- 1 -

                                  Broj: Ppž-6838/2021

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. B. P. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Gruda, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 4. Pp J-150/2020 od 13. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje granične policije Gruda, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je okr. B. P. tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. B. P. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji je okrivljeniku primjenom odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 15 dana, time da će se novčana kazna smatrat u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne te je oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u kojoj pobija presudu sadržajno zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti presudu i okrivljeniku izreći propisanu novčanu kaznu.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje u tekstu: PZ) ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odluku o ublažavanju kazne.

5. Prvenstveno, treba navesti da je odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano da će se onaj tko počini nasilje u obitelji iz čl. 10. istog Zakona kazniti novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2000,00 ili kaznom zatvora do 90 dana.

6. Odredbom čl. 36. st. 1. PZ-a propisana su opća pravila o izboru vrste i mjere kazne: „Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja“. St. 2. istog članka su propisane obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne, osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, na njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja prekršaja.

7. Čl. 37. st. 1. PZ-a propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje, a st. 2. da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenim, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

              7.1. Budući da u ovom konkretnom slučaju nije PZ-om izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“ Pravilno tužitelj u žalbi navodi da se u konkretnom slučaju nisu stekli uvjeti za ublažavanje kazne okrivljeniku. Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj ublažio novčanu kaznu znatno ispod posebnim zakonom propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čine ovakve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je primjenu odredbe o ublažavanju kazne opravdao olakotnim okolnostima na strani okrivljenika kao što su izostanak prouzročenja težih posljedica, slabo imovno stanje, nezaposlenost, priznaje, kajanje te da je okrivljenik otac jednog djeteta.

7.2. Po ocjeni ovog suda, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnost“ za izricanje blaže kazne od propisane te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.

8. Nadalje, u pravu je tužitelj kada u žalbi ističe da okolnost nezaposlenosti okrivljenika prvostupanjski sud nije utvrdio niti jednim dokazom, izuzev navoda o osobnim podacima okrivljenika, a koji su u suprotnosti s navodima obrane okrivljenika u kojoj je isti naveo da su mu „zbog bolesti COVIDA 19 primanja znatno umanjena..“, što ukazuje na okolnost da isti nije nezaposlen. Osim toga, ovaj sud ne može prihvatiti kao olakotnu okolnost navedenu u obrazloženju prvostupanjskog suda da „izvršenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice“, budući da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je ponašanje okrivljenika kod žrtve nasilja „izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti“, što predstavlja posljedicu okrivljenikovog neprimjerenog ponašanja, a koja čini i zakonsko obilježje prekršaja, za što je okrivljenik proglašen krivim kao u izreci pobijane presude.

9. Iz navedenih razloga, ispravno tužitelj ističe da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne, osobito imajući u vidu i okolnost da je okrivljenik predmetne zgode bio pod utjecajem alkohola (1,65 g/kg alkohola u organizmu), što je čest slučaj „okidača“ (ne i opravdanja) za nasilničko ponašanje u obitelji te je prihvaćanjem žalbe tužitelja, ovaj drugostupanjski sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalnom iznosu posebno propisane kazne, smatrajući da je tako izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti počinjenog prekršaja i svrsi kažnjavanja, tako da će se njome ostvariti opća svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a i svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a.

  10. Slijedom iznesenog, na temelju čl. 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.       

U Zagrebu, 7. srpnja 2021.

Zapisničarka:                                                                                        Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                                          Gordana Korotaj, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.