Broj: Kž 406/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene K. T., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 9. listopada 2018. broj Ov Kov-31/18-6 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. listopada 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljene K. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljene K. T., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljene K. T. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog rješenje žalbu je podnijela okrivljena K. T. po branitelju, odvjetniku Ž. P., „zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a podredno i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka”, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje.
Žalba nije osnovana.
Protivno žalbenim navodima okrivljenice, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljene K. T. iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao i razloge zbog kojih se ista svrha ne bi mogla postići blažim mjerama.
Okolnosti koje upućuju na postojanje razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljene K. T., i ovaj drugostupanjski sud nalazi u karakteristikama njezine ličnosti, okolnostima počinjenja terećenog joj kaznenog djela i činjenici njezine ranije osuđivanosti i prekršajne kažnjavanosti. Naime, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je okrivljenici dijagnosticirana ovisnost o alkoholu te emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti kojeg karakterizira izražena tendencija impulzivnim radnjama bez razmišljanja o posljedicama, minimalna sposobnost planiranja, nedostatak kontrole nagona, česti izljevi intenzivne ljutnje te napadi nasilnog i prijetećeg raspoloženja, poglavito kao odgovor na kritiku drugih. Psihijatrijski se liječi od 2015. godine, ambulantno, stacionarno i u dnevnoj bolnici, iz čijeg programa je ispisana zbog nepoštivanja pravila grupe (kašnjenja i dolazaka u etiliziranom stanju).
Iz podataka u spisu vidljivo je da je okrivljenica ranije osuđivana zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11., a oboje djece joj je oduzeto zbog alkoholizma i smješteno u udomiteljsku obitelj. Također je u dva navrata prekršajno kažnjavana zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Kada se uz gore navedeno ima u vidu da je u vrijeme počinjenja djela za koje se tereti u ovom postupku, okrivljenica bila pod utjecajem alkohola, po navodima vještaka na razini pijanog stanja te povezujući tu okolnost s njezinom dijagnozom ovisnosti o alkoholu, osobinama ličnosti i ranijom kažnjavanosti, tada je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su to one osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da će boravkom na slobodi okrivljena K. T. počiniti isto ili istovrsno kazneno djelo. Stoga je, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i okrivljenici produljio istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točki 3. ZKP/08. jer su za to ispunjene sve zakonske pretpostavke.
Iako je od strane prvostupanjskog suda bilo suvišno u rješenju kojim produljuje istražni zatvor analizirati obranu okrivljenice i iskaz svjedoka I. T., pravilnost ranijeg utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom da se sud neutemeljeno poziva na iskaz tog svjedoka, a on je bio prisutan događajima neposredno prije i nakon inkriminiranog događaja.
Također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla postići blažim mjerama. Naime, okrivljenica je dugogodišnja ovisnica o alkoholu od čega se bezuspješno liječi, a u nalazu i mišljenju vještaka je navedeno da ona ne pokazuje dovoljan uvid i kritičnost spram svog problema ovisnosti o alkoholu, već isto i dalje minorizira i racionalizira te je prijedlog vještaka da joj se izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.
Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u istom ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 24. listopada 2018.
