1                  Poslovni broj: Kž-99/2021-4

                                                                                                                         

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Antonije Bagarić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika M. C. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1 . i dr. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, te 1. optuženika M. C. po branitelju J. P., odvjetniku iz B. i 2. optuženika T. P. po branitelju Z. V., odvjetniku iz B., protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-302/2014-128 od 3. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se 1. optuženik M. C. za kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. KZ/11. za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju se primjenom čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. veljače 2020. do 28. veljače 2020., a 2. optuženik T. P. za kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. u svezi čl. 38. KZ/11. za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

II. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da su optuženici solidarno s naslova imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku F. d.d. G., dužni isplatiti iznos od 63.946,79 kn u roku od 15 dana, dok se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućuje na parnicu.

 

III. U ostalom dijelu odbijaju se žalbe optuženika M. C. i optuženika T. P., te državnog odvjetnika, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Bjelovaru proglasio je krivima 1. optuženika M. C. i 2. optuženika T. P. i to 1. optuženika M. C. zbog produljenog kaznenog djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 2. u svezi čl. 52. KZ/11., te ga temeljem čl. 247. st. 2. KZ/11. za to kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju je temeljem čl. 54. st. 1. KZ/11. optuženiku uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. veljače 2020. do 28. veljače 2020., a 2. optuženika T. P. proglasio je krivim za produljeno kazneno djelo protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju u pomaganju iz čl. 247. st. 2. u svezi čl. 52. i čl. 38. KZ/11., te ga temeljem čl. 247. st. 2. u svezi čl. 38. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci i temeljem čl. 56. KZ/11. izrekao mu uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) optuženici su dužni solidarno s osnova imovinskopravnog zahtjeva oštećeniku M. d.o.o. B., sada A. A. C. d.o.o. iz B., platiti iznos od 143.000,00 kn, te oštećeniku F. d.d. G., iznos od 80.110,08 kn, sve to u roku od 15 dana.

 

1.2. Temeljem čl. 148. ZKP/08. optuženici su dužni solidarno naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. ZKP/08. time da će o visini troškova sud odlučiti posebnim rješenjem, te s naslova paušala platiti svaki iznos od 500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08., te odluke o kazni i uvjetnoj osudi, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženici proglase krivima za dva kaznena djela iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11., odnosno kaznenog djela iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 38. KZ/11., te da se 1. optuženik C. osudi na strožu kaznu zatvora, a 2. optuženiku da se umjesto uvjetne osude izrekne kazna zatvora.

 

2.1. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio 1. optuženik M. C. po branitelju J. P., odvjetniku iz B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i  predmet vrati na ponovno odlučivanje pred novim sudskim vijećem.

 

2.2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i 2. optuženik T. P. po branitelju Z. V., odvjetniku iz B. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji, time da je iz sadržaja žalbe vidljivo da se žali i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se 2. optuženik P. oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. 2. Optuženik T. P. je po svom branitelju Z. V., odvjetniku iz B. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika i predložio da se ista odbije kao neosnovana.

 

4. Temeljem čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-113/2021 od 9. travnja 2021. na nadležni postupak.

 

5. Žalbe državnog odvjetnika, te optuženika su djelomično osnovane.

 

Na žalbu državnog odvjetnika, osim zbog odluke o kazni

 

6. U okviru žalbene osnove povrede kaznenog zakona državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon time što je optuženike proglasio krivima za jedno kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju (u odnosu na 2. optuženika u pomaganju) u produljenom trajanju, iako se optuženicima stavljaju na teret dva kaznena djela. Državni odvjetnik smatra da je time prvostupanjski sud počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 4. ZKP/08., tj. da je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. U žalbi se obrazlaže da se radi o kaznenim djelima počinjenim na različitim mjestima, u vremenskom razmaku od mjesec dana, time da je inicijativu za počinjenje kaznenog djela na štetu oštećenika trgovačkog društva M. d.o.o. B. dao 1. optuženik C., dok je počinjenje kaznenog djela na štetu drugog oštećenika trgovačkog društva F. d.d. G. inicirao 2. optuženik P..

