- 1 -   

Broj: Ppž-7048/2021

 

 

 

                                    

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog M. K. zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) odlučujući o žalbi okrivljenog M. K. podnesenoj po branitelju H. K. odvjetniku iz S. protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-4703/2021 od  4. lipnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021. godine

 

p r e s u d i o    j e

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog M. K. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

2. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona

(„Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okrivljeni M. K. je  obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom okrivljeni M. K. je proglašen krivim, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji prekršaj mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 10 dana, u koju kaznu je na temelju odredbe čl. 40. Prekršajnog zakona je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju od 9. kolovoza 2017. u 22,50 sati do 10. kolovoza 2017. u 9,00 sati kao dva dana zatvora, pa je okrivljenik dužan izdržati kaznu zatvora u trajanju od 8 dana s tim da se na temelju odredbe čl. 44. Prekršajnog zakona primjenjuje uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

 

2. Nadalje, na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi sa čl. 138. st. 1. i 2. t. 1. i 3. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 763,00 kune od čega se 63,00 kuna odnosi na putne troškove svjedoka P.-L. M., a 700,00 kuna je paušalna svota suda.

 

3. Protiv te presude okrivljeni M. K. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji.

 

Predlaže da se žalba prihvati, da se presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe.

 

3.1. Žalba nije osnovana.

 

4. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.)  ovaj Sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a niti bitne povrede na koje žalitelj u žalbi ukazuje, a jednako tako nije povrijeđeno niti prekršajno materijalno pravo na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

            5. Naime, suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je na temelju analize i ocjene provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo pravilne zaključke koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.

 

              6. Slijedom navedenog nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da u konkretnom slučaju mjesto na kojem je boravio okrivljenik ne može se okarakterizirati kao javno mjesto i da njegovo postupanje ne može ulaziti u sferu kažnjivosti prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira čak da je isti i ostvario obilježje predmetnog prekršaja.

 

              6.1. Međutim, iz činjeničnog opisa prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, da je sa balkona svoje kuće vikao P. L. M. te nakon toga je prišao P. L. M. koji je prolazio ulicom P. S. xx i udario ga šakom, zatvorenim dlanom ruke u predjelu glave nedvojbeno proizlazi da se događaj odvijao na javnom mjestu. Naime, ulica je neograničeno otvoreno javno mjesto, mjesto koje je dostupno neograničenom skupu osoba, a fiktivna javna mjesta između ostalog balkoni. Dakle, iz činjeničnog opisa prekršaja i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je okrivljenik vikao na oštećenog P. L. M. s balkona, a oštećeni se nalazio na ulici te je nakon toga prišao navedenom na ulici i udario ga šakom u predjelu glave nedvojbeno je da su se u postupanju okrivljenika ostvarilo zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno da je mjesto  predmetnog događaja javno mjesto.

 

              6.2. Nadalje, ovaj Sud nije prihvatio žalbeni navod da je počinjena i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da nema uopće razloga o odlučnim činjenicama.

 

              6.3. Naime, po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskoj presudi su dani razlozi o odlučnim činjenicama, isti su jasni i nisu proturječni kako to žalitelj ističe, odnosno nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da odluka o krivnji nije utemeljena na odlučnim činjenicama zbog čega da je izreka presude nerazumljiva.

 

              6.4. Naime, prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka ispitivanja okrivljenika i oštećenog, provedbom dokaza suočenja između okrivljenika i oštećenika te uvida u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, pravilno zaključio da su se u ponašanju žalitelja stekla zakonska obilježja prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno odluka o krivnji je valjano i detaljno obrazložena koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud te na njih upućuje žalitelja radi nepotrebnog ponavljanja. Nije prihvaćen žalbeni navod žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju, imajući u vidu da je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira odnosno radi se o kvalificiranom obliku prekršaja, to jest žalitelj se na javnom mjestu ponašao na naročito drzak i bezobziran način, koji u znatnoj mjeri odstupa od ustaljenih normi ponašanja, te slijedom navedenog nikako se ne radi o beznačajnom prekršaju kako to ističe žalitelj.

 

              6.5. Jednako tako okolnost da je u izreci prvostupanjske presude izmijenjen dio koji se ne nalazi u optužnom prijedlogu sud nije prekoračio optužbu, jer nije mijenjan skup odlučnih činjenica od kojih je djelo sastavljeno, dakle nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka koju žalitelj ističe da bi dodavanjem riječi „pička ti materina dođi dole da te prebijem“ a u optužnom prijedlogu je navedeno da je vikao oštećenom „šta je šta gledaš majmune jel to mene provociraš sad ću ja doći dole pa ćeš vidjeti koga ćeš provocirati“ dakle na navedenu izmjenu prvostupanjski sud je bio ovlašten jer nije navedenom izmjenom dirao kvalifikaciju djela niti se na bilo koji drugi način dovodi u pitanje identitet djela iz optužbe.

 

              6.6. Slijedom navedenog kako je na logičan način prvostupanjski sud analizirao okolnosni iskaz u postupku ispitanog svjedoka te provedenog suočenja a jednako tako i obrane okrivljenika i u obrazloženju pobijane presude za svoju odluku je dao logične i valjane razloge koje u cjelini prihvaća i ovaj Sud te su neosnovani razlozi žalbe kojima okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu i isti nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske.

 

              7. Nadalje, ispitujući odluku o primijenjenoj prekršajnoj sankciji ovaj Sud je utvrdio da je ista primjerena te da nije prestroga.

 

7.1. Za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna i alternativno kazna zatvora do 30 dana te  kako se prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio za mjeru upozorenja i okrivljeniku primijenio uvjetu osudu, odnosno izrečena kazna zatvora se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vrijeme provjeravanja ne počini jedan i više prekršaja za koji mu je izrečena teža ili ista kazna od izrečene uvjetnom osudom, po ocjeni ovog Suda tako primijenjena prekršajna sankcija je dovoljno individualizirana osobi žalitelja, ista je primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i tako izrečenom prekršajnopravnom sankcijom će se ostvariti svrha uvjetne osude odnosno da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućuje ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

 

           8. Nadalje, na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna imajući u vidu složenost i trajanje žalbenog postupka te je isti iznos odmjeren sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

         9.  Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

                           U Zagrebu 7. srpnja 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.