- 1 -              Rev-x 1132/2015-8

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1132/2015-8

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. M. iz Z., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. B. iz Z., OIB ... , koju zastupa punomoćnik Z. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavosti ugovora o darovanju, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 5143/13-2 od 21. travnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-654/11-61 od 29. travnja 2013., na sjednici održanoj 7. srpnja 2021.,

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Prihvaća se tužiteljeva revizija, ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 5143/13-2 od 21. travnja 2015. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđen je ništavim i bez pravnog učinka ugovor o darovanju sklopljen 15. veljače 1994. između tužitelja T. M. kao darovatelja i tuženice M. B. kao obdarenice, kojim je tužitelj tuženici darovao 4/10 idealnog suvlasničkog dijela stana u Z., površine 72,97 m2 s pripadnim zajedničkim dijelovima zgrade i korištenjem tavana i drvarnice, kao posebni etažni dio zgrade izgrađene na katastarskoj čestici 2345/26 i upisane u z.k.ul. 14553 k.o. G. Z. (t. I. izreke) i naloženo je tuženici da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 39.357,50 kn (t. II. izreke).

 

2. Uvažavanjem tuženičine žalbe protiv navedene presude drugostupanjskom je presudom odlučeno:

 

„.Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-654/11-61 od 29. travnja 2013. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništavim i bez pravnog učinka ugovor o darovanju od 15. veljače 1994. godine sklopljen između T. M. iz Z., kao darovatelja, i tužene M. B. iz Z., kao daroprimateljice, kojim tužitelj tuženoj daruje u 4/10 idealnog suvlasničkog dijela stan u Z., površine 72,97 m2 s pripadnim zajedničkim dijelovima zgrade i korištenjem tavana i drvarnice, kao posebni etažni dio zgrade izgrađene na katastarskoj čestici 2345/26 i upisane u z.k.ul. 14553 k.o. G. Z.

II. Nalaže se tuženoj M. B. iz Z., da tužitelju T. M. iz Z., naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 39.357,50 kn, u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužitelju T. M. iz Z. podmiriti tuženici M. B. iz Z. trošak parničnog postupka u iznosu od 35.156,25 kuna u roku od 15 dana.

 

III. Nalaže se tužitelju T. M. iz Z. podmiriti tuženici M. B. iz Z. trošak parničnog postupka u povodu žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna, u roku od 15 dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja za koja smatra da o njima ovisi odluka u sporu i da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i predložio je ovom revizijskom sudu da preinači ili ukine drugostupanjsku presudu.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila da se ona odbaci ili odbije te tužitelja obveže na naknadu troška toga podneska.

 

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

 

6. S obzirom na to da vrijednost predmeta spora pobijane presude ne prelazi 200.000,00 kn, da ta presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a nije donesena ni prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, nije je moguće pobijati revizijom iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

 

7. Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. toga Zakona, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

- ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi, osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda, trebalo preispitati tu praksu.

 

8. U reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

9. Utvrdi li da je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP dopuštena, revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo zbog pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP).

 

10. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi ništetnim i da je bez pravnoga učinka ugovor o darovanju nekretnine opisane pobliže u izreci nižestupanjskih presuda, sklopljen 15. veljače 1994. između njega kao darovatelja i tuženice kao obdarenice.

 

11. Utvrdivši da je predmetni ugovor o darovanju sastavljen u pisanom obliku, ali ne i u obliku sudskog zapisnika ili javnobilježničkog akta te da nije izvršena prava predaja darovane nekretnine, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev obrazloživši da je ugovor ništetan zbog nedostatka propisane forme, neovisno o činjenici upisa prava vlasništva tuženice u zemljišne knjige na temelju toga ugovora, pozvavši se na pravno pravilo iz paragrafa 943. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

 

12. Drugostupanjski sud smatra da je takvom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno pravo, obrazloživši:

 

- da se prema pravnom pravilu iz odredbe paragrafa 943. OGZ za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražio pisani oblik, a prema pravnom pravilu iz odredbe paragrafa 52. Zakona o javnim bilježnicima (notarima) iz 1930. da se za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražio oblik javnobilježničkog akta, s tim da je sudska praksa zauzela stav da oblik javnobilježničkog akta zamjenjuje oblik sudskog zapisnika,

 

- da u konkretnom slučaju pisani ugovor o darovanju sadrži tabularnu izjavu, pa je zadovoljen oblik za valjanost ugovora uz uvjet da je izvršena prava predaja, ali da u ovom slučaju pravu predaju zamjenjuje zemljišnoknjižni upis prava vlasništva na ime tuženice pa se nisu ostvarili razlozi za ništavost ugovora iz čl. 103. ZOO kako to zaključuje sud prvog stupnja i

 

- da u vrijeme zaključenja spornog ugovora o darovanju u Republici Hrvatskoj nije još bila uspostavljena javnobilježnička služba pa da bi postojala izričita zakonska obveza i mogućnost zaključenja ugovora o darovanju bez prave predaje u obliku javnobilježničkog akta, jer je Zakon o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/93, dalje: ZJB) stupio na snagu 1. listopada 1994., a sporni ugovor o darovanju sklopljen je 15. veljače 1994., pa stoga ne postoji suprotnost prisilnim propisima, odnosno odredbi čl. 53. st. 1. t. 2. ZJB, prema kojoj darovni ugovor bez predaje stvari u neposredan posjed obdareniku mora biti zaključen u obliku javnobilježničkog akta.

