Broj: Kž 394/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika N. S., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2018., broj Kv I-33/2018. (K-265/11.), u sjednici održanoj 23. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđenika N. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2018., broj Kv I-33/2018. (K-265/11.) odbijen je zahtjev osuđenika N. S. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj K-265/2011. od 3. prosinca 2013. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj I KŽ 97/2014. od 4. ožujka 2015., kojom je osuđenik proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. i dr. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio osuđenik osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, iako sadržajno samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te putem branitelja T. G., odvjetnika u Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje, prihvati prijedlog osuđenika za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka te mu izrekne blažu kaznu.

Postupajući u skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Unatoč tome što okolnosti narušenog zdravlja osuđenika, njegov angažman u Domovinskom ratu i doprinos lokalnoj zajednici predstavljaju nove okolnosti, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne radi se o okolnostima koje bi dovele do blaže osude sve i da su bile poznate sudovima prilikom donošenja presuda, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

Prije svega treba reći da doprinos osuđenika lokalnoj zajednici u vidu donacije Gradskoj knjižnici u Z. nije potkrijepljen vjerodostojnom dokumentacijom, jer priloženi novinski članak to svakako nije, a sve i kad bi bio, ta okolnost ne bi bila od utjecaja na odmjeravanje vrste i visine kazne u konkretnom slučaju.

Osim toga, iz medicinske dokumentacije koja je priložena uz prijedlog, vidljivo je da su zdravstvene tegobe osuđenika dijelom sanirane, a dijelom pod liječničkim nadzorom pa te okolnosti, kao ni doprinos osuđenika u Domovinskom ratu, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nemaju takav značaj da bi dovele do blaže osude, pogotovo kad se imaju u vidu okolnosti koje su sudovi cijenili prilikom odmjeravanja kazne u konkretnom slučaju, a osobito one koje se odnose na osuđenikovu raniju osuđivanost.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za tzv. nepravu obnovu kaznenog postupka iz članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

Zagreb, 23. listopada 2018.