Broj: Kr 66/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog V. K., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 4. listopada 2017. broj K-317/2015-33 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 28. lipnja 2018. broj Kž-242/2017-4, u sjednici održanoj 24. listopada 2018.

p r e s u d i o   j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog V. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Osijeku od 4. listopada 2017. broj K-317/2015-33, preinačenom presudom Županijskog suda u Šibeniku od 28. lipnja 2018. broj Kž-242/2017-4, osuđeni V. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., opisanog u točki 1. izreke prvostupanjske presude, a pravna osoba „K. K.“ d.o.o. proglašena je odgovornom zbog počinjenja istog kaznenog djela iz članka 274. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. u vezi s člankom 3. stavkom 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“ broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12., dalje: ZOPOKD) opisanog u točki 2. izreke te presude, pa je V. K., na temelju članka 247. stavka 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a pravnoj osobi „K. K.“ d.o.o. izrečena je novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) naloženo je V. K. i pravnoj osobi „K. K.“ d.o.o. da oštećenom trgovačkom društvu „C.“ d.o.o. S. B. solidarno naknade štetu u iznosu od 224.116,44 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO) u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Ujedno je, na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naloženo V. K. i pravnoj osobi „K. K.“ d.o.o. solidarno naknaditi trošak kaznenog postupka na ime vještačenja u iznosu od 3.000,00 kuna i paušalnu svotu iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. svaki u iznosu do 500,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

              Osuđeni V. K. je po branitelju, odvjetniku A. J., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga predviđenog u članku 517. stavku 1. točki 1. ZKP/08., navodeći da je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen kazneni zakon koji se ne može primijeniti, i iz razloga predviđenog u članku 517. stavku 1. točki 3. ZKP/08. – zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, navodeći da je ta povreda mogla utjecati na presudu, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da  „ukine presudu Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-242/17 od 28. lipnja 2018. god., te  presudu Općinskog suda u Osijeku broj K-317/2015 od 4. listopada 2017., te da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.“

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je, u odgovoru na zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude predložilo da se isti odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

              Nije u pravu osuđeni V. K. kada tvrdi da je time što je proglašen krivim za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a koje je počinjeno u razdoblju od 29. svibnja 2010. i 15. siječnja 2011., dakle, za vrijeme važenja Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97.), došlo do povrede kaznenog zakona u smislu odredbe članka 469. točke 4. ZKP/08. jer da je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakona koji se ne može primijeniti.

              Osuđenik, naime, tvrdi da KZ/11., koji za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. propisuje kaznu zatvora od jedne do deset godina, zbog propisanog većeg maksimuma kazne, nije blaži za počinitelja od zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, pa stoga ističe da, protivno članku 3. stavku 2. KZ/11., nije primijenjen zakon koji je blaži za počinitelja te da je time na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe članka 469. točke 4. ZKP/08. Ujedno, ističe da je pravomoćnom presudom određena pravna kvalifikacija kaznenog djela za koje je proglašen krivim prema odredbi članka 247. stavcima 1. i 2. KZ/11., „dok je zakonski opis kaznenog djela određen prema odredbi članka 292. stavku 1. i 2. KZ/97.“

              Međutim, kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pa se činjenični opis kaznenog djela za koje je osuđenik proglašen krivim može podvesti pod odredbu članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

              Iako je za kvalificirani oblik kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju odredbom članka 247. stavka 2. KZ/11. propisana kazna viša u gornjoj granici od kazne koja je propisana odredbom članka 293. stavka 2. KZ/97., zbog činjenice što je za ostvarenje kvalificiranog oblika tog kaznenog djela prema KZ/11. potrebna veća kriminalna količina, pravno označavanje djela po članku 247. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. ipak se ukazuje blažim za počinitelja.

              Naime, prema odredbi članka 87. stavku 29. KZ/11. vrijednost imovinske koristi ili štete je znatna ako prelazi 60.000,00 kuna, pa je za ostvarenje bića kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. potreban dvostruko veći iznos, za razliku od kaznenog djela iz članka 293. stavka 2. KZ/97. koje je bilo ostvareno kada je imovinska korist prelazila 30.000,00 kuna. Konačno, iako u primjeni kaznenog zakona vrijedi načelo alternativiteta po kojem nije moguće istodobno, za jedno kazneno djelo, primijeniti i kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i kazneni zakon koji je naknadno izmijenjen, ovakvi slučajevi se i u dosadašnjoj sudskoj praksi smatraju izuzetkom od tog načela, tako da je pri odmjeravanju kazne sud vezan gornjom granicom kazne propisane odredbom članka 293. stavkom 2. KZ/97. Valja napomenuti da navođenje zakonskog opisa prema odredbi članka 293. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. (a ne prema članku 292. stavku 1. i 2. KZ/97., kako se pogrešno navodi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude), u situaciji kada postoji pravni kontinuitet tog kaznenog djela u odredbi članka 247. stavku 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., ne predstavlja nedopušteno kombiniranje kaznenih zakona, kako to tvrdi osuđenik.

              Slijedom iznesenog, nije počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. koju ističe osuđenik.

              Nadalje, nije u pravu osuđeni V. K. ni kada u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude tvrdi da je žalbenom postupku pred Županijskim sudom u Šibeniku ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka, koja povreda je „imala utjecaja na donošenje pobijane presude kojom ...(mu) je kazna preinačena.

              Naime, osuđenik tvrdi da je, cijeneći kao otegotnu okolnost to što osuđenik nije pokazao nikakvu namjeru da naknadi štetu koju je prouzročio kaznenim djelom i time što je istaknuo da je osuđenik u tri navrata pravomoćno osuđivan, pa i za isto kazneno djelo iz članka 247. stavak 1. i 2. KZ/11., Županijski sud u Šibeniku, odlučujući u žalbenom postupku protiv prvostupanjske presude Općinskog suda u Osijeku od 4. listopada 2017. broj K-317/2015-33, povrijedio odredbe kaznenog zakona jer je bez rasprave utvrđivao činjenice dajući im značaj otegotnih okolnosti.

              Međutim, činjenica da osuđeni V. K. od dospijeća obveze, pa i tijekom kaznenog postupka, nije podmirio dugovani iznos od 224.116,44 kune oštećenom društvu „C.“ d.o.o. S. B. i da nije pokazao spremnost da dugovani iznos podmiri, nije nova okolnost koja nije bila poznata prvostupanjskom sudu, pa stoga sud u žalbenom postupku nije bez rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrđeno po prvostupanjskom sudu, već je nespremnost osuđenika da namiri dug ocijenio otegotnom okolnošću za odmjeravanje kazne.

              Niti time što je pri odlučivanju o žalbi državnog odvjetnika zbog odluke o kazni uzeo u obzir da je V. K. u tri navrata pravomoćno osuđivan, pa i za isto kazneno djelo iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11., kraj činjenice da je prvostupanjski sud u tijeku dokaznog postupka pročitao izvadak iz kaznene evidencije i raniju osuđivanost cijenio kao otegotnu okolnost, drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije utvrđivao neku novu okolnost, niti je na okolnost ranije osuđivanosti V. K. u žalbenom postupku izveden novi dokaz. U pitanju je samo drugačija ocjena po prvostupanjskom sudu provedenih dokaza i utvrđenih činjenica, pa stoga nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je (prema navodima zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude) utjecala, odnosno koja je mogla utjecati na presudu.

              Slijedom izloženog trebalo je, na temelju članka 512. ZKP/08., na čiju primjenu upućuje odredba članka 519. ZKP/08., odbiti kao neosnovan zahtjev osuđenog V. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 24. listopada  2018 .