Broj: Kž 578/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. D. zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 11. rujna 2018. godine broj K-17/2018-20, u sjednici održanoj 24. listopada 2018. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog R. D. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-17/2018-20 od 11. rujna 2018. godine donesenom na temelju sporazuma stranaka, optuženi R. D. pod točkom 1. oglašen je krivim za kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. za koje mu je, uz primjenu članka 48. stavka 3. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pod točkom 2. za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pod točkom 3. za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, pod točkom 4. za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i pod točkom 5. za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, da bi primjenom odredaba o stjecaju iz članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. isti bio osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem odredbe članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. listopada 2017. pa nadalje.

Temeljem odredbe članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11.,91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenicima je dosuđen imovinsko pravni zahtjev i to V. J. u iznosu od 2.230,00 kuna, L. A. K. u iznosu od 1.500,00 kuna, D. P. u iznosu od 3.700,00 kuna, D. M. u iznosu od 5.200,00 kuna i A. B. u iznosu od 7.430,00 kuna, koje iznose je optuženi R. D. dužan nadoknaditi oštećenicima u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi R. D. osobno zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da se i u odnosu na kaznena djela pod točkama 2., 3., 4. i 5. izreke presude utvrđene kazne ublaže, uz primjenu odredbe članka 49. KZ/11., te da se „donese nova presuda s ciljem smanjenja kazne zatvora.“

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Naime, potrebno je istaknuti kako je pobijana presuda donesena sukladno odredbama članka 361. do 364. ZKP/08., a koje upravo reguliraju donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, pri čemu se u obrazloženju navedene presude sud prvog stupnja poziva na potpisanu izjavu stranaka za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka i sporazum oko potvrdnog očitovanja o optužnici te se u nastavku obrazloženja navodi da su stranke suglasne u odnosu na sadržaj sporazuma, a optuženi R. D. u cijelosti je razumio potpisanu izjavu te je suglasan sa onim što je u toj izjavi navedeno.

Iako optuženik u žalbi osporava odluku o kazni, tvrdeći da je sud prvog stupnja i u odnosu na kaznena djela pod točkama 2., 3., 4. i 5. izreke presude trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne iz članka 49. KZ/11., a što nije bilo navedeno u potpisanoj izjavi stranaka za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, isti zanemaruje činjenicu da je odredbom članka 364. stavka 1. ZKP/08. izričito propisano da se presuda, donesena na temelju sporazuma stranaka, ne može pobijati zbog žalbenih osnova navedenih u članku 471. ZKP/08., pa tako, između ostalog, i zbog odluke o kazni.

Stoga je u konkretnom slučaju navedenu presudu, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, isključeno pobijati zbog odluke o kazni, a kako to čini žalitelj.

Budući da nisu osnovani razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08., na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je trebalo, na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 24. listopada 2018. godine