 

6.1. Odredba čl. 52. st. 1. KZ/11. propisuje da je produljeno kazneno djelo počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima ostvaruje bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da nije bilo vremenske i prostorne povezanosti između počinjenih djela. Vremenski razmak od nešto manje od mjesec dana od počinjenja pojedinih djela, može se smatrati vremenskim kontinuitetom. Prostorna  povezanost između djela također postoji, jer se radi o djelima počinjenim na području iste županije. Nadalje, radi se o kaznenim djelima koja se kvalificiraju prema istom zakonskom propisu, time da je modus operandi u suštini identičan. Naime optuženici su stupali u kontakt sa predstavnicima oštećenih trgovačkih društava, zajedno i po prethodnom dogovoru, neistinito im predočavali da će naručenu i preuzetu robu iz proizvodnog asortimana tih trgovačkih društava platiti o roku dospijeća računa, radi osiguranja naplate potraživanja 1. optuženik C. je kao odgovorna osoba izdavao i ovjeravao kod javnog bilježnika bianco zadužnice, ali na računu trgovačkog društva M. 16 – F. d.o.o. Z. u trenutku dospijeća računa nije bilo sredstava, pa je time nastala šteta za trgovačka društva u iznosima navedenim u činjeničnim opisima djela. Svako pojedinačno djelo predstavlja cjelinu, s obzirom na način na koji  je počinjeno odlučno je da su oba djela počinjena s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi na opisani način, a okolnosti koje u žalbi ističe državni odvjetnik predstavljaju pojedinosti koje nisu bitne za primjenu instituta produljenog kaznenog djela.

 

6.2. Iz tih razloga žalba državnog odvjetnika zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

 

Na žalbu 1. optuženika C., osim zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu

 

7. 1. optuženik C. u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., navodeći da su razlozi pobijane presude nejasni i u znatnoj mjeri proturječni s dokazima izvedenim tijekom postupka, odnosno da u pogledu kaznenog djela počinjenog na štetu F. d.d. G. presuda uopće nema razloge o odlučnim činjenicama. Konkretizirajući u čemu nalazi istaknutu bitnu povredu, 1. optuženik C. ističe da se on u vrijeme počinjenja kaznenog djela na štetu oštećenika F. d.d. G. nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u Z., pa nije mogao biti počinitelj, te da se njegova kaznena odgovornost ne može temeljiti samo na tome što je formalno bio direktor trgovačkog društva M. 16-F. d.o.o. Z.. Takovom argumentacijom 1. optuženik ustvari osporava ispravnost analize i ocjene izvedenih dokaza, te zaključaka koje je prvostupanjski sud iznio, a što u biti predstavlja obrazloženje žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne konkretizaciju bitne postupovne povrede iz čl. 461. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Stoga će odgovor na ove žalbene navode biti dan u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.1. 1. optuženik C. uvodno ističe i žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, smatrajući da iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlazi da bi 1. optuženik preuzeo robu od oštećenika, da je tu robu prodao i ugradio trećim osobama, odnosno da bi naknadno kontaktirao sa predstavnicima oštećenika i dovodio ih u zabludu u odnosu na bitne elemente kaznenog djela, a to je ostvarenje protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo čiji je bio direktor, a s obzirom da preuzeta roba od oštećenih trgovačkih društava nije plaćena. Posebno se ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je upravo 1. optuženik C. počinio kazneno djelo na štetu trgovačkog društva F. d.d. G., jer predstavnik tog trgovačkog društva je naveo da je kontaktirao s osobom pod imenom D. J. u odnosu na zaključen posao, a 1. optuženik je u inkriminirano vrijeme bio u istražnom zatvoru Zatvora u Z.. Na ove žalbene navode 1. optuženika valja odgovoriti da kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju može počiniti odgovorna osoba u pravnoj osobi, dakle osoba kojoj je povjeren određeni djelokrug poslova iz područja djelovanja pravne osobe. 1. optuženik C. obnašao je dužnost direktora trgovačkog društva i kao takav i u tom svojstvu sklapao je ugovore sa oštećenim trgovačkim društvima, temeljem kojih ugovora su oštećena trgovačka društva predavala robu koja nije plaćena. Optuženik kao direktor trgovačkog društva izdavao je i ovjeravao kod javnog bilježnika bianco zadužnice kao instrumente osiguranja plaćanja i time dovodio u zabludu oštećena trgovačka društva, odnosno predstavnike tih trgovačkih društava, da će preuzeta roba biti plaćena. Međutim, kao što proizlazi iz dokumentacije u spisu, te iskaza predstavnika oštećenih trgovačkih društava kao svjedoka, naplata putem bianco zadužnica koje je potpisao 1. optuženik nije uspjela jer na računu trgovačkog društva u trenutku kada se preuzeta roba trebala naplatiti nije bilo sredstava. Prvostupanjski sud je dao sve razloge za svoje činjenične zaključke koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na navode optuženika C. da je u vrijeme sklapanja poslovnog odnosa sa oštećenim trgovačkim društvom F. d.d. G. bio u istražnom zatvoru, pa stoga nije mogao počiniti to kazneno djelo, valja naglasiti da je iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz pobijane presude vidljivo da je 2. optuženik T. P. dogovarajući poslovnu suradnju sa oštećenim trgovačkim društvom se poslužio bianco zadužnicom na iznos od 100.000,00 kn koju je već ranije potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika 1. optuženik C.. Stoga je evidentno da okolnost da se optuženik u periodu od 13. veljače 2013. do 19. travnja 2013. nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u Z. ne može smatrati okolnošću koja isključuje njegovu kaznenu odgovornost. Iz same obrane optuženika C. koju je iznio na raspravi od 25. veljače 2020., sasvim je jasno da je bio svjestan da se radi o poslovnim odnosima s prijevarnom namjerom, a on je kao direktor trgovačkog društva potpisivao bianco zadužnice tog trgovačkog društva, sa očitim ciljem da se dovede u zabludu oštećenike da će preuzeta roba biti plaćena, te time postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za trgovačko društvo, a prouzročena je i šteta oštećenima u iznosima koji su navedeni u izreci pobijane presude, a koje kazneno djelo čini kvalificiranim, jer se radi o znatnoj šteti. Žalbeni navodi koji idu za tim da je 1. optuženik samo nominalno bio odgovorna osoba u trgovačkom poduzeću, a stvarne poslove su vodili drugi, čiji identitet nije bio vidljiv, te da bi ta okolnost njega trebala osloboditi od kaznene odgovornosti, nisu prihvatljivi. Naime, optuženik je pristajući obnašati dužnost direktora trgovačkog poduzeća preuzeo i dužnost da djelatnost trgovačkog društva obavlja zakonito, tj. da skrbi o imovinskim interesima tog trgovačko društva, ali i da vodi računa da se ispunjavaju sve obveze trgovačkog društva, tj. da postupa uz dužnu pažnju u skladu s načelom urednog i savjesnog gospodarstvenika. Stoga je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalba 1. optuženika C. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

 

7.2. Optuženik u žalbi ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, a iz navoda žalbe proizlazi da tu povredu ističe kao tzv. posrednu, odnosno onu koja bi proizlazila iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući presudu u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. drugostupanjski sud je utvrdio da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Na žalbu 2. optuženika P., osim zbog odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu

 

8. 2.optuženik T. P. uvodno u žalbi ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer je nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, odnosno da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ovaj žalbeni osnov optuženik P. uopće ne konkretizira, ni ne obrazlaže, a ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. utvrdio da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se u žalbenom postupku mora paziti po službenoj dužnosti.

 

8.1. Optuženik P. pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističući činjenicu da on nije ugovarao poslove s oštećenim trgovačkim društvima M. d.o.o. B. i F. d.d. G., te da on u bitnome nema nikakove veze sa počinjenjem ovih kaznenih djela, već je istakao da su druge osobe, čija je imena naveo, angažirale 1. optuženika C. kao direktora i na taj način naručivali robu koju nisu plaćali, te vršili prijevare na štetu više trgovačkih društava na teritoriju Republike Hrvatske. Optuženik P. i u odnosu na dokumentaciju koja je kod njega pronađena prilikom pretrage policije, ponavlja navode iz postupka da je on tu dokumentaciju zapravo vozio u svom automobilu za korist treće osobe koja je stvarno vršila prijevare. Suprotno žalbenim navodima optuženika P. u kojima tvrdi da prvostupanjski sud nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud utvrdio sve bitne činjenice koje čine obilježja kaznenog djela, te za svoje zaključke dao argumentirane i uvjerljive razloge. Prije svega valja istaći da je 2. optuženik P. optužen, a i osuđen da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju u pomaganju, dakle, njegove radnje su pravno kvalificirane kao kazneno djelo iz čl. 247. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 38. KZ/11. 2 optuženik P. nije bio zaposlenik trgovačkog društva M. 16-F. d.o.o. Z., ali iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da su predstavnici oštećenih trgovačkih društava upravo s optuženikom P. kontaktirali u pogledu narudžbi robe koja nije nikada plaćena. Sam optuženik P. u svojoj obrani koju je dao tijekom istrage ističe da je on sa više drugih osoba sudjelovao u prijevarama na štetu više trgovačkih društava, pa tako i trgovačkih društava koja su navedena u ovom kaznenom  postupku. Navodi da je kontaktirao sa  njihovim predstavnicima, da je upravo on dao dimenzije protupožarnih vrata predstavnicima trgovačkog društva M. d.o.o., a takovo djelovanje se svakako može smatrati pomaganjem u počinjenju kaznenog djela. U odnosu na trgovačko društvo F. d.d. G. valja istaći da je svjedok M. Z., referent prodaje i komercijale u F., naveo da je u odnosu na prodaju opeke sa njim kontaktirala osoba koja se predstavila imenom D. J., a kontakt je ostvaren putem mobitela broj.... Iz podataka nadležne policijske postaje proizlazi da je upravo to broj mobitela kojim se služio 2. optuženik T. P.. Isto tako, poslovna dokumentacija koja je pronađena i po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta oduzeta od 2. optuženika P. dana 27. ožujka 2013. od strane službenih osoba PNUSKOK R. prilikom pretrage osobnog automobila optuženika, ukazuje da se među tom dokumentacijom nalaze i ponude F. za opeku. Dakle, ta je dokumentacija bila u posjedu 2. optuženika P., te je potpuno neprihvatljiva njegova obrana da on nije sudjelovao u počinjenju tih kaznenih djela. Stoga se zaključno može reći da je žalba 2. optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u njegovim radnjama postoje sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju u pomaganju, time da se radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela, s obzirom da je prouzročena znatna šteta za oštećena trgovačka društva.

 

 

U odnosu na odluku o kazni i odluku o imovinskopravnom zahtjevu

 

9. Zbog odluke prvostupanjskog suda o kaznama žale se državni odvjetnik i 2. optuženik T. P., dok se odluka o kazni u odnosu na 1. optuženika C. preispitala u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08.

 

