Broj: Kž 450/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. M., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 19. lipnja 2018., broj K-6/2018-7, u sjednici održanoj 23. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženika D. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 19. lipnja 2018. broj K-6/2018-7 odbijen je prijedlog optuženika da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje:

- iskaz svjedokinje I. M. sa dokazne radnje kod Županijskog suda u Karlovcu od 1. rujna 2015. (listovi 282-284 spisa),

- iskaz svjedokinje D. M. sa dokazne radnje kod Županijskog suda u Karlovcu od 1. rujna 2015. (listovi 284-288 spisa),

- iskazi svjedoka L. J. (listovi 118-119 spisa), L. B. (listovi 120-122 spisa), K. M. (listovi 123-124 spisa) i I. M. (listovi 125-127 spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio optuženik po branitelju D. P., odvjetniku u K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu optuženika i pobijano rješenje ukine.

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Iako žalitelj uvodno ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, istu u nastavku ne konkretizira, niti je Vrhovni sud Republike Hrvatske našao da bi bila počinjena bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., već iz sadržaja žalbe proizlazi žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj u žalbi u bitnom ponavlja navode iz prijedloga za izdvajanje iz spisa iskaza ranije navedenih svjedoka, tvrdeći da se radi o nezakonitim dokazima iz članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08. jer da su ti svjedoci optužbe ispitani u vremenu u kojem je optuženik bio onemogućen kontaktirati sa svojim braniteljem i pripremati obranu jer da nije bio raspravno sposoban pa smatra da su iskazi tih svjedoka pribavljeni kršenjem članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine, Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., - dalje: EKLJP) prema kojoj svatko optužen ima pravo da mu se osigura odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane, da ispituje svjedoke optužbe te da mu se osigura mogućnost sudjelovanja u postupku na isti način kao i optužbi, a koje načelo je, kao temeljno načelo pravičnosti suđenja i jednakosti oružja u postupku, sadržano i u Ustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14., - dalje: Ustav).

Žalbeni prigovor nije osnovan.

Naime, iz stanja spisa je razvidno, a to u žalbi ne dovodi u pitanje ni žalitelj, da je optuženiku postavljen branitelj po službenoj dužnosti 18. srpnja 2015., koji je ostvarivao kontakte i komunicirao s optuženikom za vrijeme dok se optuženik nalazio na liječenju u K. D. i u bolnici zbog samoozljeđivanja vatrenim oružjem uslijed kojega je zadobio prostrijelnu ranu u mandibularnoj regiji.

Prigovor žalitelja koji se odnosi na raspravnu nesposobnost optuženika koju žalitelj povezuje s nemogućnošću pripremanja obrane nije relevantan za ocjenu zakonitosti dokaza za koje je predloženo izdvajanje, jer raspravna nesposobnost optuženika, sve i da je postojala, nije zakonska zapreka za provođenje dokazne radnje ispitivanja svjedoka u prethodnom postupku pred državnim odvjetnikom i na dokaznom ročištu pred sucem istrage, uz uvjet da su ispunjene sve zakonom propisane procesne pretpostavke za njihovo provođenje, a te pretpostavke su u konkretnom slučaju bile ostvarene. Pri tome žalitelju treba skrenuti pozornost da je psihijatrijskim vještačenjem provedenim u razdoblju od 7. do 15. prosinca 2015. utvrđeno da je optuženik bio raspravno sposoban.

S obzirom da su svjedokinje I. M. i D. M., kao tzv. privilegirane svjedokinje, nakon što su prethodno propisno upozorene u smislu odredbi članka 285. stavka 3., članka 288. stavka 3. i članka 286. ZKP/08., iskazivale na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Karlovcu 1. rujna 2015. na kojem je bio nazočan odvjetnik Ž. Š. u zamjenu za branitelja optuženika D. P., time je konzumirano pravo obrane da ispituje ove svjedoke već u toj fazi kaznenog postupka.

Prilikom provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka u prethodnom postupku pred državnim odvjetnikom zakonom nije propisana obveza pozivanja na ročište osobe koja je osumnjičena za počinjenje kaznenog djela niti branitelja pa, stoga, činjenica da isti nisu nazočili dokaznim radnjama ispitivanja svjedoka, u konkretnom slučaju Lj. J., Lj. B., K. M. i I. M., ne dovodi u pitanje zakonitost njihovog iskaza, kako to pogrešno tvrdi žalitelj.

Ispitivanjem navedenih svjedoka, protivno tvrdnji žalitelja, nije povrijeđeno ni konfrontacijsko načelo kao sastavnica prava na pravično suđenje i jednakost oružja, zajamčeno člankom 6. EKLJP i člankom 29. Ustava, jer će obrana imati mogućnost ispitati navedene svjedoke u kontradiktornom postupku na raspravi pred Županijskim sudom u Karlovcu pa su, stoga, ti iskazi zakoniti dokazi i nije ih potrebno izdvajati iz spisa, u smislu odredbe članka 10. stavka 2. točke 2. ZKP/08.

Slijedom iznijetoga i budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene druge povrede zakona na koje ovaj sud, u skladu s odredbom  članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 23. listopada 2018.