1

                            Poslovni broj: 24 Gž-1721/2019-4

 

 

Poslovni broj: 24 Gž-1721/2019-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj, kao predsjednice vijeća te Nade Krnjak, kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak-Premec, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P., OIB:… iz V., zastupane po punomoćniku D. M., odvjetniku u O. protiv tuženika Ž. K., OIB:... iz V., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici u O. radi povrata dara zbog povrede nužnog dijela, odlučujući o žalbama parničnih stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: P-2053/2015-64 od 4. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tužiteljice i žalba tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj: P-2053/2015-64 od 4. listopada 2019.

 

II. Tužiteljica se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u toč. I/ izreke presuđeno je da se radi povrede nužnog nasljednog dijela tužiteljice iza pok. oca stranaka M. K., umrlog… u njegovu ostavinsku masu vraća dar, odnosno 36/1000 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 994 k.o. J. čestica broj 2342/1 u naravi kuća broj 7, zgrada (pomoćna građevina) i dvor u Ulici S. Radića površine 357 m2 koji dar je učinjen Ugovorom o darovanju od 11. kolovoza 1995. sklopljenim između ostavitelja M. K. i tuženika, a ovjeren kod javnog bilježnika D. D. u O. pod brojem: OV-5843/95. U točl. II/ izreke tužiteljica je odbijena sa viškom tužbenog zahtjeva, dok je u toč. III/ izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupaka u iznosu od 35.921,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, u roku 15 dana.

 

2. Tužiteljica žalbom pobija toč. II/ i III/ izreke presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH, 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 –dalje ZPP) čije se odredbe u ovoj pravnoj stvari primjenjuju osnovnom čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 70/19) predlažući da se presuda preinači na način da se presudi da se u ostavinsku masu vraća 54/1000 dijela predmetne nekretnine ili podredno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

3. Tuženik pravodobnom žalbom pobija toč. I/ i III/ izreke prvostupanjske presude također iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP predlažući da se pobijana presuda u tim dijelovima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugog suca pojedinca ili preinači sukladno žalbenim navodima na način da se u cijelosti tužiteljica odbije sa tužbenim zahtjevom.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica je osporila sve njegove žalbene navode te ponavljajući navode iz svoje žalbe predložila da se tuženikova žalba odbije kao neosnovana i istoga obveže na naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

5. Žalbe nisu osnovane.

 

6. Predmet spora je odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za vraćanje dara u ostavinu zbog povrede njezinog nužnog nasljednoga dijela, a odluku o djelomičnoj osnovanosti zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

- da pok. M. K., koji je umro… u trenutku smrti nije imao ostavinsku imovinu obzirom da je svom svojom imovinom za života raspolagao i to Ugovorom o darovanju od 11. kolovoza 1995. kojim je svome sinu, ovdje tuženiku Ž. K. darovao cijelu svoju nekretninu upisanu u zk. ul. 994 k.o. J. čestica broj 2342/1, dok je preostalom svojom imovinom raspolagao Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 2. veljače 2015. sklopljenim sa tuženikom kao davateljem uzdržavanja,

- da se posljedično tome za obračun nužnog dijela tužiteljice uzima isključivo vrijednost darovane nekretnine u času ostaviteljeve smrti, a prema njezinu stanju u vrijeme darovanja u smislu odredbe čl. 73. Zakona o nasljeđivanju  (NN. 48/03; 163/03; 35/05; 127/13; 33/15  - dalje ZN),

-da su zakonski nasljednici pokojnog M. K. njegova supruga M. K., tužiteljica kao kćerka i tuženik kao sin ostavitelja te da obzirom na krug zakonskih nasljednika nužni dio tužiteljice iznosi 1/6 dijela ostavinske imovine u smislu odredbe čl. 70.st.3. ZN,

- da je u vrijeme darovanja na predmetnoj nekretnini bila sagrađena stara kuća zvana "nabijača" i zidani bunar te priključak na električnu mrežu,

- da je tuženik nakon učinjenog darovanja na predmetnoj nekretnini najprije sagradio kuću "na jednu vodu" koju je kasnije proširio i nadogradio kat tako da je nekretnina u cijelosti što se tiče izgrađenosti promijenila izgled, a na istoj se od građevina koje su postojale u vrijeme darovanja nalazi samo kuća zvana "nabijača" i bunar za vodu koji je također preuređen,

