Broj: Kž 409/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1 i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 4. listopada 2018. broj Kv I-69/18-6 (K-40/14), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. listopada 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optužene D. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optužene D. K. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optužene D. K. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

              Protiv tog rješenja žalbu i dopunu te žalbe je podnijela optužena D. K., po branitelju, odvjetniku G. V., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske …ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora za opt. D. K. te da istu pusti na slobodu uz eventualno određivanje odgovarajućih mjera opreza”.

              Žalba nije osnovana.

              Protivno žalbenim navodima optuženice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da na njezinoj strani postoje sve okolnosti propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao osnovne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora, tako i u odnosu na opasnost od mogućeg bijega i za takvu je svoju odluku dao detaljno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Stoga činjenično stanje u pobijanom rješenju nije pogrešno utvrđeno, na što se upire u žalbi.

              Optuženica, ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog rješenja, prvenstveno ističe svoju životnu dob (68 godina) i loše zdravstveno stanje uslijed čega, kako navodi, nije niti sposobna za bijeg, a u tijeku ovog postupka nalazila se u L. samo zbog potreba liječenja. U odnosu na zdravstveno stanje optužene D. K., iz spisa je vidljivo da ona doista boluje od raznih kroničnih bolesti, međutim, iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (list 2329 spisa) proizlazi da optuženica nije podnosila zahtjev za upućivanje na liječenje u inozemstvu niti za odobrenje liječenja u inozemstvu. U svrhu utvrđivanja adrese optuženice, policijski su službenici kontaktirali D. N. (list 2810 spisa) koja je navela da na zamolbu optuženice, za koju je čula da se nalazi u L., podiže recepte i lijekove u Č. te ih predaje unuci optuženice koja ih potom prosljeđuje optuženici. Nadalje, kako to osnovano navodi prvostupanjski sud, optuženica u spis nije dostavila nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi potvrdila da se ona liječila u L., a sva medicinska dokumentacija dostavljena uz podnesenu žalbu je ona koja se već nalazi u sudskom spisu.

              Prema tome, kako optuženica nije upućivana na liječenje u inozemstvo niti je dostavila bilo kakvu medicinsku dokumentaciju osim one da se liječi u hrvatskim zdravstvenim ustanovama, štoviše, dok je boravila u L. prosljeđivani su joj lijekovi iz Hrvatske, to se njezini navodi o boravku u L. isključivo zbog potrebe liječenja ne mogu prihvatiti.

              Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da su policijski službenici optuženicu kontaktirali u siječnju 2013. radi obavljanja obavijesnog razgovora u svrhu provođenja kriminalističkih istraživanja u ovom predmetu, a ona je o svojim saznanjima dostavila pisanu izjavu (list 1682 spisa). Nakon toga, do nje nije bilo moguće doći s obzirom da joj sud na poznatu adresu nije uspio uručiti rješenje o provođenju istrage od 23. prosinca 2013. niti sva kasnija pismena, a provjerama od strane policije dobivena je jedino informacija da se ona nalazi u L.

              S obzirom na to da je, nakon gotovo pet godina nedostupnosti, prisutnost optuženice u ovome postupku osigurana tek određivanjem istražnog zatvora i izdavanjem europskog uhidbenog naloga i da sve prethodno navedeno ukazuje na to da se ona nalazila u bijegu od tijela kaznenog progona Republike Hrvatske, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da te okolnosti upućuju na konkretnu opasnost da će boravkom na slobodi optužena D. K. ponovno postati nedostupna sudu i osujetiti vođenje ovog postupka. Stoga je osnovano protiv nje produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Također je valjan zaključak prvostupanjskog suda o nemogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, na što, protivno daljnjim žalbenim navodima, činjenica da je optuženica prijavila prebivalište i izradila novu putovnicu i osobnu iskaznicu nema nikakav utjecaj.

              Optuženica opetovano u žalbi ističe da zbog svoje životne dobi i zdravstvenog stanja nije ni sposobna bježati, no pri tome gubi iz vida da njezini zdravstveni problemi nisu neka nova okolnost, već potječu od ranije, a ona je unatoč njima i svojoj životnoj dobi godinama bila nedostupna tijelima kaznenog progona, pa su i ti žalbeni prigovori neosnovani.

Budući da niti ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. listopada 2018.