1

Poslovni broj 34 Gž R-1484/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-1484/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja N. M. /OIB…/ iz K. N., kojeg zastupa M. K., odvjetnik u S., protiv tuženice O. š. O. /OIB…/ iz K. L., koju zastupa A. K. Č., odvjetnica u T., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-829/2018 od 17. svibnja 2021., nadnevka 7. srpnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

            Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-829/2018 od 17. svibnja 2021. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 6.000,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za nalaganje tuženici da tužitelju plaću isplaćuje s koeficijentom 0,776, za isplatu iznosa od 68.751,23 kn po osnovi razlike u plaći od rujna 2013. do zaključno sa listopdom 2019. sa zateznim kamatama i za naknadu parničnog troška (stavak I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 6.000,00 kn, dok je zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 1.500,00 kn na ime parničnog troška odbijen (stavak II. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu 6.000,00 kn, žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Tužitelj predlaže ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i vraćanje predmeta u tom dijelu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za nalaganje tuženici da tužitelju plaće isplaćuje s koeficijentom 0,776, za isplatu iznosa od 68.751,23 kn na ime razlike u plaći od rujna 2013. do zaključno sa listopadom 2019. sa zateznim kamatama i parničnim troškovima.

6. Na temelju u bitnome nespornih činjenica (tužitelj prema Ugovoru o radu od 4. siječnja 2008. obavlja kod tuženice poslove radnog mjesta vrtlara, za koji mu tuženica obračunava i isplaćuje ugovorenu plaću po koeficijentu 0,601 – koeficijent složenosti radnog mjesta IV. vrste iz članka 7. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama Narodne novine, broj: 25/2013., 72/2013.,151/2013., 9/2014., 40/2014., 51/2014., 77/2014., 83/2014. - Ispravak, 87/2014., 120/2014., 147/2014., 151/2014., 11/2015., 32/2015., 38/2015., 60/2015., 83/2015., 112/2015., 122/2015., 10/2017., 39/2017., 40/2017. - Ispravak, 74/2017., 122/2017., 9/2018., 57/2018., 59/2019., 79/2019., 119/2019., u daljnjem tekstu: Uredba) zaključio je sud prvog stupnja da je tužbeni zahtjev neosnovan jer da se ugovoreni poslovi radnog mjesta vrtlara koje obavlja tužitelj ne mogu podvesti pod radno mjesto III. vrste 10. - radnik u školskim radionicama i na školskim doborima, apostrofirajući da kod tuženice koja je osnovna škola nije moguće zaposliti radnika u školskim radionicama i na školskim dobrima  jer se ne radi o školi koja ima status školskog dobra niti strukovnoj školi koja ima botanički vrt za potrebe nastave.

7. Osporavajući zakonitost pobijanog dijela prvostupanjske presude tužitelj ustraje na stajalištu da je njegovo radno mjesto Uredbom svrstano pod točku d) kao radno mjesto III. vrste 10. - radnik u školskim radionicama i na školskim dobrima s koeficijentom 0,776, odnosno da je to za njega povoljnije pravo vezano za plaću (članak 9. stavak 1. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., u daljnjem tekstu: ZR-a) u usporedbi sa plaćom radnog mjesta e) IV. vrste pomoćno - tehnički radnik, za koji mu tuženica obračunava i isplaćuje plaću s koeficijentom 0,601.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom, koju je moguće ispitati.

9. Tumačenje činjenica po tužitelju i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava (članak 9. stavak 3. ZR-a /povoljnije pravo/), već njegovo osobno viđenje predmetnog spora koje je bez pravnog uporišta.

10. Naime, točno jest da je odredbom članka 9. stavkom 3. ZR-a propisano da će se za radnika primijeniti najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom i ako ZR-a ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Točno jest i da zajamčena zaštita prava iz radnog odnosa podrazumijeva pravo radnika tražiti razliku u plaćama koja je posljedica pogrešnog obračuna plaća.

11. Međutim, isto tako točno jest da pravo iz članka 9. stavka 3. ZR-a nije bezuvjetno, kako ga u biti tumači tužitelj, odnosno da je prema istoj odredbi nužno, da bi se izvršila usporedba (komparacija) između dva ili više prava, da ta prava postoje, da su u tom slučaju moguće četiri različite situacije: a/ radnik ima određeno pravo po zakonu, a ne po kolektivnom ugovoru (pravilniku o radu, sporazumu); b/ radnik ima određeno pravo na temelju kolektivnog ugovora (pravilnika o radu, sporazuma), a to pravo je izričito isključeno zakonom; c/ radnik ima određeno pravo  po kolektivnom ugovoru (pravilnikom o radu, sporazumom), o kojem pravu zakonom nije rečeno ništa i d/ radnik ima određeno pravo po zakonu i po kolektivnom ugovoru (pravilniku o radu, sporazumu), te da u prva tri slučaja nije moguće uspoređivati koje pravo je za radnika povoljnije, već samo u četvrtom slučaju, kad određeno pravo postoji po zakonu i kolektivnom ugovoru (pravilniku o radu, sporazumu).  

12. Prema tome, kako tužitelju pravo na obračun plaća s koeficijentom 0,766 ne pripada po zakonu (Uredbi donesenoj na temelju Zakona), a niti po kolektivnom ugovoru (pravilniku o radu, sporazumu), kako je to pravilno zaključio i sud prvog (poslovi vrtlara za koje je tužitelji sklopio Ugovor svrstani su pod točkom e/ članka 7. Uredbe - IV. vrste pomoćno - tehnički radnik s koeficijentom 0,601, a ne pod točkom d/ članka 7. Uredbe kao III. vrste 10. - radnik u školskim radionicama i na školskim dobrima s koeficijentom 0,776/, tuženica nema status školskog dobra niti je strukovna škola koja ima botanički vrt za potrebe nastave), to nema mjesta primjeni povoljnijeg prava, zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi u dijelu pozivanja na odredbu članka 9. stavak 3. ZR-a.

13. Odluka o parničnom trošku pod dijelom stavka II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parniči trošak u iznosu od 6.000,00 kn ostaje neizmijenjena iz razloga što tužitelj ne obrazlaže zašto pobija taj dio presude i što ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava vezano za odluku o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

14. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. i dijelu stavka II. izreke nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

U Zagrebu 7. srpnja 2021.

      Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.