- da je provedenim vještačenjem po vještaku Đ. B. utvrđeno da sadašnja vrijednost cijele predmetne nekretnine  iznosi 891.298,25 kn, a vrijednost nekretnine prema stanju njezine izgrađenosti na dan 11. kolovoza 1995. iznosi 194.026,93 kn što znači da bi vrijednost  nužnog dijela tužiteljice iznosila 32.337,82 kn, odnosno 36/1000 dijela suvlasništva cijele nekretnine,

-da tuženik nije dokazao tvrdnje da bi tužiteljica novčanim davanjem od strane ostavitelja bila namirena u svom nužnom nasljednom dijelu.

 

7. Temeljem utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je učinjenim darovanjem povrijeđen nužni dio tužiteljice koji iznosi 1/6 dijela ostavinske imovine, pa kako ona niti djelomično za života ostavitelja nije namirena, smatra da je u ostavinsku masu potrebno vratiti 36/1000 dijela predmetne nekretnine, dok u preostalom dijelu do zahtijevanih 1/9 dijela suvlasništva tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjuje neosnovanim.

 

8. Pobijajući presudu tužiteljica u žalbi osporava utvrđenje suda o stanju izgrađenosti darovane nekretnine u trenutku darovanja ustrajući u tvrdnji da je tzv. kuća na jednu vodu koja je zauzimala površinu od oko 50 m2, a sastojala se od dnevnog boravka, kupaonice i spavaće sobe, bila sagrađena prije 11. kolovoza 1995. te da ju je tuženik tek kasnije proširio i nadogradio. Stoga smatra da je pri izračunu vrijednosti njezinog nužnog dijela potrebno uključiti i vrijednost toga objekta. U prilog tome u žalbi citira dijelove iskaza pojedinih svjedoka i analizira sadržaj građevinske dozvole izdane tuženiku 1996 koji dokazi da potvrđuju njezine navode o izgrađenosti nekretnine u vrijeme darovanja.

 

9. S druge strane tuženik u žalbi prigovara utvrđenoj vrijednosti nekretnine smatrajući da je ona precijenjena i ustraje u tvrdnji da je tužiteljica za života namirena u nužnom dijelu isplatom novčanog iznosa od oko 10.000,00 eura i kupnjom spavaće sobe prilikom udaje. Osporava i odluku o troškovima.

 

10. Razmatranjem pobijane presude ovaj sud prije svega utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio žalbama stranaka istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. toč.11.ZPP  jer presuda nije nerazumljiva već naprotiv sadrži razloge o svim činjenicama odlučnim za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice kao i visine istog pa presuda nema nedostatka i podobna je za ispitivanje. Suprotno žalbenim navodima obiju stranaka sve provedene dokaze važne za utvrđivanje odlučnih činjenica prvostupanjski je sud analizirao dajući razloge zbog kojih prihvaća ili ne prihvaća istinitima iskaze pojedinih svjedoka, iznio razloge prihvaćanja nalaza i mišljenje građevinskog vještaka i obrazložio zbog čega pojedine dokaze ne smatra važnim za odlučivanje. Stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.1. u svezi sa čl. 8. ZPP, niti bilo koja druga bitna povreda na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365.st.2.ZPP.

 

11. Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje i na njega djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

 

12. Tijekom postupka bilo je sporno stanje izgrađenosti darovane nekretnine u vrijeme darovanja, njezina vrijednost u vrijeme smrti ostavitelja prema stanju u vrijeme darovanja te da li je tužiteljica za života ostavitelja namirena u svom nužnom nasljednom dijelu (isplatom novčanog iznosa od strane oboje roditelja u iznosu od oko 10.000,00 eura i kupnjom spavaće sobe prilikom udaje).

