujna 2018.).

 

20. S obzirom na navedeno ostala postavljena pravna pitanja postala su bespredmetna.

 

21. Kako je pravno shvaćanje sudova u postupku koji je prethodio reviziji u suprotnosti s pravnim shvaćanjem ovoga suda, a ne postoje uvjeti za preinaku presuda, to je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

22. Odluka o trošku revizije ostavlja se za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari, sve u smislu odredbe članka 166. stavak 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.