9.1. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je kazna zatvora na koju je osuđen 1. optuženik C. u prekratkom trajanju, dok u odnosu na 2. optuženika P. nije uopće bilo osnova za izricanje uvjetne osude, te predlaže da se i njemu izrekne kazna zatvora. S druge strane, optuženik P. u žalbi istaknutu žalbenu osnovu odluke o kaznenoj sankciji ne obrazlaže, dok 1. optuženik C. tu žalbenu osnovu niti ne ističe. Ovaj sud kao drugostupanjski sud prvenstveno je imao u vidu da su optuženici proglašeni krivima za kvalificirani oblik kaznenog djela, za koje zakon propisuje kaznu zatvora od jedne do deset godina. Osim toga, radi se o produljenom kaznenom djelu koje se sastoji od dvije odvojene radnje izvršenja koje svaka za sebe sadrže bitne elemente kaznenog djela za koje su proglašeni krivima. Ako se dakle ima u vidu zapriječena kazna, te okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, tada je svakako kazna na koju je osuđen 1. optuženik C., a koja je zakonski minimum, preblaga. Prvostupanjski sud doduše cijeni kao otegotno 1. optuženiku C. da je već ranije osuđivan i to zbog istovrsnih kaznenih djela, ali očito toj okolnosti ne daje dovoljan značaj. Prvostupanjski sud također ne nalazi olakotnih okolnosti, te doista nema mjesta izricanju kazne na zakonskom minimumu, posebno imajući u vidu da unatoč proteku vremena optuženik nije pokazao nikakovu namjeru da oštećenim trgovačkim društvima naknadi štetu, koja je znatna. Stoga je ovaj sud prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika preinačio pobijanu presudu na način da je 1. optuženika C. za kazneno djelo za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a  u koju je uračunato i vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru.

 

9.2. Ovaj sud kao drugostupanjski sud također smatra da nije bilo nikakove osnove 2. optuženiku P. izreći uvjetnu osudu, time da mu je prvostupanjski sud utvrdio kaznu zatvora ispod zakonskog minimuma. Prvostupanjski sud pogrešno takovu sankciju opravdava okolnošću da je 2. optuženik bio sudionik u počinjenju kaznenog djela kao pomagač u smislu čl. 38. KZ/11. Ova odredba naime propisuje da će se onaj tko drugome pomogne u počinjenju kaznenog djela kazniti kao da ga je sam počinio, a može se i blaže kazniti. U konkretnom slučaju, ako se razmotri uloga i ponašanje 2. optuženika P. u ostvarenju kaznenog djela, nema nikakove osnove da se blaže kažnjava od 1. optuženika kao odgovorne osobe u pravnoj osobi. Iz same obrane optuženika P., ali i svih provedenih dokaza sasvim je razvidno da je njegova uloga u počinjenju kaznenog djela bila vrlo aktivna, a radi se o osobi koja je već do sada osuđivana zbog kaznenih djela imovinskog karaktera, pa i na zatvorske kazne. Prvostupanjski sud je također pravilno ocijenio da nema olakotnih okolnosti, pa nije bilo nikakove osnove za izricanje uvjetne osude, posebice jer sud prilikom izricanja uvjetne osude između ostalog treba voditi računa o nastojanju optuženika da oštećeniku popravi štetu. U konkretnom slučaju nije bilo nikakovih radnji optuženika koje bi išle ka tome da se oštećenicima popravi šteta, unatoč dužem vremenskom razmaku od počinjenja kaznenog djela. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika preinačio pobijanu presudu u odluci  o kazni na način da je 2. optuženika T. P. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

 

10. Optuženici C. i P. žale se i zbog odluke prvostupanjskog suda o imovinskopravnom zahtjevu, time da optuženik C. izričito navodi da se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu, dok se iz obrazloženja žalbe 2. optuženika također može zaključiti da pobija presudu u tom pravcu. Naime, radi se o dijelu imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na oštećeno trgovačko društvo F. d.d. G., a kojem je dosuđen pobijanom presudom imovinskopravni zahtjev u iznosu od 80.110,08 kn. Međutim, iz iskaza svjedoka M. Z., predstavnika oštećenog trgovačkog društva proizlazi da je oštećenik uspio pronaći dva šlepera svoje cigle na skladištu u Bjelovaru, tako da je stvarna šteta 63.946,79 kn. Stoga je ovaj sud preinačio odluku o imovinskopravnom zahtjevu tako da je oštećenom trgovačkom društvu F. d.d. G. dosudio imovinskopravni zahtjev u visini stvarne štete, a sa ostatkom imovinskopravnog zahtjeva je oštećenik upućen na parnicu.

 

11. Prema tome, kako su žalbe državnog odvjetnika, te žalbe optuženika djelomično osnovane, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu sa čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., to je odlučeno kao u izreci, a u skladu sa čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP/08.

 

 

Bjelovar, 7. srpnja 2021.