 

13. Osporavajući ovakvu primjenu materijalnoga prava, tužitelj je u reviziji postavio dva materijalnopravna pitanja kojima problematizira pravna shvaćanja iz pobijane presude:

 

- ono prema kojem zemljišnoknjižni upis prava vlasništva obdarenika zamjenjuje pravu predaju darovane nekretnine i

 

- ono prema kojem se ne može pozivati na zakonsku obvezu sklapanja ugovora u obliku javnobilježničkoga akta za vrijeme prije uspostave javnobilježničke službe.

 

14. Izlažući razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj se pozvao na odluke ovog revizijskoga suda Rev 542/03 od 15. prosinca 2004., Rev 995/04 od 4. listopada 2005. i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-409/2011 od 25. veljače 2015., ustvrdivši da su u njima zauzeta pravna shvaćanja s kojima nisu podudarna ona iz pobijane presude.

15. Od materijalnopravnih pitanja koja je tužitelj u reviziji postavio ovisi odluka u ovom sporu.

 

16. U odlukama na koje se tužitelj u reviziji pozvao, pa i u drugim odlukama ovoga revizijskog suda (na pr. Rev-x 175/14-2 od 24. rujna 2014., Rev-x 138/15-3 od 17. lipnja 2015.i Rev 2759/11-4 od 18. prosinca 2012.), donesenima u primjeni pravnog pravila iz paragrafa 943. OGZ, koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/91), zauzeto je pravno shvaćanje da ugovor o darovanju treba biti sačinjen u obliku sudskog zapisnika odnosno javnobilježničkog akta, a kad ugovor o darovanju nije sačinjen u tome obliku, da njegov nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige. Različita sudska praksa, izražena u odlukama ovoga suda Rev 459/83 od 2. veljače 1984., Rev 412/88 od 28. rujna 1988., Rev 406/88 od 12. listopada 1988., Rev 880/1989. od 11. listopada 1989. i Rev 983/01 od 22. siječnja 2002. na koje se tuženica u postupku pozvala, iz ranijeg je razdoblja, dok je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-409/2011 od 25. veljače 2015. upućena na odluke revizijskoga suda iz kojih proizlazi "stabilna praksa" revizijskog suda prema kojoj provedba ugovora o darovanju u zemljišnim knjigama ne može nadomjestiti nedostatak propisanoga oblika, već to može samo prava predaja u posjed.

 

17. Iz tih odluka, a s obzirom na to da je odredbom čl. 52. st. 1. t. 4. Zakona o javnim bilježnicima iz 1930. bilo propisano da je za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje potreban oblik javnobilježničkog akta, a Odlukom AVNOJ-a od 17. studenoga 1944. da je ukinuta javnobilježnička služba i javnobilježnički su poslovi prešli u nadležnost sudova, proizlazi i shvaćanje da je do stupanja na snagu ZJB-a za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje potreban oblik sudskog zapisnika.

 

18. S obzirom na izloženo, proizlazi da pravna shvaćanja zauzeta u pobijanoj odluci nisu podudarna sa shvaćanjima revizijskoga suda pa su postavljena materijalnopravna pitanja o kojima ovisi odluka u sporu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

19. Smatrajući da prvostupanjsku presudu valja preinačiti već samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava na koje pazi po službenoj dužnosti, sud drugoga stupnja uopće nije razmotrio ostale žalbene razloge na koje se tuženica pozvala, pa ni one koje obrazlaže tvrdnjom kako iz provedenog postupka proizlazi da je u konkretnom slučaju do prijelaza posjeda na tuženicu odnosno do prave predaje darovane nekretnine zapravo došlo, što je isticala i tijekom parnice, kao što se je pozivala i na to da se tužitelj ne može pozivati na nedostatak forme ako je, prema njenim navodima, sam svjesno izbjegao tu formu.

 

20. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. odlučeno kao u t. I. izreke.

 

21. Odluka iz t. II. izreke ovoga rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

22. U nastavku postupka drugostupanjski će sud ponovno odlučiti o tuženičinoj žalbi podnesenoj zbog svih žalbenih razloga, vodeći računa o primjeni materijalnoga prava kako je to izloženo u ovome rješenju.

 

Zagreb, 7. srpnja 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Pajalić, v.r.