Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            -556/2021-2

            

      Republika Hrvatska                                                                                              

  Županijski sud u Šibeniku                                                                                                  -556/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Ordani Labura, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja: N. K. OIB, iz V., zastupane po punomoćniku K. L., odvjetniku u Š., protiv protivnika osiguranja M. Z. iz V., OIB, zastupana po punomoćniku Đ. M., odvjetniku iz Š., radi određivanja privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine, rješavajući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj P-576/2020 od 23. ožujka 2021. godine, dana 7. srpnja 2021. godine,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Uvažava se žalba protivnika osiguranja te se preinačava rješenje Općinskog suda u Šibeniku   broj P-576/2020 od 23. ožujka 2021. godine na način da se odbija kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine.

 

 

Obrazloženje

 

 

              1.Prvostupanjskim rješenjem određena je privremena mjera osiguranja nenovčane tražbine te je zabranjeno tuženoj M. Z., neposredno ili posredno, na bilo koji način izvoditi bilo kakve radove, kojima se dira u kat. čest. zgr. K.O. V., sve do pravomoćnog okončanja ove parnice (točka I. izreke) te je određeno da rješenje o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi (točka II. izreke).

              2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio protivnik osiguranja pobijajući ga uvodno zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) s prijedlogom da drugostupanjski  sud uvaži žalbu te pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno, da uvaži žalbu, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

              3. Žalba je osnovana.

              4. Naime, tužiteljica je tužbom od dana 13. ožujka 2020. godine pokrenula parnični postupak radi ukidanja služnosti naslanjanja nadstrešnice u korist povlasne nekretnine čest. br. zgr. K.O. V., koja je u vlasništvu tužene, na teret poslužne nekretnine K.O. V., u vlasništvu tužiteljice jer je predmetna služnost izgubila svrhu radi koje je osnovana te je ujedno predložila određivanje privremene mjere obzirom da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-232/19 određena ovrha provedbom rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj Psp-29/16 od 17.11.2017. godine pa ukoliko bi se nastavilo sa navedenom ovrhom, a tužitelj uspije u ovoj parnici, očito je da bi se predmetna nadstrešnica opet morala srušiti te bi ponovno građenje nadstrešnice, kao i eventualno njezino rušenje iziskivalo invazivne građevinske radove zbog kojih bi nekretnini tužitelja bila ugrožena statika i stabilnost radi čega smatra da su ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine kao i da se zabrani uspostava prijašnjeg stanja po odluci Općinskog suda u Šibeniku broj Psp-29/16 od 17.11.2017. godine sve do pravomoćnog okončanja ove parnice.

              5. Prema razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski je sud pozivom na odredbe članka 342. t. 3., 346., 347. t. 6. OZ donio pobijano rješenje jer je na temelju provedenog očevida kao i nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke koji je naveo da nekretnina tužene može funkcionirati i koristiti se neograničeno i bez prethodno srušene ab ploče, koja je bila vanjski pripadak njenog stambenog prostora, a da bi gradnjom sporne ploče koja bi zalazila u nekretninu tužiteljice bila upitna statika, utvrdio da postoji opasnost da bi bez ovakve privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarivanje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari.

              6. Međutim navedeno stajalište prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti kao pravilno na što s pravom upire protivnik osiguranja u predmetnoj žalbi.

              7. Naime, iz razloga pobijanog rješenja kao i iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Šibeniku donio rješenje o ovrsi broj Ovr-232/19 od12. travnja 2019. godine na temelju ovršne isprave pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj Psp-29/16 od 17.11. 2017. godine donesenog u postupku tužitelja M. Z. i M. M., protiv tuženika: A. K., radi smetanja posjeda, a kojim rješenjem je utvrđeno smetanje posjeda tužitelja na čest. zgr. i čest. zgr. K.O. V. rušenjem betonske ploče te smetanje suposjeda prava služnosti prolaza tužiteljice ad1) na čest. zgr. … K.O. V. izgradnjom betonskog zida te je naložena uspostava stanja posjeda kakvo je bilo prije počinjenog smetanja izgradnjom porušene betonske ploče približnih dimenzija širine 3 m, duljine 4 m i debljine 0,20 m, koja se nalazila na približnoj visini od 3 m, odnosno, u razini prvog kata i koja se protezala između nekretnina tužiteljice ad 1. oznake čest. zgr. … k.o. V. i tužitelja ad 2. oznake čest. zgr. … k.o. V. te je predmetni ovršni postupak u tijeku.

              8. Kako u konkretnom slučaju sadržaj privremene mjere zapravo predstavlja zabranu izvršenja onih radnji koje su predmet prisilnog ostvarenja tražbine u gore navedenom ovršnom postupku broj Ovr- 232/19 koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Šibeniku, to bi se prihvaćanjem predmetnog zahtjeva za određivanje predmetne privremene mjere zadiralo u prisilni postupak ovrhe koji se temelji na ovršnoj ispravi što bi bilo protivno svrsi i cilju prisilnog ostvarenja tražbine po odredbama OZ.

              9. Stoga se prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda provođenje ovršnih radnji u ovršnom postupku radi ostvarenja tražbine utvrđene ovršnom ispravom ne može zabraniti niti odgoditi predlaganjem privremenih mjera kao što je ovdje slučaj već ovršenik ima mogućnost u ovršnom postupku, kroz institut odgode ovrhe, u slučaju ispunjenja pretpostavki iz članka 65. OZ, za određeno vrijeme, odgoditi poduzimanje radnji radi prisilnog ostvarenja tražbine.

              10. Slijedom navedenog, valjalo je osnovanu žalbu protivnika osiguranja uvažiti pobijano rješenje preinačiti i riješiti kao u izreci (članak 380. točka 3. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ).

 

U Šibeniku, 7. srpnja  2021. godine

 

                                                                                                                                               S U D A C

 

Ordana Labura, v.r.

             

                           

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu