Broj: Kž 596/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. P. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 9. listopada 2018. broj IK I-1171/18-17, u sjednici održanoj 24. listopada 2018.

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika R. P.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu odbio je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. P. koji je podnesen u smislu odredbe čl. 158. st. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ), od strane samog zatvorenika.

Zatvorenik jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i tri mjeseca na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2017., broj Kv-1327/17-7, zbog kaznenih djela iz čl. 217. i dr. KZ/97 izdržava u Zatvoru u Z., a redovni istek kazne je 30. ožujka 2019.

Protiv tog rješenja je žalbu podnio zatvorenik osobno s prijedlogom da mu se odobri uvjetni otpust.

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku, („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske , 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08), koji se u ovom predmetu primjenjuju u smislu čl. 44. st. 2. ZIKZ-a, spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja je potpuno pravilno odbio kao neosnovan prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust jer, doista, iz činjenica koje je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, da je zatvorenik do sada devet puta osuđivan, da je protiv njega u tijeku još pet kaznenih postupaka, da je njegovo sudjelovanje u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora ocijenjeno ocjenom „ne zadovoljava“, da je stegovno kažnjavan zbog težeg stegovnog prijestupa i da ne prihvaća odgovornost za počinjena kaznena djela, proizlazi zaključak da nisu ispunjeni uvjeti da mu se odobri uvjetni otpust.

Stoga je sud prvog stupnja pravilno na temelju navedenih okolnosti utvrdio da takvo visoko kriminalizirano ponašanje zatvorenika ne opravdava njegovo puštanje na slobodu prije redovnog isteka izrečena kazne zavora, tako da žalbene tvrdnje zatvorenika, o tome da mu je zdravstveno stanje narušeno, da se želi oprostiti s majkom koja živi u Bosni i Hercegovini, da ima osiguran postpenalni smještaj i ima osigurane izvore prihoda, nisu relevantni i niti u najmanjoj mjeri ne dovode u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja.

Iz svih naprijed navedenih razloga i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi utvrđenim da sve naprijed navedene okolnosti ne ukazuju, u smislu odredbe čl. 59. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.), da zatvorenik ubuduće neće činiti nova kaznena djela, iz čega slijedi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti za uvjetni otpust.

Slijedom svega navedenog, kako žalba nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije u donošenju pobijanog rješenja počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. listopada 2018.