 

13. Prvostupanjski je sud i prema ocjeni ovoga suda na temelju provedenih dokaza, njihovom analizom i sveobuhvatnom ocjenom  pravilno utvrdio da se darovana nekretnina u vrijeme darovanja sastojala od zemljišta površine 357 m2 priključenim na električnu energiju i sa sagrađenom kućom zvanom nabijača i bunarom. Također je pravilno na temelju predloženih dokaza utvrđeno da je sporna kuća na jednu vodu ( radi se o kući sa jednostrešnim krovištem) izgrađena nakon učinjenog darovanja dokaz čemu je osim građevinske dozvole izdane 1996. kao ključnog materijalnog dokaza i iskaz majke stranaka iz kojeg proizlazi  da je predmetnu nekretninu ostavitelj naslijedio po svom ocu i darovao je tuženiku koji je na njoj izgradio kuću što je i životno prihvatljivo obzirom da ostavitelj nikada nije niti živio na predmetnoj nekretnini već isključivo tuženik  pri čemu dio njezinog iskaza da je kuća na jednu vodu izgrađena 2005. ne čini taj iskaz nevjerodostojnim obzirom na visoku životnu dob svjedokinje.

 

14. Prvostupanjski je sud također pravilno ocijenio nedokazanom, tvrdnju tuženika da bi tužiteljica za života ostavitelja isplatom novčanog iznosa od oko 10.000,00 eura i kupnjom spavaće sobe bila namirena u svom nužnom nasljednom dijelu, jer za navodnu isplatu osim paušalne tvrdnje tuženika nema niti jednog vjerodostojnog dokaza dok kupnja sobe čiju vrijednost tuženik niti približno nije mogao dokazati predstavlja uobičajeni poklon roditelja djeci za takve prilike koji se ne uračunava u nasljedni dio.

 

15. Vrijednost nužnog dijela odnosno veličinu suvlasničkog dijela nekretnine kao darovane stvari koju je radi povrede nužnog dijela potrebno vratiti u ostavinsku imovinu prvostupanjski je sud pravilno utvrdio prihvativši stručnim i vjerodostojnim nalaz i mišljenje građevinskog vještaka koji je u svom pismenom nalazu i mišljenju, njegovim pismenim i usmenim dopunama nakon kojih parnične stranke nisu tražile dodatna pojašnjenja ili drugo mišljenje (na ročištu 17. rujna 2019. nakon pokušaja mirnog rješenja spora izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga) naveo da je vrijednost darovane nekretnine koja je nakon učinjenog darovanja u potpunosti izmijenila izgled 891.298,25 kn, a njezina vrijednost prema stanju na dan 11.kolovoza 1995. godine 194.026,93 kn, iz čega proizlazi pravilnim zaključak prvostupanjskog suda  da nužni dio tužiteljice iznosi 32.337,82 kn (1/6 dijela od 194.026,93 kn) odnosno da je u ostavinu radi povrede njezinog nužnog dijela potrebno vratiti 36/1000 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Stoga žalbene navode i ujedno prijedlog tužiteljice da žalbeni sud preinači presudu na način da u ostavinu vrati 54/1000 dijela darovane nekretnine nije osnovan jer bi navedeno značilo pri obračunu nužnog dijela uzeti u obzir i vrijednost kuće na jednu vodu za koju tužiteljica na kojoj je bio teret dokazivanja nije dokazala da bi postojala u vrijeme darovanja.

 

16. Obje parnične stranke pobijaju odluku o troškovima i to obje stranke vezano uz uspjeh sa žalbom u glavnoj stvari, a tuženik i zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je odluku o troškovima trebalo donijeti primjenom pravila o djelomičnom uspjehu u sporu.

Imajući u vidu da je tužiteljica u ovoj parnici u cijelosti uspjela sa osnovom tužbenog zahtjeva jer je dokazala da je učinjenim darovanjem povrijeđeno njezino pravo na nužni dio, a nije uspjela samo u manjem dijelu u odnosu na suvlasnički omjer nekretnine koji treba vratiti radi namirenja nužnog dijela zbog čega nisu nastali posebni troškovi dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi tužiteljica od strane ostavitelja bila namirena u svom nužnom nasljednom dijelu to je prvostupanjski sud  o troškovima postupka pravilno odlučio primjenom čl. 154.st.3. ZPP prema kojem sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi drugoj sve troškove ako ona nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva.

 

17. Kako su žalbeni razlozi kojima parnične stranke pobijaju prvostupanjsku presudu neosnovani valjalo je temeljem čl. 368.st.1. ZPP žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

18. Trošak odgovora na žalbu tužiteljici nije dosuđen jer isti nije bio nužan za žalbeni postupak.

 

U Varaždinu, 7. srpnja 2021.