1               Poslovni broj: Gž R-184/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-184/2021-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz Z., zastupane po punomoćniku A. C., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L. d.d. K., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P., Š. i p. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-2020/2019-39 od 21. siječnja 2021., dana 7. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača na strani tuženika C. o. d.d. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 4 Pr-2020/2019-39 od 21. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i V. izreke.

 

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 40.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2019. pa do isplate (točka I. izreke), dok je za više traženu kamatu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2.               Odlukom o trošku naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 16.725,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 21. siječnja 2021. do isplate (točka III. izreke), dok je za više traženo na ime parničnog troška odbijen zahtjev tužiteljice kao neosnovan (točka IV. izreke), a odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u cijelosti (točka V. izreke).

3.               Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., III. i V. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4.               Umješač na strani tuženika C. o. d.d., Z. pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine, te istom obistini trošak žalbenog postupka.

5.               Na žalbe nije odgovoreno.

6.               Žalbe nisu osnovane.

7.               Protivno žalbenim tvrdnjama ovaj sud zaključuje kako pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ista ne bi moglo pravilno ispitati, a nema ni proturječnosti između razloga presude i sadržaja u predmetu izvedenih dokaza. Razlozi presude u pogledu pravno odlučnih činjenica nisu međusobno proturječni.

8.               Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Žalitelji u žalbama procjenjuju izvedene dokaze pa stoga njihove žalbe predstavljaju samo drugačiju, i to pogrešnu, ocjenu izvedenih dokaza na koje je ovlašten jedino sud. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio provedene dokaze, a žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

9.               Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela na radu kao radnik tuženika dana 22. siječnja 2019.

10.               Tužiteljica je zatražila jedan iznos po osnovi povrede prava na zdravlje i u okviru tog zahtjeva je sud odlučivao.

11.               Pri tome treba istaknuti da za povredu prava na zdravlje kao dio prava osobnosti iz članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) sud treba odmjeriti jedan iznos pravične novčane naknade, a ne pojedinačne iznose za strah, fizičke boli i smanjenje životne i radne aktivnosti, pa navodi tuženika s tim u vezi nisu osnovani.

12.               U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica djelatnica tuženika, te da je dana 22. siječnja 2019. oko 19,25 sati za vrijeme dok je ista obavljala svoje redovite radne zadatke na radnom mjestu kod tuženika u trgovini u Sesvetama, u trgovinu ušla maskirana osoba i prijeteći joj pištoljem od tužiteljice iznudila sav novčani iznos iz blagajne, da bi po njegovom udaljenju tužiteljica pozvala policiju,

- da je postupanje tužiteljice kritične prigode bilo u skladu s pravilima zaštite na radu, te uputama za rad na siguran način prema kojim uputama radnik kod prepada odnosno protupravnog djelovanja trećih osoba treba ostati priseban i ne pružati otpor već zapamtiti što više detalja o tome kako ta osoba izgleda, a po njenom udaljenju pozvati policiju,

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila psihičku traumu radi koje se javila na pregled psihijatri i dijagnosticirana joj je akutna reakcija na stres, a potom i poremećaj prilagodbe,

- da su kod tužiteljice postojale psihičke smetnje iz anksiozno-depresivnog kruga koje se mogu direktno povezati sa štetnim događajem, te zbog kojih je morala uzimati psihijatrijsku i farmakoterapiju,

- da je primarni strah bio intenzivan i trajao je 2 sata, nakon čega slijedi sekundarni strah jakog intenziteta od pet dana, srednjeg od deset dana, te blažeg od 4 mjeseca,

- da s psihijatrijske strane kod tužiteljice trajno postoji smanjenje opće životne aktivnosti od 10%, a očituje se u problemima sa usnivanjem i prosnivanjem uz jaka preznojavanja, te pojavu straha kada je sama, a koja anksioznost doseže do razine punih paničnih napadaja uz permanentno reproživljavanje, kao i smetnje koncentracije i nedostatak samopouzdanja, što sve dovodi do oscilacija u raspoloženju od tužnog do razdražljivog.

13.               Osnovom gornjih utvrđenja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da predmetni događaj u kojem je zamaskirani počinitelj ušao u trgovinu u kojoj radi tužiteljica i zaprijetio joj pištoljem radi otuđenja imovine tuženika nema značenje odlučne činjenice koja bi bila razlog za oslobođenje tuženika kao poslodavca od odgovornosti.

14.               Naime, oružana pljačka trgovine u kojoj strada radnik-prodavač s obzirom na prirodu poslovanja, nema značenje vanjskog događaja odnosno radnje treće osobe već profesionalnog rizika kojem su izloženi svi poslodavci koji u okviru svog redovnog poslovanja rade s gotovim novcem i za koji, kao poslodavci, snose odgovornost (članak 25. Zakona o zaštiti na radu, „Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZR u svezi s člankom 1067. ZOO-a).

15. Kako dakle, u provedenom postupku nisu utvrđene pretpostavke za oslobađanje poslodavca od odgovornosti u smislu odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a odnosno iz odredbe članka 1067. stavak 2. i 3. ZOO-a u vezi s člankom 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17), to postoji obveza tuženika da tužiteljici naknadi nastalu štetu.

16. Pritom je za istaći da je suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja u provedenom postupku ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano je utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude.

17. Neosnovano žalitelji prigovaraju i visini dosuđene naknade s osnove povrede prava osobnosti.

18. Prema članka 1100. stavak 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će dosuditi pravičnu novčanu naknadu kad nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, a prema st. 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu traume koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je u štetnom događaju došlo do povede tužiteljičinog prava osobnosti, te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 40.000,00 kuna.

20.               Pritom je za ukazati kako je na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50%, a koja izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

21.               Odluka o zakonskim zateznim kamatama na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, a s obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda po ovoj osnovi, temelji se na pravilnoj primjeni odredbe članka 1103. ZOO-a.

22.               Nadalje, odluka o troškovima postupka zasniva se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a.

23.               Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

24.               Zahtjev tuženika, te umješača za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer nisu uspjeli sa svojim žalbama.

 

U Splitu, 7. srpnja 2021.