Broj: Kž 584/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog D. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. srpnja 2018. broj Kov-42/2018., u sjednici vijeća održanoj 23. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog D. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika Ž. V., B. K., D. Š., R. T. i J. M., zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a protiv okrivljenika Ž. V., B. K., D. Š. i R. T. i zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11., odbijen je prijedlog okrivljenog D. Š. da se iz spisa predmeta izdvoji kao nezakonit dokaz zapisnik o prepoznavanju tog okrivljenika od strane svjedoka M. J. od 18. prosinca 2017.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni D. Š. po branitelju, odvjetniku S. M., navodeći da ga „pobija iz svih zakonom predviđenih razloga“, a zapravo samo zbog činjeničnih utvrđenja. Predlaže se „da Vrhovni sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbama, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zapisnik o prepoznavanju okrivljenog D. Š. od strane svjedoka M. J. od 18. prosinca 2017. nije nezakonit dokaz. Za ovakav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao valjane, potpune i jasne razloge, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na koje se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje žalitelja.

Naime, kao što se to navodi i u prvostupanjskom rješenju, prema članku 10. stavku 1. ZKP/08., sudske se odluke ne mogu temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, dok su prema članku 10. stavku 2. ZKP/08. nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja; povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života; povredom odredaba kaznenog postupka ili koji su izričito predviđeni odredbama ZKP/08. te za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

Iz zapisnika o prepoznavanju Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta od 18. prosinca 2017. broj ... (listovi 84.-87. spisa predmeta), vidljivo je da je isti u cijelosti sastavljen sukladno odredbama članka 301. ZKP/08. te su također, kako okrivljeniku koji je bio predmet prepoznavanja, tako i svjedoku koji je obavljao prepoznavanje, dana sva nužna upozorenja i sve je to uneseno u zapisnik uz koji su sačinjene i snimke svih pokazanih osoba (listovi 452.-454. spisa predmeta). Slijedom navedenog, očigledno je da se u konkretnoj situaciji ne radi niti o jednom od izričito navedenih razloga koji bi zapisnik o prepoznavanju činili nezakonitim dokazom, s obzirom na to da tim dokazom okrivljeniku nisu povrijeđene temeljne vrijednosti zaštićene najvišim propisima domaćeg i međunarodnog prava. Stoga se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, isticanjem u žalbi u odnosu na navedeni dokaz da opis osobe okrivljenika koji je svjedok naveo prilikom obavljanja radnje prepoznavanja ne odgovara okrivljenikovom izgledu te upiranje na svjedokov iskaz kod državnog odvjetnika iz kojeg proizlazi da je svjedok osobe koje je trebao prepoznati slabo vidio, radi o prigovoru činjenične naravi kojim se nastoji dovesti u pitanje vjerodostojnost ovog dokaza, a koje će pitanje okrivljenik biti u mogućnosti postavljati u tijeku rasprave.

Slijedom svega navedenog je, a budući da žalbenim navodima okrivljenog D. Š. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. listopada 2018.