1

Broj: Ppž-5733/2021

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A. B., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2021., broj: 74. Pp J-1425/2020, u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba okr. A. B., ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 29. ožujka 2021., broj: 74. Pp J-1425/2020, proglašen je krivim okr. A. B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 3.600,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 300,00 kuna.

2.              Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika I. T., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe odnosno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.  

3.              Žalba je osnovana.             

4.              Osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da i po ocjeni ovog suda odlučne činjenice, za sada, nisu nedvojbeno utvrđene.

5.              Naime, okr. A. B. je proglašen krivim da je počinio psihičko nasilje prema bivšoj partnerici I. S. s kojom ima zajedničko dijete. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud nije povjerovao obrani okrivljenika iz razloga što je „neuvjerljiva i suprotna uvjerljivom, životnom iskazu svjedokinje S“. Pritom, uvjerljivost iskaza žrtve nasilja, prvostupanjski sud, između ostalog, obrazlaže navodeći da je „svjedokinja cijelo vrijeme rasprave i kada nije bila ništa upitana i kada nije iskazivala na zapisnik ponavljala da joj je okrivljenik rekao te pogrdne riječi“, za koje utvrđenje nema ni jednog podatka u spisu. Naime, iz zapisnika o ispitivanju žrtve nasilja u obitelji i okrivljenika (list 99 – 102), a to je jedino ročište na kojem je žrtva nasilja bila nazočna, nije zabilježeno da bi žrtva nasilja I. S. i u jednom trenutku, kada joj nije bilo upućeno pitanje ili kada bi netko drugi govorio ili bi se izvodio neki drugi dokaz a ne njezino ispitivanje, bilo što iskazivala. Iz navedenog razloga, ne može se prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem se ističe da je iskaz žrtve nasilja uvjerljiv i životan jer je „svjedokinja cijelo vrijeme rasprave i kada nije bila ništa upitana i kada nije iskazivala na zapisnik ponavljala da joj je okrivljenik rekao te pogrdne riječi“.

6.              Osim toga, iz navedenog zapisnika (list 99 – 102) proizlazi da je I. S., u svom slobodnom svjedočkom iskazu, navela da joj je okrivljenik inkriminirane prilike rekao: „Najebat ću ti se krepane matere“ i odmah iza toga jasno navela „to je to što se tiče tog događaja“, a nakon čega je iznosila neke činjenice koje nisu u vezi s inkriminiranim događajem. Dakle, ni na koji način nije opisala svoju reakciju na izgovorene riječi iz koje bi se moglo zaključiti da su je upućeni izrazi uznemirili i prouzročili povredu dostojanstva, a što je bitno obilježje djela za koje je okrivljenik proglašen krivim. Ovo tim više što je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izveo dokaz čitanjem poruka žrtve nasilja upućene okrivljeniku putem mobilnog uređaja, iz kojih je vidljivo da je ista sklona grubom izražavanju. Notorno je da psihičko nasilje nije počinjeno baš svakom grubo izgovorenom riječi.

7.              Nadalje, nejasni su razlozi prvostupanjskog suda da činjenica da je okrivljenik, prilikom suočenja, „vrlo mirno i uvjerljivo izjavljivao da nije počinio prekršaj“ upućuje da je on počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret (strana 4, zadnji odlomak). Prije svega, nejasno je kako to prvostupanjski sud okrivljenikovo „uvjerljivo“ iskazivanje prilikom suočenja tumači kao dokaz da iznosi neistinitu obranu i da je prekršaj počinio. Pogotovo je nejasno utvrđenje suda da je okrivljenik „da stvarno nije kriv, trebao je na drugačiji način reagirati na provedenom suočenju odnosno na neki način svojim ponašanjem ili riječima pokušati osporiti ono što svjedokinja iskazuje“. Dakle, prvostupanjski sud smatra da okrivljenik, prilikom suočenja, „svojim ponašanjem ili riječima“ nije pokušao osporiti počinjenje inkriminiranog mu prekršaja. Prije svega, nije jasno kako to prvostupanjski sud smatra da je okrivljenik trebao „svojim ponašanjem“ osporiti počinjenje djela, jer ako time misli na nedostatak agresivnosti (s obzirom da je na zapisniku utvrdio da okrivljenik, prilikom suočenja, iskazuje „vrlo mirno i uvjerljivo“), to svakako nije dobra osnova za procjenu vjerodostojnosti obrane okrivljenika, ovo tim više što nije počinjena nikakva psihologijska obrada okrivljenikove ličnosti. Osim toga, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik višekratno, zapravo u svakoj zakonom dozvoljenoj prilici (i u svojoj obrani i reagirajući odmah nakon iskaza žrtve nasilja i prilikom suočenja) riječima osporio djelo koje mu se stavlja na teret pa nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da okrivljenik nije riječima pokušao osporiti ono što svjedokinja iskazuje.

8.              Na kraju, u svjetlu stanovišta izraženih u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3132/2018 od 27. svibnja 2021., ne može se prihvatiti obrazloženje prvostupanjskog suda da iskaze svjedoka A. M., D. B. i K. V. „nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja o odgovornosti okrivljenika“ te da ih nije razmatrao „jer se radi o prijateljima okrivljenika pa postoji mogućnost da bi isti mogli biti pristrani“. Prvostupanjski sud je dužan ocijeniti svaki izvedeni dokaz, tako da se ne može prihvatiti da neke izvedene dokaze „nije uzeo u obzir“, Osim toga, obrazloženje suda da „postoji mogućnost da bi isti mogli biti pristrani“ ozbiljno dovodi u pitanje potrebnu kritičnost prvostupanjskog suda u ocjeni izvedenih dokaza.

9.              Slijedom navedenog, prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

10.              U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, cijeneći razloge ove drugostupanjske odluke, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

11.              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. srpnja 2021.

              Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja.