Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 592/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenice R. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. u vezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi zatvorenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, od 26. rujna 2018. broj Ik I-309/2018-5, u sjednici održanoj 24. listopada 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenice R. Š..

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, rješenjem od 26. rujna 2018. broj Ik I-309/2018-5, na temelju čl. 42. st. 2. toč. 4., čl. 158.a, čl. 159.a toč. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. bi 150/13. - dalje: ZIKZ), zatvorenici R. Š., koja je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu broj K-25/14-128 od 8. veljače 2017., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. u svezi čl. 33. st. 1. KZ/97. i dr., osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam (8) godina, u koju kaznu joj je uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 8. siječnja 2014. do 7. siječnja 2017. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2012. do 7. siječnja 2014. te od 7. siječnja 2017. pa nadalje te presudom Vrhovnog suda RH broj I Kž-226/2017-4 od 17. svibnja 2017., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, početak izdržavanja kazne joj je od 18. listopada 2012., a kazna joj istječe 18. listopada 2020., odbijeno je prijedlog za uvjetni otpust.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela zatvorenica R. Š. iz svih zakonskih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati te da je se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog osuda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08.), ikoji es primjenjujte ču bovom postupkuM ču smisluM l. 44. st. 2. ZIKZ-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 159.a toč. 3. ZIKZ-a odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenice. Naime, čl. 159.a toč. 3. ZIKZ-a propisano je da će sud rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti iz čl. 158.a tog Zakona ako je zatvorenik stegovno kažnjavan za teži stegovni prijestup u posljednjih godinu dana. Budući da je u konkretnom slučaju prijedlog za uvjetni otpust podnijela Kaznionica i zatvor u P. po službenoj dužnosti 13. rujna 2018., a pobijano rješenje je donijeto 26. rujna 2018., dok iz izvješća Kaznionice i zatvora u P. proizlazi da je zatvorenici 15. veljače 2018. izrečena stegovna mjera zbog težeg stegovnog prijestupa iz čl. 145. st. 3. toč. 24. ZIKZ-a, očito je da je zatvorenica u posljednjih godinu dana kažnjavana za teži stegovni prijestup pa je pravilno prvostupanjski sud obio prijedlog za uvjetni otpust.

 

S obzirom na to da se radi o kogentnoj zakonskoj odredbi, bez značaja su navodi žalbe zatvorenice da je do sada izdržala tri četvrtine izrečene kazne, da ima osiguran postpenalni smještaj i sredstva za uzdržavanje kao i da je primjerenog ponašanja. Jednako tako, a s obzirom na citirano izvješće Kaznionice i zatvora u P. o izrečenoj stegovnoj mjeri zbog težeg stegovnog prijestupna, bez značaja su navodi iz žalbe zatvorenice i prilozi žalbi o tome da nije kriva za teži stegovni prijestup.

 

Stoga nije prihvaćena žalba zatvorenice, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, na temelju odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba zatvorenice je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 24. listopada 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu