Poslovni broj 34 Gž R-1420/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1420/2021-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. G. /OIB:…/ iz Z., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J. iz R., protiv tuženice O. b. Z. /OIB:…/ iz Z., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i p. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-203/2018 od 1. lipnja 2021., nadnevka 7. srpnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.  Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-203/2018 od 1. lipnja 2021. pod stavkom I. i III. izreke.

 

            II.  Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženici je naloženo isplatiti tužiteljici na ime razlike plaća i naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora, za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2018. iznos od 7.237,88 kn/bruto sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.812,50 kn sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2021. do isplate (stavak III. izreke).

 

2. Odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodaka (stavak II. izreke) i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova preko dosuđenog iznosa (stavak IV. izreke).

 

3. Protiv presude pod stavkom I. i III. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažu preinaku ili ukidanje pobijanog dijela slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 2.808,43 kn.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Žalba je neosnovana.

 

6. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 7.237,88 kn/bruto na ime razlike u plaćama i naknadama za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. prosinca 2018. (razlika po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za vrijeme prekovremenog rada i s tim u vezi razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i/ili privremene nesposobnosti za rad), sve sa zateznim kamatama i naknadu parnični troškova sa zateznim kamatama.   

 

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, koju je moguće ispitati.

 

8. Kako se u sporovima male vrijednosti, kakav je i predmetni (članak 458. stavak 1. ZPP-a) presuda i rješenje kojim se završava spor može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno ne može se pobijati zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) niti relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 1. ZPP-a), to nisu razmatrani žalbeni navodi tuženice usmjereni na osporavanje zakonitosti pobijane presude zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

9. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

10. Naime, nije sporno da je tužiteljica (doktor specijalizant pedijatrije) kroz predmetno razdoblje radila prekovremeno kod tuženice i da joj tuženica za isto razdoblje nije obračunavala niti isplatila dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimni odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada. 

 

11. Sporno je, pripada li tužiteljici pravo na povećanu plaću za predmetno razdoblje po osnovi navedenih dodataka za prekovremeno odrađene sate, a s tim u vizi i razlika naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i/ili privremene nesposobnosti za rad, utoliko što tuženica, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, suprotno pravnom shvaćanju suda prvog stupnja, iznose svoje viđenje predmetnog spora, prema kojem tužiteljici nije trebalo priznati pravo na povećanu plaću kroz predmetno razdoblje jer da isto ne proizlazi iz mjerodavnih materijalnih odredbi.

 

12. Mjerodavnim pravilima o plaći, naknadi plaće i prekovremenom radu sadržanim u  Zakonu o radu (Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., u daljnjem tekstu: ZR-a) propisano je:

 

-          da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (članak 90. stavak 1. ZR-a);

-          da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada (članak 92. stavak 1. ZR-a), da se plaća i naknada plaće isplaćuje u novcu (članak 92. stavak 2. ZR-a) i bruto iznosu (članak 92. stavak 4. ZR-a);

-          da je poslodavac dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni (članak 93. stavak 1. ZR-a);

-          da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću (članak 94. ZR-a).

 

13. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 143/2013., 95/2015., u daljnjem tekstu: KU/2013) i Dodatkom I. KU/2013 (Narodne novine, broj: 96/2015., u daljnjem tekstu Dodatak I.) i Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 29/2018., u daljnjem tekstu: KU/2018) i Dodatkom II. KU/2018 (Narodne novine, broj: 92/2019., u daljnjem tekstu: Dodatak II.) ugovoreno je:

 

-          da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (članak 47. stavak 1. i 2. KU/2013, članak 45. KU/2018);

-          da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (članak 47. stavak 3. KU/2013, 45. stavak 2. KU/2018);

-          da osnovicu za izračun plaće utvrđuju ugovorne strane posebnim dodatkom KU/2013 I. sukladno sporazumu sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske svake godine (članak 51. stavak 1. KU/2013), odnosno na način i u rokovima kako je ugovoreno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 128/2017.) /članak 47. KU/2018/;

-          da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da se po tom osnovu plaća uvećava za 50% (članak 59. stavak 1. KU/2013 II., članak 49. stavak 9. Dodatka I., članak 49. stavak 9. KU/2018);

-          da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod koji postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod koji postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (članak 57. KU/2013, članak 55. KU/2018); 

-          da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni i nezdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću  (Dodatak I., članak 59. a  Dodatka I. KU/2013, Dodatak II KU);

-          da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (članak 36. stavak 2. KU/2013, članak 34. stavak 2. KU/2018).

14. Suprotno stajalištima iznesenim u žalbi, prema navedenim zakonskim i ugovorenim pravima, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja, tužiteljici za predmetno razdoblje pripada pravo na povećanu plaću, visina koje nije sporna, odnosno na isplatu dodatka za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi zajedno s dodatkom za prekovremeni rad s obzirom da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice kao liječnice na isplatu navedenog dodataka i da tužiteljica i kad radi prekovremeno, radi u svojstvu zaposlenice koja radi u otežanim uvjetima rada i odgovorna je za život i zdravlje ljudi, a s tim u vezi i razlika naknade plaće za godišnji odmor i/ili privremenu nesposobnost za rad.

 

15. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženici isplatiti tužiteljici predmetne razlike u plaćama i naknadama plaća za vrijeme godišnjeg odmora s pripadajućim zateznim kamatama (članak 92. stavak 3. ZR-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018./).

 

16. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi o arbitrarnom postupanju suda prvog stupnja, niti suprotno tumačenje navedenih materijalnih propisa po tuženici, a s tim u vezi  niti pozivanje na zaključke broj 48. i 156. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU o načinu obračuna plaća (da je prema navedenim odredbama KU izričita volja bila da se prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda radnih sati plaća obračunava na način da se ista uveća za 50% na osnovnu plaću, bez primjene dodatka za posebne uvjete rada), budući da iz odredbi KU, kako je to zaključio i sud prvog stupnja, ne proizlazi da radniku uvećanje s osnove dodatka na osnovnu plaću pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi međusobno isključuju. Naime, mjesečni fond radnih sati je za sve (ne)zdravstvene radnike jedinstven (članak 58. stavak 9. KU/2013, odnosno članak 49. stavak 10. KU/2018) i dobije se na način da se broj radnih dana pomnoži s osam sati i na temelju njih se izračunavaju prekovremeni sati, a ne na temelju mjesečnog broja sati, kako je to činila tuženica tijekom predmetnog razdoblja, suprotno odredbi članka 58. stavku 9. KU/2013 i članku 49. stavku 10. KU/2018. Obračunom mjesečnog fonda sati, kako ga tumači tuženica, radnici koji rade u nejednakom rasporedu /smjenama/ bili bi stavljeni u nepovoljan položaj vezano za primjenu odredbi članka 58. stavak 9. KU/2013 i članka 49. stavka 10. KU/2018, s obzirom da moraju odraditi više radnih sati (ako se radi o mjesecu u kojem neradni dan pada od ponedjeljka do petka) od onih radnika koji rade u rasporedu na bazi 40-satnog radnog tjedna (radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imali bi plaćeni neradni dan i ostvarili bi mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan, dok bi radnici koji rade u nejednakom rasporedu imali obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati, unatoč tome što su radili na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog tjedna smatra neradnim danom).

 

17. Odluka o parničnim troškovima pod stavkom III. izreke ostaje neizmijenjena iz razloga što tuženice ne obrazlaže zašto pobija taj dio presude i što ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

18. Tuženici ne pripada pravo na trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

 

19. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. i III. izreke nisu utvrđeni dopušteni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 457. ZPP-a za stavak II.).

 

 

U Zagrebu 7. srpnja 2021.

 

       Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.